Prijava
  1.    

    Niski udarci

    Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.

    Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.

    Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.

    -E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
    -Ma eto ti, uzmi, u redu je.
    -Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
    Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..

    -Mali! Imaš piva, nestalo nam?
    -Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
    -Daj!
    -Ali...
    -Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
    ...

    -Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
    -Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..

    -E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
    -Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
    -Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
    -Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
    -Nismo stigli.
    -I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.

    -E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
    -Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
    Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.

    -Mali, bicikl za...
    -Šupa.
    Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...

    -Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
    -Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..

    -Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
    -Idem na pecanje, baba...
    -Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
    -Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
    -Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
    (taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)

    -Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
    -Mhm...
    -Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
    -Kevo, imam fond za fakultet?
    -Ćut’ bitango! Nemaš. Više.

    ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
    -Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
    -Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
    -Ma to je privremeno..
    -I ja sam privremeno pijan.
    -Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
    -Mhm...

    -E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
    -Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
    -Ali već smo sve...
    -Ne može.

    Niže od Džeja, rekoh...

  2.    

    Živopisni likovi iz ćelije u SUP-u

    Veoma zanimljiv skup ljudi sa kojima provodiš vreme samo kada te uhapse pripadnici Ministarstva Unutrašnjih Poslova.
    Naravno, dobro ti dođu da ubiješ vreme između dva ispitivanja a još plus ako je neki prošvercovao pljuge, odmah ti je i najbolji drug. Naravno neki budu kraće, neki budu duže ali svako ko uđe u tvoju ćeliju ima neku svoju ludačku priču i razlog zašto je tu.

    Pandur: Evo vam ga novi član za ovu vašu finu skupinu. Lopov. Krao kola i još se vozika okolo u njima.
    Lopov: Nisam majke mi. Joj kuku lele šta će žena da mi kaže? Šta će deca da mi kažu? Šta će selo da priča? Joj sramote.
    Džoni: Šta ti je bre ljakse, šta kukaš? Pao pa pao nije smak sveta.
    Lopov: Jooooj nisam krao matere mi, kupio sam kola od jednog čoveka u kafani a auto ukraden. Joooooj šta će selo da priča? Da sam lopov.
    Šaner: Čekaj bre, pa kako si uzeo taj auto? A papiri?
    Lopov: Kak'i papiri?
    Džoni: Au brate pa ti si baš sa neke čuke, koji su te kurac dovodili ovde?
    Lopov: Kažu u zatvor da ću sada da idem do kraja života joooooooj.
    Šaner: Ma smiri se bre, sprdaju se sa tobom, koji će sudija tebe da osudi, vidi bre na šta ličiš, vidi se da nisi ni žvaku marn'o u životu. Doveli te da opišeš ovog što je pozajmio, sigurno misle da je neki odavde.
    Džoni: Ma iskuliraj bre čoveče, nego jel imaš neke cigare? Ovaj Trandža je uneo par komada i izotimali smo ga ali nema više.
    Trandža I niste mi dali ni jednu. To nije način da se ophodite prema dami.
    Šaner: Ej huligan, budi se, Trandža opet progovorio a naterao si ga na zavet ćutanja.
    Huligan: Uf bre što me budiš jedva sam se namestio na ovoj krivoj dasci. Alo bre derpe, jesam rek'o ja omerta. Nemoj da sam te čuo više.
    Trandža Ali ja....
    Huligan: Jel imaš još cigara?
    Trandža Nemam.
    Huligan: Onda tišina. Zbog cigara si izbegao linč al' nemoj da me nerviraš. M'rš u ćošak.
    Šaner: Evo ga žandar opet. Koga će da vode gore?
    Pandur: Ajde Džoni, Inspektor Blagojević te se uželeo.
    Džoni: Sranje, odoh na terapiju. Nabavite neke pljuge dok dođem.
    Huligan: Brate izdrži.
    Šaner: Stegni zube batice. Ne daj se.

    Sat vremena kasnije.
    Pandur: Evo vam ga ovaj nazad.
    Džoni: Huligan, beži malo sa te klupe da sednem, da mi se bubrezi vrate na mesto. Au Blagojeviću mamu li ti jebem.
    Huligan: Sedi brate. Odmori malo. Mamu im žandarsku jebem.
    Džoni: Uf bre, nego šta se dešavalo dok nisam bio tu? Gde je ljakse i kakva je to krv tamo kod zida.
    Huligan: Ma kukao ljakse kako hoće da se ubije pa ga ložio Šaner da se zaleti i pukne glavom u zid. Odveli ga u bolnicu.
    Džoni: A 'de je Šaner i ko je onaj ganci?
    Huligan: Ma krao poklopce od šahtova. Zamisli lik se zove Avatar hehehehehe
    Džoni: ahaha.....joj....nemoj da me zasmejavaš boli k'o đavo. Ej Avatar jel imaš neke pljuge?
    Avatar: Nemam. Ne pušim. Neću mlad d'umrem od njih.
    Džoni: Pu! Niko nema bre jednu cigaru umreću.
    Avatar: Izvin'te a di bi ja mog'o da šoram?
    Huligan: Pišaj tamo pored Trandže u ćošku ionako voli da gleda u močuge.
    Trandža Moram da protestujem jer neću da neki Romulanac piški po meni....
    Džoni: Alo bre, jel imaš još cigara?
    Trandža Nemam.
    Huligan: Omerta bre onda!
    Džoni: Ne reče mi, gde je Šaner?
    Huligan: Pustili ga kući. Čim izađem idem do njega da kupim neke tike.
    Džoni: Ma jebeš tike, ubio bi za cigaru. Evo ga pandur. Valjda dovodi nekog sa pljugama.
    Pandur: Evo vam novi gost. Sveže ufiksan.
    Džoni: Au vidi ovog dramaturga na šta liči.
    Huligan: Alo pajdo jel imaš neke pljuge?
    Narkoman Nisam ja n-n-n-n narkoman. Nego šećeraš.
    Džoni: Ma 'de ovaj ima cigare. Ajde mr'š tamo kod Trandže i Gancija. Evo ga ker opet. Šta sad hoće koji kurac?
    Pandur: Ajde huligan, i ti na terapiju.
    Džoni: Tebra izdrži, pa ih opet prži.
    Huligan: Izdražaću brate, pa nisam ja neka cava ko ovaj trandža.

