
Mitsko bice ,sa telom zene i sa samo jednom glavom ,takodje zenskom.Legenda kaze da je generisana laboratorijskim putem , po zelji jednog argentinskog multimilijardera , koji je to opet pripremao za rodjendan svog zahtevnog sina tinejdzera sa "specijalnim" potrebama.
Ja kada sam bio tinejdzer ,to nije postojalo ,ali sam cuo za jednog tinejdzera koji je video jednog tinejdzera ,koji je opet chuo za jednog tinejdzera koji je maznuo caletov camac i zapalio za Argentinu ...sta je posle bilo...to je vec samo za one 10+
Najveća noćna mora svakog osnovca.
-Sine evo ti 1000 dinara za užinu.
Posle ovako velikodušnog čina dete trepne par puta, pogotovo ako je prepodnevna smena da se uveri da li ja na javi ili jos uvek u snu.
Onda nastupa ćaletov dribling koji baca senku čak i na čuvenog Mesija.
-Šta si zinuo treba da vratiš 915 dinusa kući nemam ništa sitno.
Zemlja bogom (ili đavolom) dana za svakog pravog zajebnog blek metalca.
Nisi pravi bleker ako ne otkidaš na Norvešku i sve ostalo norveško. Jebeš zimu, sneg i to što je hladno, jebeš to što su svojom skandinavskom sabraćom na prst u bulju sa Deda Mrazom, to je tako trve! Jebeš ti zlo, patnju i tako to ako se malo ne smrzneš.
A sad ozbiljno.
Svaki normalan čovek (da, i normalan metalac) će prvo da pomisli na jednu skandinavsku zemlju u kojoj je visok standard, dobre platice, fine mogućnost za život (i pored tol'ke hladnoće). Standard, jebiga.
Svaki napaljeni bleker će tripovati da je tamo tako jebeno cool biti bleker. I još napaljen. Trve! Jea! Misle da ti ljudi tamo samo mrače i šire hejt. Mizantropija i nihilizam uputpunjeni seksom bez kondoma sa skandinavskim blekerkama. Jea! Tripuju da im je to obećana zemlja. Možda i jeste, ali teško.
Mož' ti da budeš i pekinezer ako hoćeš, al' prvo zaradi pare, plati porez i dažbune, pa radi šta ti se radi. Budi trve koliko ti duša ište. Ali tvoje sranje niko neće umesto tebe da čisti, makar to bilo i kvlt sranje.
Odma da napomenem da neću bacati hejt na ovakav tip devojke. Naprotiv, pokušaću da je dignem u nebesa. Mada to radim i u ril lajfu al nešto ne ide, ne znam šta radim pogrešno odgledao sam tone pornića i sve isto tako radim ali opet se bune majke im ga steram te smrdi mi iz usta, te nokte nisam isekao, te mali mi, te da se obrijem...ma zajebi da se vratim na defku.
Ovo je tip devojke koja ne traži mnogo. Treba je voršipovati samo zbog toga mada ni to ne traži. Neće skupe izlaske, neće da imaš veliku platu, dobar auto ili da si elokventan po galerijama i muzejima. Ne kažem da ove stvari nisu poželjne ali nisu neophodne. Ove devojke su povetarac koji te hladi na letnjem paklu svojom jednostavnošću i prijatnim razgovorom sa njima gde neće pominjati gde će na letovanje i šta je dobila od prošlog dečka.
Ne mora biti mnogo pametna ni mnogo lepa. Ona je vesela, spontana. Može se videti i u farmerkama iz prošle sezone a i sređena "da sedneš na bulju po sred blatnjave bare". Dok ih ima biće i pravih muškaraca koji nisu "metro" i ne lažu da imaju avione ili ne izbijaju iz teretane.
-Gde ćemo večeras?
-Kako hoćeš, mada ne moramo nigde.
-Ali subota je, treba se slikati za fejs na Riveru ili tako negde!
-Ej, nisam ja u tom fazonu...
-Pa šta ćemo?
-Daj nađi neki film, trkni po pivo sebi i uzmi meni dva somerzbija.
-Stvarno nisi kao druge!
-Nisam, meni treba samo da ti redovno pušim i da menjaš gaće jednom nedeljno.
-Udaj se za mene.
