
Tehnika graviranja pokorne površine, kao što je drvo ili linoleum. U procesu se prvo stvara crtež na običnom papiru. Zatim se crtez lijepi na medijum, i kopira na nj uz pomoć indigo papira. Kada su linoleum, drvo, ili ljudska koža iscrtani, rezovi mogu da počnu. Dleto se zabada u jednu od ivica i pocinje da je prati. Istanjena metalna noga dleta se izvlači iz jedne brazde i zariva u drugu kao testera dok pravi rovove i jarkove u materijalu. U toku ovog procesa, prvi viškovi originalnog materijala se zgrušavaju na površini, i odbacuju kao zgomilana prašina. Nakon što su konture djela izorane, na red dolazi obrada unutrašnjih djelova cjelokupne slike. U duborezu, krajnja primjena izrezbarenog linoleuma, ljudske kože, ili drveta, je stvaranje maske od istih, koja će moći u više navrata da se koristi za presliakvanje i štampu željenog crteža umjetnika. Da bi se ovo postiglo, sve površine koje se žele preslikati, ostavljaju se netaknute, dok se šuplje površine izdubljuju. Tako na primjer - izdubićemo oči, ali ćemo nos ostaviti netaknutim. Udubljenja moraju biti duboko razrivena, da bi se izbjeglo njihovo slučajno preštampavanje. Naravno, mora se voditi računa da se površina linoleuma i drveta, dakle čovjeka, ne probije dok bušite po njemu kako bi stvorili svoju sliku. Površina mora ostati živa i funkcionalna, kako bi bila upotrebljiva za stvaranje ovih jednostavnih, ali dopadljivih, i nadasve jeftinih umjetničkih uradaka. Na kraju, tako dobijene izrazite površine se premazuju bojom, recimo tušem, i metodom utiskivanja preslikavaju na nove podloge, uglavnom na čisti debeli papir. Ovako dobijeni posteri se prodaju po cijenama pristupačnim i osobama slabije platežne moći koji osjećaju ljubav prema umjetnosti i ljubav uopšte.
Nakon duže upotrebe, recimo od hiljadu primjeraka, medijum propada. Za pravilno odlaganje, prije potpunog odbacivanja sipati jedinjenje na bazi soli u sve otvorene pore, radi brže razgradnje štetnih maziva.
Stari glomazni mobilni telefon koji obično damo babi, da se ne baci.
Stana: Viđaš li Milašinku ikako, jel živa?
Radojka: Ma ne izlazi iz kuće, po ceo dan se igra sa mobilnim.
Stana: Kako se igra?
Radojka: Ima vibraciju, pa ga turi u gaće i zove sa fiksnog... Ej, vidi evo je!
Stana: Otkud ti Milašinka, čudo ne zoveš svoje međunožje?
Milašinka: Ma neću to više da radim.
Radojka: Što, leba ti?
Milašinka: Jutros mi se neko javio.
Fino rekoše braća Brkovi, ali zajebi rođače niko to danas ne sluša. Svi bi da budu deo hipnotisane gomile, da mrču koks sa sisa rasne plavuše koja puni osamnaest godina u julu, ali naredne godine i da u svom tom ludilu ne žale da daju čitavu platu a nerijetko i regres ako se nađe pri ruci. Što da se ne proslavi pa nije groznica subotnje večeri svaki dan majku mu božiju. I dok se široka javnost uveliko uvlači i svoju markiranu robu sa buvljaka, maže rusne kose gelovima i guši se u smradu šanerskih parfema kupljenih kod lokalnog cige koji valja original Hugo Boss i ostala govna što fensi narod trpa na i u sebe. Mora da jadni misle da su sve reklame živa istina, pa ako on nakon jednog nanošenja parfema privuče najbolju ženku u klubu zamisli tek kako ću ja da jebem kada natočim po' kile boss-a na maljava prsa. A da, da, malo sam odlutao od teme, nego da se vratimo na spremanje za klabing, dok se oni uvlače u večernje kombinacije iz "blic žene" i "kurirovog kutka za muški trenutak" ja po ko zna koji put bojkotujem disko i čari koje dotični ćumez donosi. Sada ću da vam kažem i zašto:
- Neću da udišem isparavanja toksičnih ciginih parfema pomiješanih sa mirisima tjelesnih tekućina oznojenih rumenih seljaka i seljanki.
- Ne želim da me konobar gleda kao vanzemaljca ako ga pitam ima li pivo da je pakovano u pivsku flašu a ne u flašice za prihranu novorođenčadi.
- Neću da mi jutro nakon izlaska počne sa optužnicom za seksualno uznemiravanje maloljetnice.
- I na kraju neću da budem dio jebene mase !!!
- Batice hoćeš da idemo u neki klabing večeras da profuram novu dizel šulju, keva mi kupila pa red bi bio da se krsti povraćkom neke maloljetnice.
Zajebi to starac neću da idem u disko skup, a toplo je napolju hajmo da ločemo vops i varimo do svitanja.
- Jao kakva si ti klošarčina, druže imamo 20 godina nisu parkovi više za nas vrijeme je da se uozbiljimo. Ma nosi se u tri pičke materine i ti i ozbiljnost idi u taj tvoj klabing dabogda te u crnu hroniku stavili sutra. Znaš da bude puna takvih kao ti kretenčino retardirana.
