
Razgovor između muža i žene gde žena pokušava nešto da objasni, naravno netrpeljivim glasom kao da se obraća malom detetu a muž čuje: ko-kokoda-kokokoko-kokoda, ko-kokokoko-kokoda
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Meni se čini da monolog nije razgovor, no plus pa probaj da ubaciš nešto predavanje žene kojim... + za ideju
za muškarca je to monolog, za ženu razgovor, to je bio moj pokušaj, u smislu on ne sluša šta ona priča, samo čuje kokodakanje, a ona priča sama sa sobom, zato monolog :D
Hvala na plusiću :)
Ahaaaa monolog je razgovor i stvara se paradoks koji urušava univerzum sam u sebe ali samo ako je jedna od činilaca jednačina tvoja žena koja je kokoška... kapiram... Ništa maćori, jbg šta da ti kažem. Više sreće u sledećem izvlačenju.