
Najveće svetogrđe još od izbijanja očiju freski simonide čiji sam opis i viđenje gospodina Rakića morao dučim napamet. Sam krosover srpske i žabarske kulture i kuhinje, sjedinjavanje polu-plastične mocarele i najjeftinijeg ovčeg sira, mešanje genetski modifikovane svinjetine ni sa čime (pošto se u Srbiji bureci prave sa sriom, TAKOE MEĐEDI) jeste predstavnik onoga što nije u redu sa ovom državom. Kad svako, čak i neko sa tri razreda neke ekonomske, može da spaja, dodaje i oduzima kako mu se prohte, da sklopi stvari onako ko bi masa to najlakše progutala, bez supervizije i provere, da vršlja po prostoru i vremenu i naruši integritet i prosperitet kulinarstva a onda stavi niske cene i privuče moralne patuljke, dobije podršku naroda i bude odabran za najboljeg proizvođača magle u regionu, onda znate da ste dostigli dno dna, i da je taj neki Saša Mirković odabran za gradonačelnika. Jebeš ga.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.