
Kada neko u društvu kupi smoki, čips ili neku drugu grickalicu, pa hoće da što više sačuva za sebe, a da ne ispadne nekulturan.
Pa tako skoro nečujnim glasom ponudi grupu ljudi (oni, skoro uvek, kažu da neće, a pola njih ni ne čuje šta je rekao, ali ih je ipak ponudio, što se ceni), pa ova osoba koja ih je ponudila odahne jer je sačuvao sav svoj smoki.
Druga situacija je kad ne može da dovrši svoj snek, pa onda na sav glas izgovori "'Oće neko", turajući svima pod nos nebi li neko uzeo, jer šteta da se baci.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.