Zajeb'o sam ga već u startu.
I na insistiranje druge strane da je nešto nemoguće ili jako teško postići, dajete obećanje da ćete cilj kako-tako ostvariti.
To može biti nakon dan ili godinu, ali se mora obaviti. Obećali ste čoveku.
- O dragi, stigao si! Gde je kum?
- Ostao na moru.
- Što to?
- Nema kako da se vrati.
- Pa šta mu je sa autom?
- Izbušio sam mu gume.
- Joj crni Dragane, pa što to uradi!?
- Smiri se ženo. Sećaš se onda kada je prošao pored nas po onom pljusku i kao, nije nas video?
- Aha...
- Obećao sam mu još tada.
- Pa dobro ako si obećao...
___
- Komšinice, je l' vam muž kući?
- Nije komšija, radi do 5.
- E super. Aj stavi kaficu, eto me na jednu kres partiju.
- JU, komšija, šta to pričate?
- Vaš sin mi je juče loptom polupao prozor, na šta sam mu rekao da ću mu jebati mater. Nije do mene, nego obećao sam malom.
- Pa, ako ste obećali...
___
- Kelte, daj mi nalog da banujem Pekija.
- Jes' ti bre normalan?
- Ma ne, nego me uverava da više nije moguće da ga banujem, pa samo da ga razuverim. Razumi me, obećao sam čoveku.
- E, ako si obećao...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Haha, poslednji primer.