
Svi mi, da se ne lažemo, imamo taj neki nadimak za psa koji se prenosi generacijama. Kad ti rikne jedan Džeki, sledeći ker je opet Džeki, bilo da je muško ili žensko. Jer nekako jebemumater glupo je sad da ti izmišljaš nešto novo, da menjaš, guliš kurac, to je nekako gej. Eventualno ako su ti dva kera živa istovremeno onda kao dva neka naziva imaš, ali čim prvi rikne porodični nadimak preovlada. Kod mene lično ime za kera je Roki, kod komšije Cuki i tako iz kera u kera. Osim kod pedera, kod njih ljubimci imaju imena po bivšim momcima.
A: Slavišaaaaaa!
B: Koga zoveš bre?
A: Zovem kera svog?
B: Kakvo je to ime, nije više Reks, to neka promena tradicije?
A: Ma jok bre, komšija mi duguje pare pa da ga jebem malo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobrodošao nazad! :D
Nisam nikada imao kera.....:(
+
riffraff
Hvala brat!
__________________
Johnny Kurajber
Bolje ne imati, nego dočekati da te zaboravi kao mene moj, šmrc