
Ređa vrsta uličnih prosjaka. Od svojih kolega se izdvajaju po izgledu i donekle po načinu rada. Javljaju se u obliku fine sredovečne dame ili uglađenog gospodina, nisu prljavi i ne smrde na lošu rakiju. Novac ne uzimaju moljenjem, već aristokratskim zapovedanjem, uz eventualno pominjanje nekog sveca. Čak i ako im rečenice imaju oblik molbi, ton kojim vam se obraćaju je nedvosmislen.
-Dečko! Daj mi 300 dinara!
-Molim?
-Ja sam sa Kosova, treba mi novac da sredim papire.
-Kakve papire?
-Ma papire... Pomozi mi, tako ti svetog Vasilija! Daj mi 300 dinara!
-Ali gospođo, ja imam samo 100 dinara!
-Daj mi!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
ha ha ha
Još ga kasnije vidiš za kafanskim stolom, jede, i poželiš mu prijatno...nije se baš setio oklen se znamo...;)
lepo opisano
kao iz alan forda
Baš k'o Alan Ford...
+
+ desilo mi se pre neki dan,falilo frajeru 200 din za kartu do leposavića jos mi i pasoš pokazuje...dalabu