 
            Kultni lanac radnji. Postojale su od devedesetih pa sve do ranih dve'iljaditih. Ostale su svima u lepom sećanju jer su to bila najjača mesta za bleju, u svakom hudu, skoro bez izuzetaka. U to vreme se nije mnogo izlazilo, najviše zato što je Pekabeta svima bila vr' vrhova. Ti isti likovi što su gluvarili tamo svako veče i dan danas su prijatelji, ma koliko omatorili. Takođe je bilo i popularno mesto za nalaženje riba jer su neretko tu i pice iz kraja blejale. 'Nači, to je bila vrhovna bleja, čak i meni i dnas danas potekne koja suza kad se setim toga. Ih.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
ja sam tad bio mnogo mlađi, pa su mi u sećanju ostali pekabeta korneti :)
Hm, pilo se svuda, što baš Pekabeta?
To je jedno posebno mesto, eto zašto. Imalo je to neku draž.
Park kod SKC-a. Cvetni trg. Manijak. Parkić kod Akademije. Orbal. Zvuči poznato, zar ne?
Naravno da da. Al' Pekabeta je Pekabeta. I tačka. :)