
Ređa vrsta uličnih prosjaka. Od svojih kolega se izdvajaju po izgledu i donekle po načinu rada. Javljaju se u obliku fine sredovečne dame ili uglađenog gospodina, nisu prljavi i ne smrde na lošu rakiju. Novac ne uzimaju moljenjem, već aristokratskim zapovedanjem, uz eventualno pominjanje nekog sveca. Čak i ako im rečenice imaju oblik molbi, ton kojim vam se obraćaju je nedvosmislen.
-Dečko! Daj mi 300 dinara!
-Molim?
-Ja sam sa Kosova, treba mi novac da sredim papire.
-Kakve papire?
-Ma papire... Pomozi mi, tako ti svetog Vasilija! Daj mi 300 dinara!
-Ali gospođo, ja imam samo 100 dinara!
-Daj mi!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
ha ha ha
Još ga kasnije vidiš za kafanskim stolom, jede, i poželiš mu prijatno...nije se baš setio oklen se znamo...;)
lepo opisano
kao iz alan forda
Baš k'o Alan Ford...
+
+ desilo mi se pre neki dan,falilo frajeru 200 din za kartu do leposavića jos mi i pasoš pokazuje...dalabu