
Kada jednog dana, u svom poodmaklom dobu poželiš da vratiš vreme u nazad, ali ne da bi neke stvari menjao i na neke dogadjaje uticao, već da bi sve proživljavao iz početka, isto onako kako si već jednom. Tada ništa ne može pokolebati tvoje osećanje da je zaista vredelo živeti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobra. :) +
Ko nikad nije uživao u svojoj patnji, muci, brlogu i kaljuzi, mogao bi da napiše ovo.
Ne znam, nedorečen si na ovakvu jako ozbiljnu konstataciju pa -
p.s. drago mi je da si se vratio;)
I te stvari vredi pamtiti i ceniti. One upotpune veličinu i blistavost lepih dana i trenutaka koji kadkad naidju. Da nije muke i patnje, i radosti bismo manje vrednovali i u njima uživali.
Melkijades je u pravu... uostalom, neko ko ne zna sta je bol, i saosecanje, ne zna ni sta je humanost...
A, ja to o nama mazohistima. Ali izgleda da nas marginalizuju. Moraćemo da se obratimo Savetu Evrope.
Da li iko poželi proživeti BAŠ sve? Ne zezaj Melkijades, proširuj definiciju...
Razumećeš pred kraj života.
Parcijalno, ne baš sve u kompletu. Neke delove bi stavila na ultrabrzo premotavanje.
:] Mislim da je intenzitet onog konacnog osmeha najvazniji u svemu tome. Lepo je ziveti.