Mizerna grupica od oko 20-200 ljudi koji čine uglavnom naloženi buržuji i klinci. Kod anarhista nije baš tačno utvđeno za šta se oni bore, i osim što prešvrljaju neki grafit "Kosovo je Srbija" nemaju većih akcija.
Za razliku od raznoraznih (kvazi) nacionalista od SRS do "Stroja" čija se ideologija manje više zna, niko baš ne može sa tačnišću da kaže ŠTA anarhisti hoće??
Kod desničarskih organizacija ideologija malo varira tako da jedni žele: Veliku Srbiju, mrze Šiptare, Hrvate, Jevreje i Muslimane, dok drugi žele sve to + mrze i Cigane i deru se Sieg Heil.
Tu je sve poznato i tu dileme nema.
Vratimo se temi, vođa im je neki lik čiji ćale drži ne znam ni ja koliko hotela, a sinčić se malo igra radničke klase, pa će za koju godinu da preuzme ćaletov posao. Dok su u svetu anarhistički pokreti bolje organizovani, ovde se sve svodi na neko poziranje. Eto, mi smo anarhisti. Vauuu. Smrt kapitalizmu!
U žižu javnosti su došli posle bačenog koktela na grčku ambasadu, gde su neki i mardelj gulili. Sad kad neko treba da najebe onda je: "Igrala se deca". Iako te slepe miševe niko nikad nije video, oni se redovno kočopere po internetu, forumima, blogovima itd. Kao što sam već rekao vrhunac njihovog akcijanja su grafiti. Sada su se eto i solidarisali sa grčkim kolegom, iz fazona ili ne?
Da nije tužno, bilo bi smešno.
Tip devojke sa poštenom kilometražom. Uglavnom su slatke i umiljate, ali ne lezi vraže, posle pola piva, zajašiće te ko Dinkić budžetsku kasu.
-Šmekere, ne hvališ se! Bio si sinoć sa onom Marijom, kako bilo, a?
-Uh sine. Jaja me još bole. Sve vreme mi skakala po prangiji kao neiživljeno čeljade po trambolini... A tek pička... Gurao sam obe ruke, ulazi ladno. Vidi se da je seljančica i da voli traktore, ima mesta za ćaletov Belarus da uteram, sa sve zmajevom prikolicom.
Velik. Krupan. Debeo. Ima ga, što s' kaže.
- Govori!
- ?
- Ma, nemoj da mi se praviš blesava! Videla sam te sinoć kad si otišla sa onim ćelavim tipom iz kluba...
- Ma, ovaj, ćaletov kolega sa posla, živi prekoputa nas pa me odvez'o kući...
- A ja mislila da si se jebala sa njim. Izvini...
- Iju, šta ti pada na pamet! Samo jednom u špijunku, ima pozamašan, mnogo boli...
Najsujeverniji ljudi na svetu. Iz nekog čudnog razloga, veoma su gadljivi na pitanja " Gde si pošao?", ili "Kuda ćeš?", kao i na čarobnu reč - "Srećno!". Kombinacija ovih reči automatski smanjuje verovatnoću da ulove šarana od 15 kila, kojeg bi inače, svakako, ulovili da im je neko rekao "Bistro!".
Lokalni ribolovac, držeći mrežu u levoj i štap u desnoj ruci, se provlači po najzabitijim uličicama svog malog grada u 4 ujutru, ne bi li slučajno izbegao bilo kakvo živo biće koje će mu baciti hejt, i tako sjebati san o megalomanskom ulovu. Naravno, naleće na grupu mladih džankija, koja tumara okolo.
-Komšija Mito, pa gde si pošao ( smeh )?
-Šta vas briga. Idem...u švaleraciju ( ljut ).
-Aj, pa SREĆNO, i da ga dobro umočiš ( kočenje od smeha )!
-Kaže se BISTRO, mamu vam narkomansku jebem ( baca štap )! Kurac ću sad da ulovim, odo' u pekaru.
Na prvi pogled, obična trosložna reč, a u savremenom jeziku - slengu, infinitiv uz koji se može prilepiti bilo koja druga reč, a da taj predikat ima ikakvog smisla.
