Statusni simbol devedesetih godina, bio je kratkog života, jer je kod nas i kasno stigao, u odnosu na ostatak sveta. Prednost mu je bila što je uvek i svuda imao domet, a 1999. oglašavao se i po pola sata ranije od lokalnih sirena za vazdušnu opasnost. Kao što je za vlasnike bio merilo statusa i položaja u društvu, tako je za one koji ga nemaju mogao biti merilo njihove gluposti ili neinfomisanosti. Primer je istinit.
- Halo, vi ste dali oglas da kupujete mobilni telefon?
- Da, zapravo moj...
- E, pa ja imam jedan, NokiJa, kao nov, 250 marke.
- Moj muž je dao oglas, ali on sada nije kući, daću vam broj njegovog pejdžera, pa mu se javite.
- Gospođo, šta će mi njegov broj, nemam ti ja pejdžer, nego, kad da dođem?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.