Prijava
  1.    

    Praktična primena fight club načela

    Svi smo gledali film, i svi smo poželeli većinu atributa koje je posedovao Tajler. Možete poricati, ali svako od nas želi da kara, iskaže bunt, i s vremena na vreme se nekažnjeno glupira kako bi se osetio živim. Ali to sa sobom nosi i odredjene posledice, nekad lakše, a nekad nešto teže..

    .."Crnu rupu koja je trajala prekinuo je iznenadni puls i dotok adrenalina u sivu masu. Bio sam skoro skroz go, za mnom su trčali organi reda..Graja i hladnoća. U ruci mi je još uvek bila daska od wc šolje koju sam okačio na ruku Miletića, vandalizam zbog kog bih u najmanju ruku dobio gadne batine u stanici. Noge su mi bile skroz mokre, ne znam šta sam sve radio..Ali nije ni važno. Smejao sam se divljački..Mora da je bilo dobro".

    Stan nam je neodoljivo podsećao na rupu iz filma. Mora biti da sam onaj što je podvojena ličnosdt, šizofrenija je već uzimala maha, a ljudi su još odavno počeli da zaziru od mene. Nisam siguran zbog čega, ali slutim da su razlozi bili razumni i brojni.

    Lavabo je pao još prošle nedelje, tako da su se funkcije najosnovnije higijene vršile nad nekad belom kadom. Sudopera je umrla, sa svim što je bilo u njoj. Na terasi je nicalo malo drvo koje se borilo za svoj zračak sunca, dok je sifon u kadi upropaštavao stan ispod. U sobi pored se neko glasno jebao. Dužni smo i državi i narodu, iz stana ne mogu da nas izbace jer bi im ostala nenaplaćena šteta. Druge nije bilo: moralo se napiti večeras.

    Studentima koji nesdavesno troše dane i ono malo roditeljskog novca, nije teško naći društvo za orgijanje. Reših da napravim malu prezentaciju slike koju sam radio mesec dana, koja je bila namenjena rukama sa velikim noktima i srcu oko kog se nije valjalo preterano zamajavati. No za pouku je bilo kasno, a obećanje je ipak obećanje. Do slike i svega što je mogla doneti mi i onako više nije bilo stalo.

    Prekid.

    Nerazumne scene.

    Prekid.

    Jutro, beton glava, ruke otrembešene kao izduvani baloni. Grč. Blaženo neznanje i ledeni crv sumnje - iščekivanje priče šta se sinoć izdogadjalo. Telo me je bolelo više nego što je to bilo razumno kada se alkohol razlaže u krvi. Ko zna šta sam radio.

    Bio sam toliko pijan da sam na kraju polomio orman, u pokušaju da hodam po stanu a ne dotičem pod. Tad su rešili da me odvedu na kej i bace u Dunav kako bih malo došao sebi. Pobegao sam im. Na nekoj punk svirci u crnoj kući sam se gadno išutirao sa ljudima. Zaradio sam šljivu, krvav nos, ogrebotine i podlive po celom telu. Ništa nisam smuvao.. Pri povratku sam se popeo na fontanu u porti, i sa vrha upao u vodu..Novembar.
    Nisu sigurni gde sam pronašao plavu dasku od wc šolje, ali mi je poslužila za iskazivanje bunta protiv socijalističkog mišljenja. On da gadja katoličku crkvu pikadom? Hoće kurac.
    Stvari sam prethodno okačio na spomenik da se suše, dok su neki savesni ljudi pokušavali da me skinu sa istog kako nas sve zajedno ne bi pohapsili.

    Ostalo je istoija. Dobro jutro juče. Radni naslov beskraja..Sifon u kadi je još uvek curio.