
Kada jednog dana, u svom poodmaklom dobu poželiš da vratiš vreme u nazad, ali ne da bi neke stvari menjao i na neke dogadjaje uticao, već da bi sve proživljavao iz početka, isto onako kako si već jednom. Tada ništa ne može pokolebati tvoje osećanje da je zaista vredelo živeti.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobra. :) +
Ko nikad nije uživao u svojoj patnji, muci, brlogu i kaljuzi, mogao bi da napiše ovo.
Ne znam, nedorečen si na ovakvu jako ozbiljnu konstataciju pa -
p.s. drago mi je da si se vratio;)
I te stvari vredi pamtiti i ceniti. One upotpune veličinu i blistavost lepih dana i trenutaka koji kadkad naidju. Da nije muke i patnje, i radosti bismo manje vrednovali i u njima uživali.
Melkijades je u pravu... uostalom, neko ko ne zna sta je bol, i saosecanje, ne zna ni sta je humanost...
A, ja to o nama mazohistima. Ali izgleda da nas marginalizuju. Moraćemo da se obratimo Savetu Evrope.
Da li iko poželi proživeti BAŠ sve? Ne zezaj Melkijades, proširuj definiciju...
Razumećeš pred kraj života.
Parcijalno, ne baš sve u kompletu. Neke delove bi stavila na ultrabrzo premotavanje.
:] Mislim da je intenzitet onog konacnog osmeha najvazniji u svemu tome. Lepo je ziveti.