
Nenadjebiv način da kažemo sagovorniku kakvo mišljenje imamo o njegovoj kevi.
Cuvena recenica Neil Amstronga prilikom sletanja na mesec, medjutim nije on prvi izgovorio tu recenicu!
Za one koji mi ne veruju navescu ova dva primera:
1. Ovo su mali koraci za coveka, ali veliki za covecanstvo - rece Adam bezeci od tiranosaurusa!
2. Ovo su mali koraci za coveka, ali veliki za covecanstvo - rece majmun i sidje sa drveta!
Moderna religija po kojoj su muškarci i žene ravnopravni. Ravnopravnost se sastoji u tome što žena dobija sva prava, muškarci sve obaveze. Pripadnici ove religije su iz nerazumljivih razloga svi žene.
Jedna od iritantnijih pesama dragog nam Bajage ,obicno cete je cuti na skupovima tipa 10 godina mature,decijim rodjendanima,ili u sitnim satima neke raspale zurkice .Prati je nezaobilazan fenomen VOZICA koji ume jos vise da nervira.
zasto svaki put,zasto?
Ovim oznacavamo veoma malo mesto tamo negde Bogu iza tregera.Broj stanovnika obično ne premašuje 100 od cega 90% čine penzioneri.Smatra se da je izraz poteko iz Bosne.
Negde u bosni....
Covek u ranim četrdesetim:Ženo moram na poslovni put!
Žena:Đe ćeš sad đavo te odneo?Misliš da ja ne znam šta ti radis na poslovnim putevima ?
Muž:Šta bre odma' vičeš idem bre u Bašigovce,tamo ljudi jedva ima a što ima samo sto nije pomrlo.
Žena:Kakvi sad Bašigovci,nikad za njih nisam čula.Mene si našo da farbaš?
Muž:Ma ženo tamo su i medvedi davno rekli zbogom,ne brini se.
Žena:Što ne reče odma.
Muž:Kad da kažem,odma' 'si me napala.
Žena:Izvini,aj požuri zakasnićeš...
Једноставно, платиш курву.
Komentar koji se nameće kao moguće resenje na pitanja o uzrocima nečijeg šabanskog ponašanja i nekulture u celini.
-Brate, videh onu Sandru Afriku u kraju juče...Je l' moguće da je roditelji nisu ugušili jastukom iz samilosti?
-Izgleda da je moguće. Mora da su joj roditelji ponosni vlasnici katarakte. Ne vidim drugo rešenje.
Rečenica kojom se služi političar, čije stavove novinari ne mogu kleštima iz usta da izvade.
Novi "Utisak nedelje"
Olja: Hnjohnjo, gospodine predsedniče, dakle, mora da je dogorelo do noktiju kad Vi sedite u stolici preko puta mene posle svega što ste mi radili...
Vučić: Pobogu, Olja, šta Vam pada na pamet, to žuti ološ izmišlja da ja bežim od javnosti. A Vašu emisiju naročito cenim.
Olja: Dobro, dakle, u ovoj emisiji ćemo najzad od Vas dobiti odgovore na pitanja: EU ili Rusija, kako rešiti pitanje Kosova, kako popraviti regionalnu saradnju, kako obustaviti ogromnu stopu emigracije, kako povećati plate i penzije,...
Vučić: Pobogu, Olja, pa moji stavovi po svim tim pitanjima su dobro poznati...
(...)
Olja: Dobro, kako onda povećati plate i penzije?
Vučić: Pa je li Vi mislite da sam ja čarobnjak da znam kako povećati plate i penzije!?
Slogan kojeg se drže muževi Amazonki.
Rečenica koja nastaje posle smejanja zbog koga si plakao dok se nisi osušio ceo.
Haha, ahahaha, ahah, hah, uf, auuu, 'vol'ko nisam plak'o još od onda kad su mi pile zaklali.
Невероватно раширена појава. Само данас сам наишао на две, пре месец дана на једну. Код ове друге сам случајно провалио да је дубоко умешана у проституцију на простору Балкана, с обзиром да су јој омиљене странице типа " Вреле Маторке с Балкана" на којима неки муслиман Исмет у сваком коментару на неку провокативну слику помиње екстремну ејакулацију, аналингус, и насилну анално - вагиналну пенетрацију, док се неки млади студент новосадског Факултета Техничких Наука нуди под огласом " Млади спортиста, издржљив, испуњава дамама све жеље и рупице, 23 центиметра... "
Необјашњив је феномен себичног егзибиционизма код ових мајки и бака ( кажем себичан, јер кад се нека млада студенткиња егзибициониста слика, она чини то на радост свих нас, самим тим она је дарежљива док ове бабетине нико не ферма ни пет посто, оне се сликају само због себе, и продужено гледање њихових слика узрокује ефекат под именом "околина Фукушиме" у гаћама ( ништа се не мрда ) )
Тролови који воле да каче шок- сајт слике по Фејсу, навалите, админи не могу да вас пријаве јер би им цела страница била банована, пошто је пуна бабских сиса и минџи.
