![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
je kada dođeš (neotkuda) u Vojvodinu i pičneš kuću sa tri sprata da svi znaju da si stigao u kraj, i provedeš narednih petnaest godina gurajući se oko smederevca u prizemlju.
Uto dođe i snajka, i unuče... "Al' svi zavoljesmo tog smederevca nekako", tešiš se, polako kontajući da bi i zemunica poslužila, samo da ima dva toaleta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+++
Pa to nije samo u Vojvodini, da vidiš tek Šumadijska sela!
Jeste, Boro, al' to su gastoski i Negotinski kapitalisti, pa kontam da je češći slučaj da je opreme full ali prosto niko ne ostane da živi za stalno... Definicijom je baš centrirana jedna nacionalna manjina kojoj i sam pripadam ;)