
Kažu da pokazuje tačno vreme dvaput dnevno. Preciznije, od 1.440 minuta dnevno pogađa dva, k'o ćorava kokoška zrno nečeg hranjivog u travi. Verovatnoća je to tako postavila, i protiv toga se ne može.
Ista priča je i sa pojedinim ljudima. Bez blama i zadrške laprdaju jednu te istu budalaštinu 24 sata dnevno, k'o lokalni dragstor, i u svakom tom pucnju u prazno ne vide ništa loše. Štaviše, misle da ako budu dovoljno uporni, budalaština će se ostvariti. Samo treba biti konzistentan u omašivanju i čudo će se potvrditi. Kad-tad.
Ta njihova glupost će se i dogoditi, priroda je tako udesila. Na kraju krajeva, jedan crnac je postao predsednik SAD, a neobuzdana nebeska tela su i ranije pogađala Zemlju pa treba očekivati da će se tako nešto ponoviti kad naletimo na zicer. Svakako, i kad se ta neverovatnost obistini, pokvarene satove najbolje je odjebavati u širokom luku. Onako, šmekerski. U vugla, al' da tu bude i neka publika. K'o ih jebe, jer za bolje i nisu.
Svima nam je zanimljiv pokvaren sat kad skapiramo da je tačno vreme baš onda kad smo pogledali u njega, ali niko nije lud da ga koristi za preostalih 1.438 minuta.
- Jesam rek'o da će Čelsi da osvoji pehar!
- Govoriš to poslednjih dva'es godina, post'o si k'o pokvareni sat.
- Kakav pokvareni sat, šta bulazniš? Doš'o sam samo da kažem da sam bio u pravu kad sam rek'o i... zato sam doš'o.
- Odlično. Aj' sad idi.
*
- Jesam rek'o da će ova d'uđe u Odabrane! Evo, moj prvi komentar je "Za Odabrane!" Aha!
- Tebi je svaki komentar "Za Odabrane!", ili barem to mogu da tvrdim na osnovu pročitane četiri strane tvojih komentara.
- Ali sam bio u pravu.
- Ali će defka i dalje biti sranje.
- Hejteru.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.