
Najgori nivo izbegavanja nekoga, svojevrsni društveni embargo, socijalne sankcije upućene nekome čije ponašanje, izgled, ili nerazvijenost higijenskih navika nas primoravaju da predjemo ulicu kad ga vidimo.
- Video sam Vićentija juče, vratio se iz vojske. Šta je s njim? Bio je dobar momak, petica iz srpskog, 4 iz biologije, 4 na 3 iz hemije, a onda ga ostavila ona rospija njegova. On ode vojsku, sad čujem i da se zamonašio. Izgleda k'o Raša Popov na govnaruši, cima glavom i priča sam sa sobom, brada, kosa... dosta i vonja, dakle, tragovi mu smrde nečovještvom, bukvalno. Morao sam da pređem ulicu van pešačkog da se ne bih pozdravio sa njim, time rizukujući da me džvajzne autobus, čime bih izgubio telesnu celovitost, je li.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Preslano ocijenjeno.