  3.    

    Slogan za političke izbore

    Vrhunac izdrkavanja političkih stranaka nad napaćenim narodom.Kao kad je Boris podelio boju za frabanje jaja. Što da ne !? Ofarbajte mi jaja, možda vam bude bilo lepše dok vas budem jebao u dupe naredne četiri godine .Treba smisliti neku poruku, neku elegantnu, lepu, koja će dospeti do ušiju naroda i ubediti ih da je vredno izaći na izbore i glasati baš za njih. A to nije nimalo lako, posebno jer većina ljudi tokom udarnog termina kad nagrnu sa reklamama ode da kenja. A i kome se ne bi prikenjalo.

    ( Štab DS , Izbori za Voždovac, Djilas u dilemi)
    Djilas : U kurac bre ljud 'oćete da izgubimo te izbore, dajte neki slogan da zapalimo raju?
    Balša : Da obećamo nova radna mesta, pohvatamo par huligana i obesimo ih za muda na Autokomandi?
    Djilas : To otpada Vučić već 'obećo muda i huligane, nova radna mesta smo obećavali prošlih izbora, ima neko bolju ideju??
    Čović: Žuti stavi Slogan neko mora i da krade.Obrnuta psihologija, ili ti daju glas jer si priznao da kradeš, ili misle da si pošten i da ovi drugi kradu.
    Djilas : To Čovo u cvike te ljubim, mali piš' ovo i stavi sutra na onaj moj bilbord na Autokomandi.
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------
    (Štab Pups-a , pred Izbore)
    Milan Krkobabić : Momci mora malo da se radne.Poskočite da smislimo slogan, kojim 'ćemo pobediti na izborima.
    Omladina Pups-a : Obećajmo veće penzije i Dedilend na ušću samo za dedice.
    Omladina Pups-a : I sisate bolničarke samo za naše dedice.
    Milan Krkobabić E pa sad, neću od svojih usta da odvajam da bi te dedice lepo živele, treba mi samo njihov glas, jebe mi se posle.
    Jovan Krkobabić : Da Može da mi se digne sad bih vas sve jebao u dupe, ništa bre ne znate.Podelite malo ulja, šećera, nekog mekog keksa za ove bezube.Dajte neko mizerno povećanje koje će da pojede inflacija i dobijamo podršku svih penzionera.
    Milan Krkobabić : Dobro a slogan?
    Jovan Krkobabić : Djilas je krao, Vučić vam ništa nije dao, Pups vas nikad nije zajebao.I stavite akcenat na ovo zajebao.
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------
    ( Štab SNS, Vučić u dilemi)
    Aleksandar Vučić : Miškovića uhapsio, plate ne mogu da obećam, radna mesta obećao, a i smejaće mi se Djilas što obećavam ponovo, navijači, ništa.ZNAMMM!!!!
    Aleksandar Vučić : Mali spoj me sa Milom.
    Milo : Aloo, odje Mile iz Crne Gore, ak' oćeš da kupiš cigare pritisni jedan, ak' oćeš da pričaš s' mene pritisni dva, a ak me zajebavaš oca ti u vr' guzice jebem.
    ( Pritiska dva)

    Aleksandar Vučić : Djes sokole sa Lovćena?
    Milo : Djes' zmijo ljuta iz Beograda?
    Aleksandar Vučić : Ne,ne trebaju mi cigare.I ne znam ko bi ih ovde kupio.Znaš kolko me interesuje što ti trunu u podrumu? Nego da ne znaš gde je Šarić, treba mi, sad će izbori.
    Milo : A evo ga kod mene u dnevnu sobu trči na traku. Kladili smo se u kamion cigara će da izdrži sat.
    Aleksandar Vučić : Pa ovaj znaš , reci mu da moram da ga hapsim, jebiga izbori će.
    Milo : Nema baš si glup ništa te nisam naučio, smisli neki slogan oca ti u vr' guzice jebem.
    Aleksandar Vučić : Kakav slogan?
    Milo : Sa SNS nikad neš' da doživiš stres.
    Aleksandar Vučić : To Mile ljudino od Lovćena.
    Milo : Aj sokole, i pozdravi Tomu.

  4.    

    Kosidba

    Najnaporniji sport. Kakav kurac vaterpolo, rukomet i slično. Kad ti kosa padne u ruke a pred tobom pukne Marakana da je pokosiš, tek tad shvatiš kako si mali i kad si jak, što bi rekao Daša iz Legendi. Vrsni kosci su dostizali nevjerovatan nivo fizičke spreme i koncentraciju Šaolin monaha i Bobija Fišera.

    Kosidba je začeta iz domaćinskih i nadasve ljudskih razloga, dođete da pomognete komšiji, poredate se u vrstu i udri. Takmičarska volja koju svaki čovjek posjeduje je od toga napravila sport. Kosidba već odavno nije ono što je bila. Umjesto na Olimpijadi održava se tek ponegdje u sklopu folklora i njegovanja tradicije.

    Kosidba je propala tako što je gastarbajter, u želji da oženi metiljavog sina nesposobnog za rad u polju, istom kupio kosacicu da se kurči pred seoskim mladicama. Slično kao i rokenrol.

    Livada ,sanjiva se budi, dva kosca u strani, jedan s jedne drugi sa druge strane odbija, muda se klate, dodijalo...

