
Preživjeti.
- Alo! Rade, jesi to ti?
- Jesam, šta se dereš! Ko je to?
- Ču ko je, Boro!
- Koji Boro?
- Što te jeb'o a nije mor'o opaaa! Zajebavam se, Boro iz Telekoma jeb'o ga ti, pekli smo rakiju prošle godine kod mene na selu, kako se ne sjećaš...
- Aaa, pa tako reci, znam sad.
- E, tako, đe si bolan, šta ima?
- Ništa, evo me u bolnici, ležim, propadam...
- Ao, šta ti je?
- Ma ćuti, gled'o juče Leotara protiv Širokog, dade mali Ninković trojku u zadnjoj sekundi za pobjedu a mene srce okide, te u Hitnu, jedva preskočih.
- U boktejebo, pa kakav si sad?
- Nisam loš, pustiće me za par dana, moram da odležim malo... Nego, što si zvao?
- Ma ništa, imam neke karte za Partizana, pa kontam da te zovnem, niko od ovih mojih neće, al' jebiga sad.
- Ma kurac jebiga, kad je tekma?
- U nedelju sad, u Pioniru.
- Idem, boli me kurac, jednom se živi!
- I to što kažeš, od nečega mora da se umre...
- Taj neki rad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
U ponedeljak je tekma ja msm xD
Ma random je primjer, pojma nemam. :D
10 ocjena za 18 sati, pa boktejebo, udri i minuse, da znam bar da je brišem, ako ništa drugo.
Obriši suze ninka moja! Nek osmeh lice ti krasi! Evo +
<3