Prijava
  1.    

    Prela i posela

    To ti je, tebra, ono kada ideš loma po lose, da tražiš neke kvalitetne pićoke za ženidbu na nekom partiju kod komšije Lenkamil.

    Ono, ludilo, alkohol, atmosfera mračna, 'lanina, radža, stereo ozvučenje budući da su svi pevači oko vas, litre i litre ljebr komšije Tozarasve Žutog, ona tru radža, š'o nije fuš kao kod Džonija Nogcr, on je bicuri, on je peče na drukarski, dečko je totalni autaš!

    Opasna atmosfera, kape na pola glave, nakrivljene, vidi se da su neke opasne face tu, moraš budeš keršme pa i ti nakriviš svoju, mis'm, šta reći? Koju poslugu porati? Sedneš jebački za sto kod deda Đomle, on te gleda, stara garda, ovo ono! Krene neka muzikica, ti mrdaš glavom onako da znaju pićoke da nisi zdapi, da možeš da se krećeš iako si ceo dan orao njivu kao pravi sokol, da vide čkapi šta je muževnost rasna!

    Parti se zahuktava, a ti kašice i čašice radže. Samo bahato, samo brezobrazno! Šmekaš onu malu preko, ufff, ženio bi ti to odma' sada odma', ali ne sme ona to da zna, da se ne uobrazi mala bicuri, inače će ceo život da te rsma zbog toga. Ono, prilaziš kao pravi romantičar iz Smedereva njenom delu stola, nakriviš se, podigneš obrvu za tridesetčetiri stepena, nakriviš šeretski osmeh koji obara sa nogu, pa priupitaš, 'nako, rasno: " Izvinite, smem li sesti pored vas?" Devojka koma, nikad takvog keršmea nije videla, 'ladan znoj je oblio, nema je! Ona nešto kao "Svakako, mladiću, izvoli!", a ti sedaš kao pobednik, dok oko tebe gruva zika vrsna, komšija Branko Gromaš drma basom, a ti ono, loma po loma, približavaš se njoj, malo dodiri, malo neka kžva, malo neko povezivanja, srodne duše idemoooooo! Onda dodže senje i žešći parti kod crkve, matori! Prava ljubav, idemooo! Opaaaaa!

    Samo ruralno, samo časno, bratori!