
Indeks, papir i 3 olovke su na stolu. On/a drhti od straha šta će biti. Podvučeni papiri raskupusane knjige lete po učionici, dok on/a pokušava da se poslednji put podseti. Ruke su na ušima, ali ne ide, zašto uvek mora biti tolika galama. Prozivaju njegov/n broj, vreme je da se suoči sa svojom sudbinom. Nesigurno korača moleći se Bogu da ne izvuče pitanje koje je samo tri puta obnovio/la. Izvlači pitanja i gle sreće baš ona koja je sinoć čitao/la pre spavanja. Brzina kojom gepard hvata svoji plen traje čitavu večnost u odnosu na ovu kojom on/a prezentira svoje znanje. Reči same bujaju, koncept je suvišan. Poslednji uzdah, krišom baca pogled na index. A onda sledi osmeh širi od Ekvatora, koji ne mogu da odnesu sve vode ovog sveta.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Divna bajka + :)