
Kultni lanac radnji. Postojale su od devedesetih pa sve do ranih dve'iljaditih. Ostale su svima u lepom sećanju jer su to bila najjača mesta za bleju, u svakom hudu, skoro bez izuzetaka. U to vreme se nije mnogo izlazilo, najviše zato što je Pekabeta svima bila vr' vrhova. Ti isti likovi što su gluvarili tamo svako veče i dan danas su prijatelji, ma koliko omatorili. Takođe je bilo i popularno mesto za nalaženje riba jer su neretko tu i pice iz kraja blejale. 'Nači, to je bila vrhovna bleja, čak i meni i dnas danas potekne koja suza kad se setim toga. Ih.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ja sam tad bio mnogo mlađi, pa su mi u sećanju ostali pekabeta korneti :)
Hm, pilo se svuda, što baš Pekabeta?
To je jedno posebno mesto, eto zašto. Imalo je to neku draž.
Park kod SKC-a. Cvetni trg. Manijak. Parkić kod Akademije. Orbal. Zvuči poznato, zar ne?
Naravno da da. Al' Pekabeta je Pekabeta. I tačka. :)