
je kada dođeš (neotkuda) u Vojvodinu i pičneš kuću sa tri sprata da svi znaju da si stigao u kraj, i provedeš narednih petnaest godina gurajući se oko smederevca u prizemlju.
Uto dođe i snajka, i unuče... "Al' svi zavoljesmo tog smederevca nekako", tešiš se, polako kontajući da bi i zemunica poslužila, samo da ima dva toaleta.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
+++
Pa to nije samo u Vojvodini, da vidiš tek Šumadijska sela!
Jeste, Boro, al' to su gastoski i Negotinski kapitalisti, pa kontam da je češći slučaj da je opreme full ali prosto niko ne ostane da živi za stalno... Definicijom je baš centrirana jedna nacionalna manjina kojoj i sam pripadam ;)