Baciti piš - urinirati;
Baciti se na knjige - učiti;
Bacati ga - masturbirati;
Baciti hejt - verbalno izraziti svoje nezadovoljstvo o nekoj osobi;
Baciti kosku - pozdraviti se sa nekime;
Baciti peglu - obeležiti veče svojim ortacima velikim finalom alkoholisanja, kraće rečeno, povratiti;
Baciti sisu - dopustiti vašem jačem polu da se igra pomenutom sisom;
Baciti peškir - predati se;
Baciti kašiku - umreti;
Baciti zemlju - odati gorepomenutom nesrećniku poslednju počast.
Mnogo ljudi u Srbiji na pitanje "Koje filmove najvise volite?" odgovaraju sa "Domace".
U nasem narodu vazi i to da su skoro svi nasi filmovi komedije(!). Kao da gledaju domace filmove samo zbog "onih smesnih delova", pa tako "Lepa sela lepo gore" svi znaju po cuvenim replikama Nikole Koja ili Mande, "Podzemlje" po gegovima Mikija Manojlovica i Lazara Ristovskog, "Profesionalca" po Bajagi(?) i tu i tamo po nekoj smesnoj sceni. Medjutim, ako krenete da pricate o radnji, ili o poruci filma pogledace vas blago telecim pogledom koji kao da emituje poruku "Mmmm...o cemu prica ovaj". A ned'o vam Bog da se upustite u diskusiju o radnji "Undergrounda". Garant nece imati ni blagu predstavu o cemu se u tom filmu zapravo radi jer je za njih to samo film u kome Marko i Crni "jebu kevu Svabama"...
Odakle sad ovaj "hejt"? Odatle sto sam se hiljadu puta nasao u situaciji da budem crna ovca sto ne znam napamet replike svih domacih "komedija", i sto sam siroma' bio osudjivan da blatim ugled tih nasih cuvenih filmovima govoreci da su to ustvari nisu komedije i da glavna poruka nije u smesnim opaskama glavnih likova vec da ona(generalno) proizilazi iz mnogo dubljih cinjenica, tragicnih sudbina i zivotnih puteva...
"Laki je malo nervozan?" Damn right!
Lik iz ruskih bajki, najmlađi sin, lenština i zakeralo. Tokom dana spava na peći i ustaje samo da jede. Obično prihvati neku šljaku iz dosade i tada obavezno upeca zlatnog soma pa može da se vrati svom svakodnevnom lenčarenju.
Srpski Jemelja:
Budi se u podne, odlazi da jede i onako mamuran pali komp i kreće da visi na netu. Ustane tek kad se matorci vrate sa posla, čisto da nisu doneli nešto novo za has, pa što da se baci... Završava fakultet do 30te i posle smaranja sa dosadnim poslovima, ćaletov ortak mu pronalzi vezu u državnoj firmi, gde upoznaje Milevu kojoj napravi troje sitne dece...
1. Uraditi nešto tako da objekat naše radnje postane neupotrebljiv.
2. Uraditi nešto toliko fantastično da bi nam i sam Kreator pozavideo.
Primer 1:
- E ćale rasturio sam onaj stari TV, trebalo mi je nešto, nadam se da nije problem?
- Pa pizda ti materina, ako si mi dir'o stari ćaletov TV ima da te rasturim komade majmune jedan mali.
Primer 2:
- Kako sam rasturio hemiju pre neki dan, pocepo sam je na atome, elektrone i neutrone.
Čovek koji kod mene lično izaziva gađenje i blagi bol u donjem delu želuca što bi reko Blajvaga, vrste ogavni, koji me tera da se proserem kroz usta i ponekad pišnem krv. Em ne razumem žabarski ič, em ljiga peva kroz nos. O ljubavi valjda. Kapiram 'amore-passione' i ta govna. Umesto da jede žabe ko svaki normalni 'talijan, on zvuči kao da je čuva u nosu. Ona malečna žaba, zelena, što se lepi na na listovima asparagusa, šta znam gde, i oblizuje oči jezikom. A verujem da mu je to od koksa majkemuga. Al' njega boli kurac za moj hejt, ima pare, vole ga čke, baca im potpiš na sisurine i koksa se. Wikipedija kaže da je bio oženjen ovom prepičkom i da ima dva deteta sa njom. Ja i dalje mislim da je derpe i da ga prima u buljsona ko njegov kolega Riki...Priznaj Serose, izađi iz plakara! Elem, da ne odem u pičku materinu, taman kad sam pomislio da sam konačno našo pesmu koju mogu da varim od NJEGA a da ne umažem laminat, ispostavilo se da je ne peva on, već neko drugi. I pade mi kamen sa srca iz momenta. Oprem Serose! Razzmažžem ti ga po faci ololo!
