
Pustiti da neko najebe, a neretko mu i pomoći u tom procesu teškog najebavanja. Nema veze što najčešće dotični nije kriv ili jednostavno nije zaslužio baš toliko tešku kaznu nesrazmernu svojim zločinima. Perverzno zadovoljstvo gledanja drugoga kako se muči k'o jadnik ostavljen go i nenaoružan pred čoporom izgladnelih kurijaka koji se oblizuju može biti moćno motivaciono sredstvo da se pripomogne progoniteljima i da se odgleda neki šou uz grickalice i pićence. A i lakše je svoju mračnu stranu projektovati na nekog drugog i preko njegove grbače oprati vlastitu savest. Uostalom, neko mora biti kriv, a bolje on nego ja, zar ne?
Sudite mu pošteno, pa da ga streljamo.
"Najnovije vesti povodom teške nesreće nastale izletanjem voza iz šina, kada je poginulo 112 osoba. Istraga je utvrdila da je voz ispao iz šina u klisuru usled neispravnosti više od 90% kočnica na vagonu. Krivac za ovaj udes je mašinovođa koji, iako je znao za to i video to u izveštaju inženjera koji je takav voz pustio u saobraćaj, je stavio i svoj potpis na putni nalog i svojim potpisom, koji je zadnji u nizu, dozvolio da voz krene. Protiv mašinovođe će biti podignuta optužnica iako se branio izjavom da je reč inženjera zadnja, a da je on bio primoran da krene iako je uložio protest zbog toga, ali da li će te njegove reči pružiti ikakvu utehu porodicama nastradalih koje ga čekaju na putu od parkinga do ulaska u sud?"
- More, to treba ubiti! C, c, c...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.