    -JEBI JE PUČE!
    -Leti did uz livadu...
    -A JEB'LO TE SUNCE PA ĐEŠ MI KOSU PREBITI, BOLJE DA SI MI OKO IZVADIO, U ŠTA GLEDAŠ PUŠKA TE UBILA!
    -Opušteno dide, zajebavam se.
    -O JEB'O TE ĆAĆA TAKO BLENTAVA, SAMO JOŠ JEDNOM PROBAJ!

    Nakon par minuta...

    -JEBI JE DIDE, SAD JE STVARNO PUKLA!
    -Ide did, iz očiju živa vatra sjeva iz nozdrva modar plamen liže...
    -PA KOLIKI MEĐED MORAŠ BITI DA KOSU PREBIJEŠ, JE L' VIDIŠ KOLIKI JE MRAVINJAK, K'O PIRAMIDA U VISOKOM I TI KONJ ZADRO!
    -Šalim se di...

    FJUS! Manu did kosom, provuče je ispod mojih stopala, a ja se oduzeo k'o da mi je do koljena nogu odsjekao....

    -Vidiš mali, ovo samo najbolji kosci umiju! Šta je, usr'o si se? Neka malo, da vidiš na koga si udario. Ja sam dvajes godina bio prvi kosac u srezu. BOLAN, LAZAR LAKETA ME ZA JEDAN OTKOS POBIJEDIO, A TO JE BIO ČOVJEK, SA DVA SRCA KOSIO! Ustanem sabajle dok se rosa nije podigla i u livadu, sam. Pripašem vodijer, toknem malo vode u nj, umočim brus iz Bergama,i gutljaj rakije koju odložim u vrelo da se oladi. Pljunem u šake i udri. Kosište ima idealne proporcije, dugačko do pod pazuh, razmak između dva kvačka –širina ramena. Našarano sa stilom. A kosa- VARCARKA. Rota kov'o. To nema, brije. Sine, da je Tolstoj čuo za varcarku Ana Karenjina bi imala ne 800 nego 2800 strana, koja je milina kositi sa tom kosom. I krenem, kad prvi znoj oblije, stanem, uzmem otkos sa kojeg se cijedi rosa u šaku, pređem preko kose, uzmem brus i navlačim joj žicu. Dok to radim, pogled mi sa kose ode na livadu, pa kad vidim kolika je pogledam u nebo, prokunem Boga, sebe, i majku što me ne pobaci, i nastavim dalje, to ti je sine život. Ja sam u tvojim godinama već imao dvoje dijece, i trudio se da ih prehranim, a nisam ko ti sa fakultetskom diplomom sjedio ispred zadruge i trudio se da dvolitru pive šćeram ispod etikete na eks. Vzadan kosim i ženu dvaput opremim naveče. Jedina korist od tebe su ove kopačke od tvog loptanja pa sad mogu kositi u strani da ne otkližem.

    E kakav sam ja kosac bio! Ama , onaj Mikelanđelo da je znao za mene ne bi izvaj'o Davida nego Milutina, savršena građa, samo veći kurac! Ja sam koseći drugima i za druge sebi izgradio četiri stambena objekta, jedan za stoku al' to nema veze. To sam sebi obećo i ispunio, a sve sa rakitalom, i tom kosom u tvojim rukama 30 godina starom.

    -Meni si dide obećao krme kad sam završio fakultet, a ja sam dobio samo radnu knjižicu. Eto sutra će dvije godine kako sam završio pa da vidim sjećaš li se?
    -Sjećam se, stani malo vidiš da je kriza, šta me zelenašiš, bolje ti je idi zovni Jovana da dođe sa kosačicom da se ne jebemo ovdje čitav dan...

  5.    

    Celtov hauzmajstor

    Čovek koji, pored znanja, iskustva i preporuka, mora da poseduje i druge ljudske kvalitete.

    Majstor - Guten tag hadžija, poslali su me iz firme da vam pogledam nešto u kupatilu.

    Celt - Da da dobar dan, selamaleikum i tako to, otišla mi slavina od tople vode na lavabou, kaplje, ima račun za vodu da mi skoči 15e ovaj mesec.

    - O pa nije to ništa strašno, gumica, saćemo to čas posla...
    - Čekaj bre, di si pošo (vadi upitnik i penkalo) prvo da nas dva raščistimo neke stvari. Jesi vakcinisan protiv korone, prvo to da te pitam
    - Jesam gazda kako nisam, moro bio...
    - Dobro dobro, nemam vremena - koja i koliko komada?
    - Fajzer gazda, sve tri doze, izgleda ću morati...
    - Da zovem firmu da proveravam?
    - Nema potrebe čoveče, evo tu sam ja blizu mogu kolima da skoknem kući po sertifikat...
    - Dobro da verujem ti, nema potrebe. I gledaj da primiš četvrtu što pre. Ovo je Švajcarska, ne tamo neki Pakistan. Nego nešto si mi tamnoput, a i akcenat ti je malo nekako čudan...Nemaš kandžije u očima, nisi od naših...A odakle si ti prijatelju?
    - Iz Irana hadži džan.
    - Iran kažeš (vadi knjižicu i gleda da li mu je na crnoj listi) - a reci ti meni, šija ili suni?
    - Nisam musliman gazda, ja sam zoroastrijanac.
    - Aha, odlično (stavlja mu bonus zvezdicu u gornji desni ćošak) vakcinisan, zoroastrijanac...Papiri uredni?
    - Sve čisto šefe. Da udjem ja to da pogledam, iscurilo ti dosad pola kubika...
    - Čekaj bre de srljaš, ovo je poštena kuća, ne se ulazi tek tako. Je li - dece kolko imaš?
    - Šta će ti bre deca...
    - Kolko dece reko imaš, ajde gukni nemam vremena.
    - Troje gazda.
    - Troje...(stoji zamišljeno) To je na granici izmedju žute i narandžaste zone...
    - Kakve zone?
    - Ostavi sad to. Vidi ovako, će te pustim u kuću. Ovde ti je kupatilo (pokazuje), zaključaću te unutra dok ne obaviš poso, da mi nešto slučajno ne pokradeš iz hodnika, imao sam već posla sa kojekakvima. Lupaj kad završiš da te pustim, i gledaj da požuriš. I da ne iskaljaš. I nemoj mnogo po zidu da prskaš...
    - Dobro gazda...

