
Jedini način da srpski sportista bude primećen u Srbiji tj. da od gotovanskog i sebičnog rukovodstva države. Ukoliko je u pitanju osvojena zlatna medalja ili neki trofej kreće velika mediska hajka praćena svečanim dočekom, stvaranjem junaka kolosalnih razmera, slikanjem, ljubljenjem i rukovanjem sa predsedinkom i ministrima, potom slede brojna obećanja o tome kako će se posvetiti velika pažnja tom sportu, kako će se ulagati mnogo više i kako će konačno država za taj sport učiniti sve od sebe i na kraju kao šlag na tortu dolazi i stan koji uručuje ministarstvo sporta našem slavnom sportisti, a od onolikih silnih obećanja kao i uvek nema ništa i na kraju vreme prođe na ostvarene rezultate se polako zaboravi, a onda ponovo se nađe još neko ko će nas obradovati dobrim rezultatom u nadi da će konačno državu opametiti i ubediti je da ulaže u sport i onda ponovo sve kreće u dobro poznatom smeru.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.