Veoma mlada ženska osoba. Tinejdžerka koja je izašla u provod, i pala pravo u tvoje studentske, apsolventske ruke.
M: Kme kme brlj, ja sam Milica, inače ne brlj pijem, ali danas, brlj...
S: Drago mi je, Sima. Ja namjerno ne pijem na ovakvim žurkama. Naučio tako.
D: Simo, retarde, đido mova, sa strane. Slušaj kako da ti kažem, ta mala, nemoj se zajebeš, ona možda izgleda starije, ali su joj slike iz djetinjstva digitalnim aparatom slikavane. Razumeš? Ono, pamti Prijatelje od treće sezone. Razumiješ?
Jos jedna zena koja vodi ljubav dok je muskarac je*e
Pitanje upuceno nekom ko je bio kod kvazi frizera koji ne samo da ne naplaćuje svoje usluge, već dobiješ i pivo ili sok, šta ti je već po volji, jer još ima mnoooogo da uči zanat što najbolje dokazuje unakažena glava nesrećnika koji se zajebo i rešio da prihvati rizik.
Mare: Gde si bre, Djole, nema te sto godina?
Djole: Ma tu sam, evo baš sad se vraćam od frizera. (cedi psovke kroz zube)
Mare: Vidim, nego jesi ti bio prisutan kad su te šišali? Hahaha!
Djole: Ma jebi se!
Svi mi imamo neke trenutke kad nas spiči emocija. One trenutke kada podrhtavamo kao žica na gitari, kad nam zaigra donja usna i oči nam se zamagle. Dođu tako neki put potpuno neočekivano i bez razloga.
Krenuo si u prodavnicu da kupiš nešto. Prolaziš pored nekog parka i u stilu Nea iz prvog Matriksa (koji inače jedini vredi) izbegavaš loptu koja ti prolazi tik pored vugle. Gledaš nekog klinca u crveno-crnom dresu Milana sa onim velikim znakom Opel na sredini kako protrčava pored tebe u poteri za bubamarom. Dobro je, nisu baš sva deca za računarima, ima ovih koji još uvek igraju fudbal. Odavno nisi bio na fudbalu. A i bolje je. Poslednji put kad si išao, izvrnuo si zglob pa mesec dana nisi mogao nikud iz kuće. Nemaš više ni gde da gledaš italijansku ligu, sad se svuda prenose Englezi, Španci... Ulaziš u prodavnicu dok se u pozadini čuje:"Može lopta?"...
Dok radnice u prodavnici pričaju o ponovnom dolasku Mesije među Srbe, presabiraš se da vidiš da li su svećice skuplje od torte na koju ih stavljaš. Kad se bre toliko omatorilo?
Gledaš vesti dok čekaš da ti dođu drugari. Opet neko štrajkuje. Seljacima se ne sviđa cena pšenice, pa su zablokirali neki put traktorima. Sećaš se kako si nekad "pomagao" dedi da pokupi seno. U stvari si više odmagao i bio koristan kao pepeljara na motoru, ali ti je ipak bilo lepo. Nisi ni bio do sela od kako ti je deda umro.
Posle žurke ste izašli do grada. Već si uveliko pijan. Pokušavaš da se koncentrišeš na ovu malu pored tebe koja ti nešto naširoko objašnjava, pritom mlateći rukama nekontrolisano. Ne ide. Muzika je preglasna, previše si pijan, a i ne interesuje te. Čuješ pesmu koja te podseti na Nju.
Mrak...
Kućni ljubimac, izuzetno popularan kod Studenata koji su u Prestonicu došli iz Provnicije.
Ima 4 uda (mužijaci imaju i peti, doduše, zakržljao), od čega im dva služe sa smucanje po stanu i smaranje Studenta, a druga dva im služe za uzimanje Čipsa, Piva, hrane ili drugih materija potrebnih Studentu za eXistenciju.
Cimeri su teški za održavanje.
Niko ne zna odakle popularnost Cimera i potreba Studenata da gaje žive primerke u tuđem stanu.
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Питање којим љубитељи свога завичаја, покушавају да пронађу изговор како би вас назвали земљаком. Служи за детектовање и потврђивање наводних прекодринских /далматинских/ шумадијских или других корена саговорника. Уколико одговор буде адекватан, следи захтев за извештај о читавом породичном стаблу, и надовезивање на причу о Милану из Задра, који је доша ту код нас ал' се одселија у Низоземску. Уопће се не зна за кај, било му је липо у Београду. Асоциација која наводи на постављање овог питања, у већини случајева је презиме саговорника, које служи као подлога за расплитање теорија о прађедовима који су сишли са Цетиња, или расељавању српског становништва са подручја Републике Српске Крајине.
А: Је л' мали? Јеси ли из Црне Горе?
В: Јок, из БГ-а сам.
А: Због презимена сам помислио. Него, одакле су твоји?
В: Са Миљаковца. Мада, ћале је спрчио кеву у Петровцу на мору, тако да сам фактички Црногорац.
Izgovor daltoniste što nije dobio stalno zaposlenje u prodavnici boja i lakova.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.