
Drugi po redu švabizam, odma iza štranda. Lokalizam Novog sada, koji je nekako preživeo Pekinu denacifikaciju. Skakanje u plitkom mulju za malom lopticom. Cilj je da padneš u Dunavsku vodu u što neprijatnijoj pozi. Prijatnije je ako učestvuje više mladića sumnjivih seksualnih, atributa, afiniteta i apetita. Poželjno je da učesnik sportski ispušta niz neartikulisanih zvukova, viče gari i picigen, doziva ortačiće, zolika, pištika, zokić, miksić, tukić, garić, prknić, šireći osmeh sveže masirane prostate. To su naravno ortaci iz ulice, lamele ili razreda spojeni i osuđeni jedni na druge poput zatvorske sobe u Mitrovici ili posada bunkera pod Staljingradom. Gadno za videti u svakom slučaju.
- Alo gari. Idemo i danas posle posla da picigen na štranda?
- E ne mogu. Imam zakazano. Tetoviram velikog orla vermahta na leđima.
- Ali gari nismo propustili picigen ni jedno popodne zadnjih 15 godina.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Lepa vojvođanska defka +