Prijava
  1.    

    Onomatokeva

    Onomatopeja, koju nikako nismo voleli da čujemo kao mali. To je značilo kraj! Obično kad se igra na zlatni gol ili koš razlike, majka baš tada zove u kuću. A opet, ako igramo žmurke i mi smo ti koji žmure, ovo je spas.

    Marko: Ajmo, ko da koš pobedi!
    Đole: Ajde!
    Đolova keva: Kućiii, dosta je!
    Đole: Ali samo još mal...
    Đolova keva: Nemoj prut da radi! Kući, rekla sam.

    (10 godina kasnije)

    Marko: Ajde još malo dasolešimo pa da se jebe nešto!
    Đole: U to ime! :nazdravlja:
    Đolova keva zove na mobilni: Jooj, dolazi kući, otac ti dobio napad!
    Đole: Au 'de sad lebtejebo... (kreće lelujavim korakom do kuće)
    Marko: A idukurac...

    (10 godina kasnije)

    Marko: Kakoe jebote, 'oš se ženiti!
    Đole: E, otkad te ne videh, ubi te Evropa, nikako kod nas da dođeš!
    Marko: Ne izbegavaj odgovor, pusti mene...
    Đolova keva :dobacuje iz auta: Ajdee Đole sine, ocu ti godišnjica, pusti njega sad!
    Marko: Opet onomatokeva jebote! Ceo život, dobio bi' onaj basket uvek se izvučeš!
    Đole: Ma ćuti nemoj kenjati, još sam im'o loptu!
    Marko: Ae, ae, biće revanša idi starom na grob sad.