    ...

    - Šefe, završio.
    - Aha, odlično (gleda slavinu) da da to je to, radi sad dobro. Čekaj da te platim.
    - Šta je ovo hadžija?
    - Ove plave, to su ti markice za hranu, možeš da ih unovčiš gde hoćeš u ovom kantonu, a ovo su žetoni za vešeraj, imaš dole niz ulicu možeš koristiš svaki dan, taman tu blizu živiš. E čekaj i da te častim (odlazi negde i vraća se sa tri jabuke) - ovo ti je za decu, da budu jaka i zdrava, petrovače, srpske neprskane jabuke, doneo mi tast iz kraja prošle nedelje.
    - Hvala gazda, baš ste zlatni...
    - A i ti si neki dobar čovek znaš, u početku si mi bio malo sumnjiv. Ajd čekaj da popijemo po jednu.
    - Ne pijem gazda, brani mi vera.
    - E bre kakvi ste vi Arapi, nikad bre od vas ljudi...I nemoj dece više da štancaš, tri su dosta, nije ovo Pakistan.

  6.    

    Rat Favela

    Veoma retka pojava, al' ume da se dogodi.
    Rat favela je sukob najvišeg intenziteta među Romulanskom populacijom i dešava se kada zbog nekog krupnog razloga zarate cele dve favele pa krenu u sukob jedna protiv druge.
    Naravno, oružja koja se najčešće koriste su kobra, bokser, štangla ili obične motke i često se dešava samo jedna bitka pa ko pukovnik, ko pokojnik.
    U tim sukobima često pobedu donosi konjica, to jest, vozači skalamerija sa kojima se ide u sakupljanje sekundarnih sirovina koje kada je rat, u korpama umesto sirovina imaju po dva mala naoružana Romulanca, koji mlate sa motkama sve oko sebe.
    Pobednici onda ulaze u favelu poraženog, kupe plen, ruše im sve kartonjare i odlaze nazad do svoje favele, ovenčani slavom, uz muziku Dragana Kojića Kebe.

    Hronologija velikog rata između favele kod Delta City-ja i favele preko puta pumpe na Bežanijskoj Kosi.

    ---01.04.2012.
    07:30 Favela kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.

    Randu: Znaš očem’ sam razmišljao Envere sine moj?
    Enver: Očem’ tatko? Jes’ opet razmišlj’o da se odseliš u Marinkovu Baru?
    Randu: Ne sine, gledam Avatara. Dvanajs mu je. Stas’o je za ženidbu. Ako ga uskoro ne priženimo k’o vo će da rilja.
    Enver: Hoću tatko, ali nemo’ sada. Dobio sam jednu grandioznu ideju. Hoću da napravim Paradu Romulanaca i zauzet sam tim ostvarenjem mog sna, a i nisu vremena kao nekada. Sada se sve kasnije ženu. Neće pre trinajste pa to ti je.
    Randu: Paz’ se te politike sine, mnogima je došla glave. Nego danas već da odeš do one favele kod Delta Sitija i da mu nađeš neku žensku, poslušaj oca.
    Enver: Dobro tatko, skoknuću danas, taman tamo idem po neki šahtovi pa ću da svrnem.

    ---01.04.2012.
    18:30 Favela kod Delta City-ja.

    Halid: O Envere, otkud ti?
    Enver: Pa bio sam tu poslom, pa reko’ da navratim, jer čuo sam da imaš jednu ćeru za udaju a ja imam sina za ženidbu pa da se orodimo.
    Halid: Imam Envere, ćeru. al’ da se zna da nije jeftina. O Đelferijinoj lepoti se pesme pišu a čak je i Jašar dolazio da je prosi, al’ nisam je dao, imala je tek 8 godina. Za Đelferiju je napisao pesmu “Jagnje moje malo”.
    Enver: Dobro tvrdiš pazar Halide, ali imam ja šta da ponudim. Dajem ti dve flaše vinjaka, boks drine i dres Roberta Karlosa.
    Halid: To je i Jašar ponudio. Nije dosta.
    Enver: Dobro, nudim i 50 kila kartona. To je dve kuće ovde da sagradiš.
    Halid: Hmmmm...nećkam se, nećkam sada. Dobra ponuda.
    Enver: Na sve to nudim i mog konja Zorana. To je moja poslednja ponuda. Zorana volim k’o sina rođenog.
    Halid: Prihvatam. Daj ruku. Mo’š da vodiš Đelferiju. Dođ’ sledeće nedelje sa svatovima po nju.
    Enver: Evo ruke. Sledeće nedelje, dolazimo po mladu.

    ---01.04.2012.
    20:30 Favela kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.

    Enver: Tatko bio sam kod Halida. Isprosio sam lepu Đelferiju od njega. Morao sam i Zorana da dam za nju.
    Randu: Đelferiju. Hmmmm.....jesi li siguran Envere da ona nije oštećena roba? Priča se da se Jašar oko nje vrzmao a i Keba isto. A ‘de se njih dvojica vrzmaju, tu je uvek belaj.
    Enver: Čista je tatko kao suza. Pa ne bi se Halid sa time zajebav’o valjda.
    Randu: Ne znam, videćemo. Diži šator Envere, zovi celu favelu, Avatar nam se ženi.
    Avatar: Neću sa Đelferijom da se ženim. Ja volim Kasandru.
    Enver: Prisluškuješ a? More nemoj da te sada odalamim sve zvezde da vidiš. Ženiš se sa Đelferijom i tačka.
    Avatar: Neću bre tatko. Đelferija je bušna k’o goblen. Neću. Spav’o je ko je stig’o.
    Enver: Ma sa’š ti da vidiš svoga Boga. Tatko, daj kaiš. Zorana sam dao za nju barabo nezahvalna.