- Jao bejbe, pa nisam znala da imaš Erosa na kompu! Uh, kako me loži ova stvar od njega...
:moram jbg, sve u korist službe:
Pomisliti na nešto, s tim da misao istom brzinom kojom se javila biva i zaboravljena bez posebnog osvrta na nju, i/ili se iz nevezuše setiti nečega u momentu koji ni po čemu na to nešto ne asocira.
-Bio si u prodavnici? Si kupio možda novine?
-E nisam! A baš kad sam pošao prošlo mi kroz glavu da ih uzmem, al' posle...
____________________________________
-Simke, šta je to bilo sa onim tvojim komšijom, načuo sam neku katastrofu?!
-Ma pusti... Sedeo dokon, pa mu prošlo kroz glavu da očisti ćaletov pištolj i...Prođe mu posle i metak kroz glavu. Maler! O'š lav il' jelen?
Žargonski izraz za najniži nivo kompetentnosti u nekoj oblasti.
1)
A:”Batice, ovaj tvoj drugar veze nema sa basketom!”
B:”Da si ga samo video kako je igrao pre 15 godina? Jebiga sad’ je penzija!”
2)
A:”Brate, šta ovo vonja kod tebe na gajbi? Je l’ ti zagoreo ručak?”
B:”Ne zajebavaj! Bio mi juče električar, i zamalo da mi zapali ceo stan.”
A:”Super ti je taj električar!”
B:”To je ćaletov prijaltelj. Bio je dobar pre 20 godina, a sad’ je penzija.”
Britanska plemićka porodica, bliski srodnici egipatskog faraona Merfara i kineske dinastije Ljak-Se.
Poreklom su iz neotuđive britanske pokrajine Irske, gde su i otpočeli svoj uspon. Obogatili su se prodajući kmetovima poljoprivredne alatke. Pošto su kralju slali najbolje poklone, odlučio je da ih nagradi kneževskom titulom, nakon čega su se preselili u London i podigli tvrđavu tik pored Vindzora, ne bi li sa kraljem bili prve komšije. Ubrzo je Knez od Ljankastera dobio titulu viteza, te mesto u kraljevskom savetu, bez portfelja, doduše. No kada je kralj skinut s trona (i zatvoren u Taueru), nastalo je smutno doba, te su Ljankasteri odlučili da se uključe u borbu za tron. Knez je potrošio više od pola familijarnog bogatstva i uključio sve ljudske resurse koje je imao, ne bi li mu kraljevska kruna ukrasila masnu tintaru.
No nedovoljno. Štaviše, kad to nije uspelo, čuvar državnog trezora mu je oduzeo dozvolu za privatnu banku i glasničku službu.
Sam knez se uputio u nepoznatom pravcu, verovatno je negde u stepama Ruskog carstva, a članovi njegove porodice su sada bliski novom kralju i nalaze se u Domu Lordova.
Iako su navukli na sebe hejt, kakvi su došli posle njih, mnogi osećaju nostalgiju za tim vremenom, žele da se knez vrati, te procede kroz zube pitanje:
"Ser Bogoljube, gde ste pobogu do sada!?"
Jako su retke svadbe bez ovakvih vrsta ljudi. To obično bude neki tvoj teča (ujka, ćaletov prijatelj kog nikad nisi vido u životu) u veći broj slučajeva ima brkove, stomačinu poveću (svog malog vido zadnji put pre 10 godina kad bio na more u odsjaj vode) krupan čovek od nekih 120 kg sa košuljom uvek raskopčanom do stomaka , još dok mladenci nisu ušli u salu, on odvalio litar domaće i već u par navrata je pokušao da naruči 'kole pije vino i rakiju' – Šaban Šaulić , ali mu nije pošlo za rukom. Žena njegova u par navrata:
-Nemoj da si mrdnuo sa stolice, dokle više da me brukaš nesrećo (piiiip)
- Dobro bre ženo ...hiiik... pa red je ...hiik... da se malo ...hiik... popije
-Pa red je malo da se popije stoko pijana, a ne ovaj jadan konobar ne mož' da stigne da ti donosi kolko piješ
Negde na pola veselja muzika opali čačak, i kao što uvek bude ovakvi likovi uvek 'vode' kolo i nikad ne igraju ono što se svira nego uvek nešto između užičkog, šote i šumadinke, i obavezno par puta dok traje kolo kad svi krenu na desno on opali na levo i napravi talas kao na utakmici. Njihova specijalnost je sjebanje atmosfere, muzika svira neki novi hit svi mladi ustali, uveliko se đuska, 'on' prilazi muzici vadi 50e i naručuje 'Hajdemo dalje moja tugo' i naravno na podijumu za igru ostaju samo on u transu i lik iz obezbeđenja za svaki slučaj ako se onesvesti (što se očekuje svakog trenutka). Konačno odredište je Hitna pomoć, par infuzija i jedno ispiranje...
