Prijava
  1.    

    Penzionerska redaljka

    Navika kod izvesnog dela starijih građana da, u čestim trenucima dokolice, zaređaju po trgovinskim i zanatskim radnjama pretvarajući se da nešto kupuju.

    Kada je vreme suviše lepo da bi sedeli u kući i svađali se sa televizorom, kada ne škripe baš toliko da bi išli kod lekara, kada završe sa jutarnjim ispipavanjem većeg dela vekni hleba u samoposluzi (drugu polovinu su eliminisali vizuelnom metodom) a klub penzionera se ne otvara još 2 sata... Postavlja se pitanje kako ubiti vreme.

    A trgovci su tu: oni moraju da ih saslušaju i usluže. Zašto se ne izređati na njima?

    Trgovac: Dobro jutro, izvolite?
    Penzos: Mikaš, imaš li ti ovde pepeina?
    Trgovac: Pepein? To se ne proizvodi već 15 godina. Postoje drugi proizvodi kao zamena.
    Penzos: A jok, meni treba onaj pravi pepein, nije mi to to. A imaš li cinkvajz?
    Trgovac: Cinkvajz? Pravo da Vam kažem, ne znam ni šta je to.
    Penzos: Ih, cinkvajz, pa to je nekad bila glavna stvar. Znači, nemaš ni to... A imaš li malo pakovanje hermetika?
    Trgovac: Hermetik? Opet, šta je to?
    Penzos: Kako šta? Pa to je bila tako mala teglica, i unutra hermetik, onako sivkast, i to je služilo za razne stvari.
    Trgovac: (već kapira sa kim ima posla) Aaa, hermetik! Nemamo mala pakovanja, samo od kila.
    Penzos: Pa ne treba mi toliko, ne znam posle šta ću s tim. A zašta je ovaj lepak?
    Trgovac: Trapakol? To Vam je lepak za miševe: ako vam se pocepa miš da ga zalepite. Vidite kako je nacrtan miš na kutiji?
    Penzos: A imate li to na meru?
    Trgovac: More, marš napolje, mene si naš'o sabajle da kecaš! Čibe!