    ---08.04.2012.
    12:00 Svadba Avatara i Đelferije u faveli kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.
    Sto za VIP zvanice.

    Keba: Lepa svadba Jašare. Enver se baš isprsio. Doveo je i Blek Panterse da pevaju. A vidi Džejku kako se razmahao i skače po stolovima. K’o malo majmunče je.
    Jašar E Kebo, jeste lepa svadba, ali biće čupavo kada provali Enver da je mlada već probala zabranjeno voće.
    Keba: Kako se ti Jašare poetski izražavaš, zato ljudi i vole tvoje pesme, ja to ne znam pa ih ‘vatam na eleganciju. A biće čupavo, i to čupavo k’o ta tvoja “šatorka” od frizure ali mi ćemo da se nakrkamo i bež’mo odmah odavde. Dok ne eskalira sukob.
    Jašar A Đejka?
    Keba: Ma ako ovde izbije, njega niko neće ni primetiti. On ti je k’o hobit. Protrči ispod stolova i pobegne.
    Jašar Trpaj klopu u džepove pa da begamo još malo.

    ---09.04.2012.
    Jutro posle prvog dana svadbe, favela pored pumpe na Bežanijskoj Kosi.

    Enver: Tatko jesu se probudili više, da proverimo čaršafče?
    Randu: Jesu Enver čulo se nešto. Neka me zla slutnja obuzela. Gde je Halid i njegovi gosti?
    Enver: Odoše kod njih u favelu da se odmore malo pa dolaze opet u podne, da nastavimo.
    Randu: To mi je sumnjivo Envere sine. Nisu ostali da prisustvuju starom običaju širenja japanske zastave. Ček’ evo Avatara.
    Enver: Avatare sine, daj čaršaf, pa da nastavimo pijanku.
    Avatar: Ovaj, tatko nisam je još spav’o, ovaj, bili smo umorni od svadbe i ovaj, kasnije ćemo....di ćeš tatko unutra, pa gola je....
    Enver: Sklon’ se bre. Daj čaršaf ovamo. Šta je ovo? Prevareni smo!!!!!! U rat!!! Opremajte se odmah!!! Svi!!! I ti Avatare.
    Avatar: Ali tatko, pa nema potrebe....
    Enver: More uzimaj kobru i za pet minuta da si ispred.
    Randu: Polazite svi. Idemo da im jebemo majku ciganjsku.

    ---U isto vreme, favela kod Delta City-ja.

    Motivacioni Govor Halida ratnicima iz njegove favele pred neminovni sukob sa Enverovom vojskom.

    Halid: Braćo moja. Do sada su verovatno Enver i njegovi psi s’vatili da smo im uvalili raspalu Djelferiju, i krenuće ovamo svom silom na nas.
    Mi smo spremni da branimo našu favelu i ako treba položimo živote za nju. Braćo moja, borite se kao da sunce sutra neće svanuti i ovo je poslednji dan vašeg života. Poslednja prilika da učinite neko slavno i odvažno delo koje će čergari prenositi na sve strane sveta. Danas je dan kada ćemo počiniti takva dela o kojima će Džej pevati balade. O kojima će Mel gibson snimiti film. Braćo moja. Danas ćemo pokazati da se naša favela saginjati neće.
    Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: OOOOOOOOOOOOO
    Halid: Sačekaćemo ih kod Kineskog tržnog centra. Odatle će doći. Znam. Vi što trenirate boks i mečkari u prvi red stanite. Na moj znak prvo pustite mečke pa onda se zalećite. Ostali iza njih stojite i pre nego što mečke stignu do prvih Enverovih redova zaspite ih flašama i ciglama pa i vi u zalet. Slomićemo ih za minut.
    Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: OOOOOOOOOOOOOO
    Halid: Krećemo! Živela favela kod Delta Sitija!
    Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: Živela!

    ---Epilog velikog rata između favele kod Delta City-ja i favele pored pumpe na Bežanijskoj Kosi iz pera Romulanskog istoričara i povremenog dens muzičara Hamita Đogaja poznatijeg pod scenskim imenom Đole Đogani.

    Dana 09.04.2012. godine dogodila se velika bitka između dve favele, one kod Delta City-ja i one pored pumpe na Bežanijskoj Kosi, koje su do tada imale istoriju čarki, ali nikada se nije desio ovoliki sukob.
    Sukob se odigrao kod kineskog tržnog centra, gde je Halid postavio svoju vojsku jer jer računao da će Enver u besu krenuti najbližim putem ka njegovoj faveli.
    Vojsku je postavio savršeno i bio je brojčano nadmoćniji, ali Enver nije upao u zamku direktnog zaletanja u Halidovu vojsku, nego je mudro obišao Delta City i prvo uleteo u Halidovu favelu, potpuno je sravnivši sa zemljom a onda je došao Halidu sa leđa i jednim brzim jurišom, pre nego što se Halid snašao, uništio njegovu vojsku. Iako je Halid možda i tada mogao da se odbrani, ipak nije uspeo jer od iznenađenja dalekometno oružje (flaše i cigle) nije moglo da se iskoristi, a uznemirene mečke su se oslobodile i počele da prave rusvaj u njegovim redovima a ne neprijateljskim. Bitka je kratko trajala a Halid je uspeo jedini da pobegne iz nje jašući na konju Zoranu i dok je bežao, prokleo je Envera i zakleo se na osvetu.
    Kasnije se pričalo da je Enver znao za Đelferiju i da se sa Gradonačelnikom Beograda Draganom Đilasom dogovorio da naprave ovaj rat, da bi očitili Halidovu favelu, zbog zgrada koje tu treba da se grade, ali to nikada nije dokazano.

  7.    