Mnogo zajeban cvet. Više nego sam komšija. Ruža je uvek tu. Ona ne spava. Nikada. Možda je komšija odlučio da iskoristi priliku za popodnevnu dremku i ti možeš da izađeš na ulicu sa loptom, ali ruža to ne dozvoljava. Sjebaće ti loptu dok kažeš keks.
Ona nema osećanja ni simpatije za bilo šta. Makar ti bio rođendan. Makar ti to bio jedini poklon koji si stvarno želeo (jer ostatak poklona su duks koji nikada nećeš obući i 14 setova za ličnu higijenu, koje ćeš ti nekome da uvališ u istoj prilici, jer, jbg, tebi je 7 godina i ne kapiraš za koji će ti toliki parfemi i šamponi kad ti je dobra i kopriva).
Ona koristi svoje mistične moći da ti, taman kad si počeo da shvataš lepotu posedovanja sopstvene lopte, stane na put i sjebe ono malo dečačke sreće koja je mogla da te spasi toga da i sam postaneš nadrkani komšija koji će sledećoj generaciji da buši lopte.
U mnogome sve to podseća na srceparajući film, samo sa nesrećnim krajem. Kad tad će zlobnica da zarije kandže u najbolju stvar koju si ikada posedovao, pa ćeš samo da gledaš kako se lopta polako skuplja i nestaje.
Prvo ćeš da pokušaš da je spasiš. Lepićeš selotejp po njoj, ali to neće imati efekta. Potom ćeš da uzmeš onaj ćaletov žuti lepak što se prvo namaže, pa čeka 7-10 min, a potom, uz snažan pritisak, spoji. Mislićeš toeto, ali čim je napumpaš ima da krikne kroz onu rupu i zauvek ode. Kod tvog kera, koji ni sam ne zna šta će s' njom, ali dobra je za žvakanje kad ga ne naraniš 3 dana zaredom.
Blistava zvezda penjalica na kinematografskom nebu Srbije...ili barem kada se radi o čistoj finansijskoj prođi na bioskopskim blagajnama diljem pomenute postojbine potomaka nekadašnjih Atlantiđana. Inicijativa koja je s jedne strane "vratila ljude u bioskope" (kako i glasi jedan deo njene propagandne kampanje) a s druge nastavila tamo gde su stale "Zona Z" i "Ivkova S", kao začetnice prethodnog vala (ne)kreativnosti srpskih scenarista i reditelja i korelirajućeg sorzavanja srpskog filma kao umetničke kategorije. Dobro, jebiga, ne mora i ne treba film uvek da bude "umetnički", naprotiv čak!...ali nije fora baš ni da ga skroz-naskroz unjanjave ziljavštinom zbućkanom od čemerno lošeg teksta, priučene režije i antitalentovane glume, pri čemu ovo potonje ipak i najviše vuče celu tu kočiju govana. Nizbrdo, razume se.
I kako ovaj tekst ne bi bio tek još jedan uopšteni hejt uopštenog hejtera, podeliću sa vama i ciljani razlog iza istog - SPORT. Rešili, naime, Bjela i koproducentska mu ekipa da konačno ljuto izeksploatišu i jedinu preostalu kako-tako pozitivnu tematiku u narodu srpskome i još jedared udare na poslednje tragove nostalgije za nacionalnim ponosom međ' istim (jer, bud'mo realni, ovaj danas je u žestokoj krizi već jako dugo vremena), servirajući nam tako tragikomično dramatizovane sportske uspehe iz slavne prošlosti nekadašnjih država čije smo dugovi nasledili.
