Prijava
   

Pominjanje vlastitog imena u sopstvenom monologu

Znak da si se razočarao u sebe i svoje postupke; zajebao si jedan minus i ode sve. Osećaš se kao kurton umotan u armafleks, kao serviser kompresora niskog pritiska koji traži skretanje za Fijat negde u Desimirovcu. Beznadežno i pokislo.

Celu priču prati znak uzvika (!) na kraju, čisto da pojača utisak. A i kako ne bi kad ti tada dođe da pojedeš jajca sam sebi ili ugasiš internet, u najmanju ruku.

- Ajde, reci joj da bih je ljubio usta. Ajde čoveče, je l čekaš do Bogojavljenja, slepino! Kakav si to čov... Koji je sad ovaj braćko što možeš slavu da mu postaviš na leđa?! Bravo, Miloše! Bravo, Miloše, degenu glupi jebeno prokleti dečače! Miloše!

Komentari

Dečkonja, gomilanje poređenja, epiteta i besmisleno širenje
teksta ne donosi kvalitet. Naprotiv.
Za tako nadarenog i inspirisanog pisca i moderatora primetno
je odsustvo metafora.
Znaš li ti šta je metafora?
Znaš li ti šta je kurton?
Znaš li ti šta je armafleks?
Znaš li ti gde je Desimirovac?

I ne lupaj više!

сервисер компресора ниског притиска који тражи скретање за Фијат негде у Десимировцу.

Mene je ovo do suza nasmejalo :'D +++

Iako ne odobravam ton kojim je napisan, moram da se složim s dobrim delom komentara autora "masni".

I mene !
Volim nekako taj humor apsurda, to silovanje jezika i rečenica.
Ovaj komentar iznad je bio čisto radi edukacije.