    Peškirdžija

    Mladi izdanak kojekakve elitne teniske akademije. Dečkić, kojem je ukazana enormna čast da na vrhunskom teniskom turniru bude zadužen za dodavanje peškira superstarovima belog sporta i time im bude bliže nego bilo ko drugi. Njegova sreća, prouzrokovana ovim poslom je neizreciva.

    Upeklo Sunce ko da sam u furuni, forkrajstsejk! Moram da stojim i gledam kako ova dva papana prebacuju lopticu preko mreže, kao da je cilj da poen traje što duže. Ne mogu ni fakin nouz da počešem tokom poena... Ček da dam peškir čoveku... Enivej, obrisao ovaj majmun upravo glavu, noge, a onda i ruku, kojom je moment ago pre serve vadio gaće iz buljsona. Španac jedan raspali. Ou vel, makar mi je lepo uručio peškir, sou aj ken fino da ga uhvatim sa dva prsta za ćoše... Opet mlate 30 prebacivanja po poenu. Ha ha, papan, al’ se natrčao i izgubio his srvis gejm. Vidi ga sad ljakse, kao pobesneo nešto i samo pružio ruku da mu dam peškirče, a kao gleda di adr vej. Evo ti peškir, pajvane jedan, na! Neparni gem, fajnli. Šurnjaest minuta igraše dva gema. Kao to su mi neki gladijatori, ma hajde, kao to vam je kvalitetan tenis? Voleji, nula! Harizma, nula! Uf, barem konačno mogu da pročačkam ovo uvo u pauzi i češnem jajašca. Ah, megasvrš. Takoc...

    Tajm? Šta bre tajm, glupi sudija? Ne mogu ni minut da opustim ramena i kopam po nosu, već novi gem. Servira ovaj iz Sibira sad. Ajde bre, serviraj, nanu li ti naninu, šta baunsing fakin bol tri dana, koji krasni? Opa, najs srv, decxko! ...Vidi ga Đoker, što se breca nešto na publiku. Hej, ljakse iz Sibira, igraj bre tenis i ćuti. Kako bre kralj Lebron ubada slobodna bacanja, dok ga lejzerom piče po faci i grlz skriming istovremeno? Njemu kao ne treba koncentracija? Tebi smeta vispering pri servisu. Idi mešaj malter... Pazi ti njega, što prstom pointing et mi ovako drsko, da mu kao dodam peškir sadodmasad. Pa nisam ti ja kriv što si razmaženo derište. Ma svi ste vi teniseri ekšli razmaženi, šta vam vič dik uopšte i treba neko ko vam dodaje peškire?!? Evo ti peškir, na! I nemoj se dereš na maj frend koji ti baca loptice tako, ščuo? Pih, šta bih ti rekao, samo da smem da naglas da pričam. Bolje ti je da serviraš, da ne popizdim do bojling point...

    Pada mrak, a ovaj Španac je i dalje u spidu, tipa ran, Forest, ran. Konju jedan, jesi li nagudriran, padni već jednom! Nećeš da padneš? Dobro, evo ti peškir... Alo, maj frend, šta si mi se naguzio in front of maj nouz, miči mi tu bulju ispred glave, ne čeka se servis u publici. Beži bliže terenu. Nije mi klir inaf kako si ti bio prvi na svetu... Brejk? Fajnli. Drži tauel, valjda ćeš sada konačno da izgubiš, da mogu da idem fakin houm.

    Kamon, Đovak, serviraj za kraj. Jesi nam svima antipatičan, ali sad baš želim da pobediš... O ne, opet serviraš lajk inđurd čiken, forkrajstsejk. Jesi li ti siguran da ne voziš rolere? Hoćeš ja da serviram umesto tebe? Šta me gledaš sad? A, hoćeš peškir, evo ti... pa gde ćeš sa peškirom? Uf, pa gde ga bacaš, nisam ja tamo, čoveče! Moram da se bacam ko na bejzbolu, da vatam peškir kad se ti, razmaženko, obrišeš. Mnogo si naporan... Meč point? Fala viliju! Evo ga i kraj, fajnali... WTF, ŠKK?!? Jebote, čoveče, ju skerd d šit aut of mi! Šta se dereš tu ko majmun?!? Pobedio, pa pobedio, koji ti je!?! Ne moraš da vrištiš k'o Tarzan zbog toga! I kakve su ti to bele tufne po rukama i vretu? Jesi li se i ti nama malo dopingovao, a Đovače? I ti i onaj Španac tamo preko puta? I posle ovi moji felou Amerikens dopingovani. Nije nego.

    Enivej, nadam se da nisu skontali tipa figjurd mi aut, da ja ceo meč prdim u ovaj Đovakov peškir... Izvoli, Đovak, tvoj peškir, da se obrišeš pre ceremonije. Tako, tako, ogrni ga oko vrata, istresi i nosić, obriši usta... Bravo, bravo, vel dan... A ja od sledeće godine treniram hokej. Ćao, zdravo, gudbaj!

  8.    

    Koštati

    Vojvođanski izraz za degustaciju ili probu.

    (Gazda doteriva sveže pečenu rakiju, traktor staje pred kapiju a domaćica otvara kapiju.
    Uteriva traktor.
    Gasi traktor, batrga da iziđe iz njega vidno ožderan k`o krmača.)

    Gazdarica Dana: Jao crni Brane! Pa štas radio? Nisi valjda ožderan?
    Gazda Brane: Ded ženo u kuću il će biti belaja preko usta! Manjivaj me!
    Gazdarica Dana: Jao mati moja i ožderanog čoveka!!! (otrčava u kuću sa rukama na glavi kukajući)

    (Nekoliko minuta kasnije.
    Gazda se batrga kroz avliju pevajući.)

    Gazda Brane: EJ kad sam usto i čizme obukO! EJ triput sam se sa ženom potuko! Ooo ruk (zapinje i pada i posle nekoliko sekundi kolutajući očima ustaje. Nastavlja da batrga levo-desno)
    Ej svićeee zora! ČUJ garava mojaaa! OOOooop ta koji mi je
    (opet zapinje i opet pada)

    (Videvši to, dotrčava komšija sa ulice i pomaže mu da ustane.)