Ono, ništa lično protiv čitave te profiterske ekipice i to, ali - utopili se u pesku na barži za malo dana, dabogda.
Evo par predloga veselom društvancetu koje ispija "Harizmu" iz vinarije Zvonka jebenog Bogdana u Voulez Vous-u poviše Južnog Bulevara, za neke buduće jugonostalgične umetničke projekte:
1. Ipak se okreće - film o prvoj selekciji Jugoslavije u boćanju. U principu priča koncepcije tipa "jedva smo se skupili", dok jedan član ekipe obavezno može biti nadrkani general u penziji koji na kraju ipak osvoji srca gledalaca (kastovati Batu Životinju, tojest, ako matori i dalje bude živ)...i, usput, bronzanu medalju na XIV-im Rusofilskim Igrama.
2. Brža od pucnja - biografija o Jasni Šekarić, njenim uspesima, životnim usponima i padovima, uzbudljivim finalnim serijama na 12 OI na kojim je učestvovala. Može kad rikne a i ne mora.
3. Vodena stihija - Šapić i ekipa. Svetski šampioni. Ili evropski. Ili nebitno. Ali protiv Hrvatske. Pritisci. Javnost. Potom slava. Kanonizovanje. Ep o Gilgamešu. Šapić da glumi samog sebe kako se seća prošlosti.
4. Dečko od stakla...mada kapiram da bi naslov Dečko SA KOSOVA od stakla privukao mnogo retardiraniju, time i brojniju publiku - ostvarenje koje kazuje priču o, sada već predsedniku zemlje, Novaku Đokoviću, prodaji palačinkarnice ili čega već na Kopu da bi on usp'o, njegovom odnosu sa porodicom, strahovima, nadanjima, usponima, stradanjima, glutenu, Jeleni, osvajanju svetskog teniskog vrha, imitacijama kolega-sportista (film bi, dakle, zahtevao od glavnog protagoniste izuzetne glumačke performanse) i konačnom kandidovanju za predsednika države, što je se ispostavilo i kao presudno za konačni ulazak iste u EU. Ćaleta da igra Vuk Kostić, ima tu neku zlikovačku njušku...
5. Leti, leti tamo gde je limun žut... - član reprezentacije Srbije u avio-modelarstvu, Petar, gubi se negde u džunglama oko Bangkoka za vreme održavanja Svetskog Prvenstva u pomenutoj "sportskoj" disciplini i, posle puno dogodovština i bliskog susreta sa aligatorom (kojeg je kasnije pripitomio i nazvao Joca), uspeva da od papaje, listova banane i bambusa napravi letelicu koja će ga preneti u voljenu otadžbinu. Po dolasku u zemlju, logično, dobija doček na balkonu skupštine grada u Beogradu. Film treba završiti scenom u kojoj glavni lik pušta svoj poslednji avion u životu, sa 85 godina, dok stoji pored beogradskog Pobednika i nasmejano žmirka u ozeblo Sunce. Ja bi to gled'o, ne znam za vas...
Elegantno popunjena pripadnica lepšeg pola, večito nezadovoljna svojim prste da poližeš mesnatim guzovima, u neprekidnoj borbi između želje da uđe u tri broja manje farmerke i ljubavi prema slasnom zalogaju.
Večito na dijetama koje isključuju po jednu krucijalnu namirnicu odgovornu za salce, a dozvoljavaju sve ostale. Mudrost nutricionistička sa krilaticom Sve je u kombinovanju namirnica, nije njena religija. Na nju dijete prosto ne deluju, takav joj metabolizam. Imuna je, kaže.
-Šta te muči, ljubavi? Nešto si mi neurozna.
-Pa, primećuješ li ti da već mesec dana nisam ni takla „Sweet dreams“ čokoladu s grožđicama i orašastim plodovima u pakovanju od 70 grama, a vidi vagu. Ova Čoko hejt dijeta me psihički uništava. Tačno na nervnoj bazi ne mogu da smršam. To je to, od sutra počinjem i sa onom etiopskom Čokolada na dan, budi uvek nasmejan. Ako mi je jedna dijeta malo, dve će uroditi plodom!
-Tooo, srećooo, dođi da pljusnem levi guz i da čekam cunami na desnom!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.