
Rečenica koju će jedan od roditelja izgovoriti onda kada je u nedoumici da li da dozvoli svom detetu da realizuje zamišljenu misao, ili da ga odbije, jer ako dete sjebe nešto dotični roditelj ne želi da snosi posledice, nego da ih prebaci na drugog. Često je izgovaraju i onda kad "nemaju" para, pa im je milije da dete odžepari drugog roditelja, ili jednostavno ćale gleda akcioni film, pa nije ni čuo šta ga je dete pitalo.
mali Aco: Tata, smem li da idem napolje?
Tata: Ne znam, pitaj majku.
mali Aco: Mamaaa, tata mi je rekao da pitam tebe smem li napolje da se igram?
Mama: Smeš!
mali Aco: A ko će da mi da pare za sladoled?
Mama: E to već moraš pitati tatu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.