    Komšija Toša: Ajde komšo ustaj bog te materin ta vidiš kaki si se ukaljo!
    Gazda Brane: Oooo Todore Tošo! Pa dis ti!? Došo si ko poručen! EJ, naš kaka je! Dvajes gradi a lepa ko med. Mož lebac močiti u nju.
    Komšija Toša: Ej! Da znaš da bih mogao! Nego mani ti to tvoje "lepa ko med", nego daj da mi to koštamo da vidimo oćel valjati.
    Gazda Brane: Ta di neće valjati! Jaa peko!
    Komšija Toša: Ajde davaj. Ajde dok me ova moja karakondžula nije snimila. Štas se stiso ko makov kec?
    Gazda Brane: Drži koštaj komšo pa kaži jel valja (vadi iz prikolice i daje mu balon sa rakijom). Ako ne valja da oma u đubre istočim.
    Komšija Toša: (naginje i poteže ko gusak) :mljac: U dobraaa! Ček još malo da joj aromu osetim. (naginje opet) E sad je još bolja! Nego, ajde mi lepo unutri pa da mi to koštamo ko ljudi. Ta nećemo vako na dvorištu ko nekrsti!? Još i da me ova moja vidi pa sam obro bostan.
    Gazda Brane: E pametno divaniš Todore! Ajmo! Saću ja ovoj mojoj reći da naseče malo suvog pa da izmezimo uz čašu. Aj pomozi. Nešto me noge bolu.
    Komšija Toša: Ajde, daj ruku. Idemo.
    (ulazi Toša u kuću. U jednoj ruci balon a drugoj drži Braneta oko ramena da ne padne)

    Gazda Brane: DAAANOOO! DAAAANO! Idi sipaj rakiju u flašu i davaj čaše meni i Toši i trkni naseci suvog mesa da komša i ja iskoštamo ovaj moj proizvod!
    Gazdarica Dana: EEvo Brane sad ću! Sedite.
    Gazda Brane: Ajde samo Todore primakni me stolici. Ova me kostobolja stegla pa ne pušća. (spušta ga Toša na stolicu)
    Todore sedaj di ti volja, saće ova moja naseći malo.
    (dotrčava Dana i meće čašice i tanjir sa suvim mesom na sto)
    Gazda Brane: E takoo! Ajde komšo da mi utvrdimo kakva je ova moja novopečena. A ti begaj Dano dok te nisam preko usta žvajzno!
    Komšija Toša: Da koštamo!
    Gazda Brane: Uzdravlje!
    Komšija Toša: Uzdravlje!
    (divani se vode, rakija se košta a kobasica i meso se troše)

    (10 sati kasnije)

    (Upada Toša kroz vrata od svoje kuće, ožderan ko lasta)
    Komšija Toša: OPEEEET CAAAJKA IZ NOVOGAAA SAAADAAAA! AMAAAAAAN! JULO MOJAAA! EVO TEBI TVOGA TOŠEEE
    Komšinica Julijana: TOŠO! Jes to ti?
    Komšija Toša: JESAM JA SAM JULO MOJA DRAGA!
    Komšinica Julijana: Jao vrag te odno! Opet si se oždero!
    Komšija Toša: Jesam Julo moja. Ded meći dunju i nameštaj krevet. Umoran sam.
    Komšinica Julijana: Jesi umoran. Pijan ko smuK! Ta kako ne bi bio umoran! Disi bio ded govori!?
    Komšija Toša: Bio sam malko u komšiluku Juuulo moja.
    Komšinica Julijana: Pa di u komšiluku? Šta si radio u KOMŠILUKU pijanduro?
    Komšija Toša: Bio kod komša Branete, koštali novu rakiju. Aj sad manjivaj me i daj lavor! Mislim da ona Branetova ljutara oće napolje. Nisam mezio dosta.
    Komšinica Julijana: Ta daću ti ja lavor preko glave sunce ti tvoje! I tebi i Branetu. Mrš u kupatilo alkoholna mušice! Vidićeš ti meni sutra kako ševa peva!
    Komšija Toša: Juuulooo mojaaaa! Daaaj lavor! KIPI!
    .....................................

  9.    

    Dan mrmota sindrom

    Iliti: kada vam je cela jebena nedelja kao jedan mini eon u kome su se izređala sva sranja koja su vam se dotle činila nemogućim.

    Da, to je veoma slično film "Dan mrmota", u kome se glavnom liku jedan isti dan konstantno ponavlja. Svaki digađaj, svaki razgovor, sve baš sve. I još je glavni glumac toga svestan. E, u tome je caka.

    No, ovaj "naš" "Dan mrmota" je malo drugačiji. Radi se o tome da je svaki dan u osnovi drugačiji (drugačije vreme, drugi ljudi, druge situacije), ali je suštinski isti - vi ste u velikom sranju!

    Zamislite samo: svaki dan ustajete, očekujete da će sve proći relativno OK, ali ipak nekako uspete da upadnete u neku lošu priču. Jednostano, problemi se lepe za vas, kao da ste magnet koji prikuplja iste, kao da ste vi predodređeni da sve to nosite na svojim plaćeima.

    Nije kao da se trudite, daleko od toga. Jednostavno ne ide, pa to ti je. Ustvari ide, ali ne baš kako ste to zamišljali. Probudite se dakle ujutru, ponadate se da će vas barem tog dana sve mimoići i da će vam dan biti za promenu dosadan, ali dok doručkujete jednostavno osetite da nešto ne štima. A, vi veoma dobro znate da vas osećaj nikada nije razočarao, barem ne kada su sranja u pitanju.

