
Vidljive su po povratku u rodnu grudu.
Ljudi se dive ukusu i mirisu voća, napadaju sarme i za doručak, kajmak trpaju u svako jelo, rakija (nekome i voćni, domaći sirup) je slađa od viskija...
Pozaboravljaju se uobičajene poštapalice i uzrečice.
Čude se kako neke zgrade i dalje imaju oronule fasade, zašto su putevi prepuni rupa, a tuneli mračni....
Moj kum, u apoteci (poslala ga žena):
"Dobar dan, molim vas PavElićevu mast."
"Mislite, Pavlovićevu...."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
...nazalost,posle dva -tri dana ,jure da se vrate u to inostranstvo,jer sarma,rakija i domaci sok,nisu dovoljni da nekoga zadrze u nasem haosu i bedi!
Kulturni šok.Nije baš najprijatnije,osetio sam na svojoj koži.Plus inače xD