Davno još, kad se na Terazijama zatvorila stara kafana Koloseum, koja je inače imala najbolje Leskovačke ćevape u Beogradu, preuredili su prostor i otvorili piceriju/ekspres restoran - isto Koloseum. Tu su mogle da se dobiju Bečke šnicle, pržen krompir itd., i naravno pica, koju ti podgreju dok čekaš. E, sad, prodavačica, mlađa, rasna, ne suviše ljubazna, kao i sve prodavačice, zalepi jednom momku, povisokom, lepuškastom, ali ipak mlađem od nje tek podgrejanu picu na tanjir, i dal' iz nepažnje, ili što sa picom nešto nije bilo u redu, malko je pocepa. I onda krene razgovor:
Momak: Šta je ovo?
Prodavačica: Šta je šta?
M: Pa ima rupu!
P: Pa šta? Ti ne bi picu s rupom?
Momku je neprijatno.
P (ostalim radnicama u Koloseumu): Žene, mali neće picu s rupom!
Cela kafana: Hahahahahahaha!
Momak propada u zemlju, a prodavačica ga gleda s blagonaklonim osmehom koji znači: E, da si znao šta da tražiš...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Šta si hteo da kažeš ovim?
simpa anegdotica iz rubrike never happened, može +
Хвала Сталкер. Десило се. Једна од две ствари које ме увек насмеју кад се сетим.