Prijava
  1.    

    Pominjanje vlastitog imena u sopstvenom monologu

    Znak da si se razočarao u sebe i svoje postupke; zajebao si jedan minus i ode sve. Osećaš se kao kurton umotan u armafleks, kao serviser kompresora niskog pritiska koji traži skretanje za Fijat negde u Desimirovcu. Beznadežno i pokislo.

    Celu priču prati znak uzvika (!) na kraju, čisto da pojača utisak. A i kako ne bi kad ti tada dođe da pojedeš jajca sam sebi ili ugasiš internet, u najmanju ruku.

    - Ajde, reci joj da bih je ljubio usta. Ajde čoveče, je l čekaš do Bogojavljenja, slepino! Kakav si to čov... Koji je sad ovaj braćko što možeš slavu da mu postaviš na leđa?! Bravo, Miloše! Bravo, Miloše, degenu glupi jebeno prokleti dečače! Miloše!