    Ponedeljak:
    - ustajanje;
    - pukla cev u kupatilu, poplavljeno pola kuće;
    - zaglavljen lift;
    - kasnite na posao;
    - šef kenja;
    - sekretarica koja vas mrzi jer niste hteli da je opalite vam baca neku pakosnu opasku, toliko tiho da je čuje pola firme;
    - čujete da kasni plata;
    - ostajete duže na poslu;
    - ne radi lift;
    - stigli računi i opemene;
    - isključena kablovska i net;
    - tuži vas Tijanić;
    - nemate apetit;
    - došao majstor za cev i odrao vas;
    - sređujete stan da liči na iole civilizovano obitavalište;
    - skrhani ležete u krevet;
    - ne možete da spavate jer se vaša komšika dere kao pornićarka dok je njen dragi spava;
    - vi pizdite jer vas vaša draga ignoriše već nedelju dana;
    - zaspite par sati posle ponoći;

    Utorak:
    - ustajete;
    - jurite da se tušnete i pored toga što možete da zakasnite;
    - nema vode, zaboravili ste da su najavili neke radove za danas i da vode neće biti do 10 uveče;
    - polivate se afteršejvom po celom telu da ne biste vonjali kao vepar;
    - idete stepenicama;
    - sele se komšije, pa se malo (mnogo) sporije ide na dole;
    - bus vam beži ispred nosa;
    - kasnite na posao;
    - šef nije tu, ali sekretarica to ažurno beleži;
    - čujete da kasni plata;
    - opet ostajete duže, jer ima posla;
    - još novih računa kod kuće;
    - jedete pasulj iz konzerve, onako 'ladan i bez 'leba;
    - bacate se u krevet;
    - ustajete oko 2 ujutru da se istuširate;
    - nema tople vode jer niste uključili bojler;
    - na brzinu se operete;
    - vraćate se u krevet, ali vam se ne spava;
    - komšinica se opet dere, ali malo tiše jer je ipak noć;
    - i dalje nema glasa od vaše drage;
    - blejite u TV iako je isključen;

    Sreda:
    - idete na posao;
    - poranili ste skoro sat vremena;
    - hvata vas pljusak iako su najavili dan bez padavina;
    - mokri kao miš odlazite u toalet da iscedite deo garderobe;
    - uzimate neku poluraspalu košnu stolicu samo da ovu tapaciranu ne biste sjebali;
    - radite svoj posao, ali osećate neki pritisak iznutra;
    - biće danas plata, kako kažu;
    - sekretarica konstatuje vaše stanje veoma probranim rečima;
    - idete do banke posle posla, sa kog ste kibnuli pola sata ranije;
    - opet samo osnovica, prekovremeni rad ništa;
    - idete do kuće da se presvučete i istuširate;
    - uzimate račune i jurite da poplaćate sve;
    - ostaje vam nešto kinte za salamu podrigušu i krmaču i 'lebac "Sava", pa palite doma da se počastite;
    - nema struje, prčka EPS nešto;
    - puštate poruku dragoj, a ona ni u narednih sat vremena ništa ne odgovara;
    - za vreme jedete, ubijate pivo koje je vruće kao mokraća, te vam stomak daje čudne zvuke;
    - jurite u toalet i na WC šolji ostajete još sat vremena jer stomačni demoni žele da polako i sa stilom napuste vaš želudac;
    - iznureni odlazite u sobu i bacate se na kauč;
    - spavate do jutra;

    Četvrtak:
    - osećate se kao govno;
    - pipate čelo i shvatate da imate temperaturu;
    - opet jurite u toalet jer vas je ponovo priteralo;
    - shvatate da ste se prehladili na kiši i da vas je sjebala kombinacija vrućeg piva i jebene (verovatno pokvarene) salame podriguše;
    - nekako se skupite u jednu celinu, pa palite na posao (da vam ne bi i to odbili od plate);
    - kasnite 2 minuta, ali sekretarica to upisuje u ćitap;
    - šef je dobrog raspoloženja pa ništa ne sere;
    - radite posao brzinom puža na koktelu od sedativa i pilula za spavanje;
    - krajem smene šef vidi da ste dobro sjebani i predlaže vam da sutra ne dolazite na posao ako vam bude još gore;
    - odlazite kući;
    - uključili kablovsku i net, ali vi nemate volje ni za jedno ni za drugo;
    - tuširate se pretoplom vodom;
    - malo osveženi kuvate vodu za čaj;
    - zvoni fiksni, zove ona - vaša draga i kaže da dolazi za pola sata;
    - po dolasku, sa vrata vidite šta se sprema - kraj, di end, konjec;
    - skuplja ono što je bilo njeno i odlazi;
    - 5 godina prođoše za desetak minuta;
    - šutirate sto i sjebavate palac;
    - stavljate led u krpu i zavijate nogu;
    - iznureni od svega se bacate na krevet i ulazite u carstvo snova ispunjeno košmarima;

    Petak:
    - usatajete;
    - palac boli ludački;
    - kontate da je slomljen;
    - javljate kolegi da obaveti nadređene na poslu da ne dolazite;
    - cimanje po domu zdravlja radi uputa;
    - posle 3 sata jurcanja konačno dolazite kod ortopeda;
    - nežan je kao Ivan Drago, ali odrađuje posao;
    - gips vam stoji kao saliven i odlično se uklapa u vaše sveukupno sjenamo stanje;
    - dolazite kući;
    - sedate u fotelju i uključujete TV;
    - komšika se opet dere a vama neki pritisak ide od želudca ka grlu;
    - jauk besa i očaja traži svoje mesto u svetu ludila, tranzicije i vrućeg piva;
    - teši vas da je sutra vikend i da imate dva dana za odmor;
    - optimizam brzo nestaje, jer znate da ste sjebani i psihiki i fizički, da vam je muka od svega i da biste mzeli sebe kada bi vas još neko video takvog;
    - isključujete i fiksni i mobilni i ostajete sami;
    - uveče gledate tekmu: reprezentacija protiv neke bivše SSSR republike;
    - naši indijanci gube sa 3:1;
    - U KURAC!