Drugi po redu švabizam, odma iza štranda. Lokalizam Novog sada, koji je nekako preživeo Pekinu denacifikaciju. Skakanje u plitkom mulju za malom lopticom. Cilj je da padneš u Dunavsku vodu u što neprijatnijoj pozi. Prijatnije je ako učestvuje više mladića sumnjivih seksualnih, atributa, afiniteta i apetita. Poželjno je da učesnik sportski ispušta niz neartikulisanih zvukova, viče gari i picigen, doziva ortačiće, zolika, pištika, zokić, miksić, tukić, garić, prknić, šireći osmeh sveže masirane prostate. To su naravno ortaci iz ulice, lamele ili razreda spojeni i osuđeni jedni na druge poput zatvorske sobe u Mitrovici ili posada bunkera pod Staljingradom. Gadno za videti u svakom slučaju.
- Alo gari. Idemo i danas posle posla da picigen na štranda?
- E ne mogu. Imam zakazano. Tetoviram velikog orla vermahta na leđima.
- Ali gari nismo propustili picigen ni jedno popodne zadnjih 15 godina.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Lepa vojvođanska defka +