
Pravi slengovski izraz. Čućete ga katkad u Banjaluci i šire.
Pičuladija se može definisati kao "pogrdan grupni izraz za mlade i nedorasle osobe". Dakle rijetko se koristi za djecu. Djeca su djeca, ili klinci.
A pičuladija, to su vam tinejdžeri, pa čak i oni malo stariji od tinejdžera koji se trude da se ponašaju ozbiljno, a u stvari se ponašaju neozbiljno.
Pičuladija je potpuno relativan izraz; tj. sve one koji su mlađi od tebe možeš proglasiti pičuladijom. Za srednjoškolce, pičuladija su klinci iz završnih razreda osnovne škole koji su počeli da izlaze na određena mjesta u gradu i prave se matori. Za studente, to su srednjoškolci. Za vječne studente, to su normalni studenti (kad već ne može ništa drugo, može ih proglasiti pičuladijom; to mu dođe kao odgovor na to što oni njih proglase đedovima)
- E, ajmo se naći u 8 kod sata, pa da odemo kasnije malo do Krune?
- Joj, čovjeke, ti nisi normalan, kakva bolan Kruna?! - Tamo ti je sad sve neka pičuladija.
- A jes' vala, i to što kažeš, mada, ako ćemo pošteno, svuđe je manje-više pičuladija.
- E, pa sad ne znam, možda nije do njih, možda smo mi previše matori...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
I pičulaja. Plus.