Prijava
  1.    

    Pinzgauer

    Nekada nenajebivo vozilo JNA, iliti Jugoslovenske Narodne Armije, koje je Tita uvezao od skenjanih nemaca još pedesetih godina, ali se ono zadržalo do poslednjeg rata, čitaj bombardovanja, i posle toga ih već nikako ne viđam na uicama. Bio je specifičan po tome sto je mogao da se popne uz masnu banderu, doduše bubrezi nisu baš bili pošteđeni, pa je dogogodišnji vozač popularnog pinca, uglavnom završavao na dijalizi u penzionim danima, ako ne bi pre toga pogin'o, pošto smo ratovali ko Vijetnam i Kambodža zajedno. Danas još može da se kupi na vojim otpadima, nema neku veliku svrhu pošto je uglavnom 35+ starosti, troši ko Marko Milošević u separeu, i uglavnom je nešto sjebano na njemu, ali većinom prilika služi za brzopoteznu krađu drva iz divnih nam šuma, jer se sve lako prekrije ceradom i ode sa tovarom u, doslovce, toplije krajeve. Služi i za šlepanje zaglavljenih traktora, kola, zaprežnih kola, gde je isto nenadjebiv, oni malo maštovitiji ga kupuju na vojnom otpadu bez motora za 50-ak evra, pa nasade u njemu kokoške, jer ne može lasica ili mudra gospođa lisica da se popne u zadnju prikolicu i potamani sve živo i mrtvo tamo, i ponese jaja još da ima i za Uskrs posle duge i 'ladne zime.

    Mile, ajde zovi Rajka da dotera pinca, nacionalni park je istovario drva gora na Glavici, a za sutra su najavili oblačno nebo, pa da to završimo čim pre!