
Dva glavna argumenta kojim se služe profesori nebitnih predmeta nakon pitanja učenika zašto im je taj pojam potreban u životu.
Profesor: Kaži ti meni, Milanoviću, koje su glavne karakteristike baroknog slikarstva u Holandiji?
Učenik: Ne znam profesore, a i šta će mi to?
P: Pa zbog opšte kulture, Milanoviću, opšta kultura je vrlo bitna...
U: Aha... A da li ima neku praktičnu primenu?
P: Pa kad odeš na neki kviz i pitaju te ovo što te ja sada pitam, da se ne brukaš već da znaš...
U: E profesore, ako mi je ovo potrebno zbog kvizova, onda bolje da odustanem čim dobijem to pitanje, bolje to nego da pamtim ovo za džabe...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ne bih se ja zajebavao sa kvizovima :)
+
Dobra defka. Realna.
+++
nikad se ne zna kad će ti zatrebati +
Dobro dođe za Slagalicu.
koji ce mi kurac slagalica, realno
Treniraš mozak.