
Lik koji večito ide peške, ne zato što nema love da kupi auto već zbog toga što jednostavno ne može da se upakuje ni u jedan. Grmalj od čoveka. Levom bije, desnom sahranjuje. Superlativ termina vrat mu širi od glave.
-Je li bre, vide li ti juče Mileta Čakrdanovog? Opet čovek ide peške na posao, a žena mu se vozika po komšiluku. Lele onoliki čovek a papučar.
-Daj bre šta sviraš kurcu, taj ti peglicu navlači k'o tesnu čarapu. Sećaš se lane kad je probao da uđe u Dekijevu Vektru? Odvalio joj sedište i ulubio krov pa se na kraju zaglavio. Jedva ga posle iščupaše.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
кул+
Слажем се са Џафтаром, добар израз, добро дефинисан.
Хахахахахахахаха+++
Hahaha, ja sam ortaku na Stojadniku ulubio krov glavom. Sva sreća pa sam tvrdoglav. Ko ga jebe kad nije hteo da sluša pa vozio preko rupčaga.