
Ređa vrsta uličnih prosjaka. Od svojih kolega se izdvajaju po izgledu i donekle po načinu rada. Javljaju se u obliku fine sredovečne dame ili uglađenog gospodina, nisu prljavi i ne smrde na lošu rakiju. Novac ne uzimaju moljenjem, već aristokratskim zapovedanjem, uz eventualno pominjanje nekog sveca. Čak i ako im rečenice imaju oblik molbi, ton kojim vam se obraćaju je nedvosmislen.
-Dečko! Daj mi 300 dinara!
-Molim?
-Ja sam sa Kosova, treba mi novac da sredim papire.
-Kakve papire?
-Ma papire... Pomozi mi, tako ti svetog Vasilija! Daj mi 300 dinara!
-Ali gospođo, ja imam samo 100 dinara!
-Daj mi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ha ha ha
Još ga kasnije vidiš za kafanskim stolom, jede, i poželiš mu prijatno...nije se baš setio oklen se znamo...;)
lepo opisano
kao iz alan forda
Baš k'o Alan Ford...
+
+ desilo mi se pre neki dan,falilo frajeru 200 din za kartu do leposavića jos mi i pasoš pokazuje...dalabu