Opis radnog mjesta
Kamen spoticanja u izjednačavanju prava radnika u državnim i privatnim preduzećima.
Nijedna krajnost nije dobra, a ovdje imamo baš taj problem. Dok u državnoj firmi možeš opis da staviš u jednu rečenicu, u privatnoj mo'š da napišeš esej.
- Đes' druže! Šta ima? Nisam te vidio od srednje, ljebtejebo!
- Đes' ba!
- Jes' naš'o neki pos'o?
- Jesam brate u jednoj privatnoj firmi. Nije loše. Radi se od 7 do 6 popodne. Plata skoro nikad ne kasni više od mjesec. Radim u kancelariji, al' kad ima posla u skladištu odem i tamo da pripomognem. Nekad moram da ložim vatru preko zime, a i gazda ne smara previše. Ljeti samo jednom sedmično moram da odem kod njega kući i pokosim mu dvorište. Stvarno nije loše. Sanš'o sam se. Kod tebe?
- Pa 'nako. Radim u pošti. Nije nešto.
- Pa šta radiš?
- Udaram pečate na uplatnice, jebiga.
Komentari

I država se ponaša agresivno. Kod mene je poslednja rečenica u opisu svakog radnog mesta :
"obavlja poslove po nalogu direktora".
Koje, kad, način plaćanja...hahahhahahah.
Praktično se to ne koristi (to je veoma retko) ili služi kao poligon za iživljavanje.
Ako nemaš bolje, postupiš po Asatovoj instrukciji.
Kad god ima nešto ovakvo naleti neko od privatnika da kritikuje.
Odmah da kažem, da je tijelo istinito, a primjer iskarikiran.Radio sam jednom kod gazde i čovek je stvarno bio fenomenalan ali 90% su majmuni. Što se primera tiče,za onog privatnika koga ja znam, nije iskarikirano ič još je trebalo dodati i ono što sam napisao