Zakon koji kaže da se devojka najbrže osvaja ostavljanjem pozitivnog utiska na neko drugo žensko u njenoj neposrednoj blizini. Ovde pod osvajanjem podrazumevamo izazivanje osećaja zaljubljenosti, kasnije i ljubavi kod Vaše izabranice.
Metod najbolje drugarice - prva i najčešće korišćena metoda, koja ne garantuje uspeh, ali predstavlja dobru potporu za dalje delovanje, čak i ako odmah ne donese željene efekte. Potpuno paradoksalno, ali šarmiranjem najbolje drugarice posredno utičete na glavnu premiju. Osvojiš drugaricu, drugarica ti drži stranu, devojka padne.
Metod posebne drugarice - velika većina žena ima tzv posebnu drugaricu, osobu koju ne smatra niti naziva najboljim prijateljem, ali sa kojom deli gotovo isključivo priče vezane za ljubav, veze, emocije, seks, itd. Metod je sličan prethodnom, ali ovde biste možda mogli više da potencirate na nekim svojim "pastuv" kvalitetima, ako ih posedujete. Devojka pada kao u varijanti 1.
Metod mame - svima dobro poznata metoda koja stupa na snagu ako dobijete priliku da joj upoznate majku. Od očeve ljubavi i poštovanja se možete odmah oprostiti, posebno ako isti prepozna sebe u Vama. Impresioniranje majke je pipava rabota, koja se bazira na dobroj početnoj proceni ličnosti uvažene, takođe treba imati na umu da su majke daleko prepredenije od ćerki. Najteži način, najbolji rezultati.
Metod bake - prilično zapostavljen i retko korišćen način, koji je izvodljiv ako je dotična bliska sa svojom bakom, tj ako je gospođa i dalje živa, što je, prirodno, vrlo bitan preduslov. Ovo je poslednji stepen osvajanja, koji relativno lako pali, jer je uglavnom najvažnije da izgledate pristojno i posedujete barem osnovne karakteristike džentlmena. Problem ove metode je u tome što će unuka baku jako retko slušati, isključivo zbog jaza među generacijama i drugačijeg sistema vrednosti.
Pratično posmatrano, manifestacija problema je sledeća:
Preko naj drugarice
-Ovaj novi ti je baš šmeker, skroz me je oduševio poznavanjem Kanta, voli Bodlera, duhovit tip, totalno te usralo sestro!
-Ma znam, ali ono, ponekad je sav u dubiozama, zna da me smori, zapušila bih mu usta pikslom kadaa krene pred svima da priča svašta...
Preko posebne drugarice
-Uuuu, matora, oldskul, pravo muško, reci ti meni jel "čekić" u krevetu, ili šta a?? Hihihihihiii!
-Pa nisam nešto impresionirana, veličina na mestu, radnja na mestu, ali nekako, nikako "one" zvezdice da vidim i osetim "onaj" zanos, kada mi se orosi čelo, a nebo se spusti tako da ga mogu dotaći...
-Ti si idiot, ljubavi.
Preko mame
-Fin momak, vidi se da je vaspitan, jel to ozbiljno?
-E kevo, ajde mani me te priče, htela si faks da mi odabereš, sad ćeš i za tipove da mi sufliraš.
-Dobro, majka samo kaže...e da, usput, ćale je rekao da misli da je on neki mangup, pa je planirao sam da ga dočeka idući put, ali vidi da se to ne desi, ok? I nisam ti ništa rekla!
-Ahh, tatica mooooj cmoki cmoki!
Preko bake
-Joooj siiine, što ti je galantan onaj mladić! Maniri, lepo vaspitan, začešljan "na pristojno" milina da ga gledaš! Nego, jel nam to zet budući, reci ti baki?
-Ma kakvi bako, malo gubim vreme.
-Sine, nemoj tako, pa danas je teško valjanog naći! U moje vreme..
-(naglo prekida) Naravno da valja baba, pa ja manje ne zaslužujem, ajde pričaćemo sutra o tome ok? Laku noooć!
Kulminacija bolesti marketinškog uma.
Deca polaze na put, odlaze na avion i svi su srećni. Pre opraštanja sa mamom, pokazuju joj natpis "Ništa ne brini mama". A zašto da ne brine? Najpre, postoji velika, više nego 99-procentna šansa da će joj se deca sa puta vratiti živa i zdrava. A ako joj se čak i ne vrate, Bože moj, događa se, ona će dobiti silnu lovu, jer je platila polisu osiguranja, pa je to isto kao da su joj se deca vratila.
Sine Bane a šta sad studiraš? Legendarna rečenica bake komšinice u seriji "Jagode u grlu" upućena Banetu Bumbaru. Univerzalno pitanje biznismenima tipa Del Boj kada se posle izvesnog vremena pojave u poznatoj ekipi. Takodje standarno pitanje profesionalnim zavodnicima.
1. - Sine Bane a šta sad studiraš?
- E, evo imam neke šorceve za kupanje, odlični, jeftino.
- U kojim bojama?
- Dezen američke zastave, ali materijal je super.
2. - Sine Bane a šta sad studiraš?
- U, prodajem jednom ortaku vikendicu na Avali. Sve ima, bunar, radnja na 600 metara, dzabe.
3. - Sine Bane a šta sad studiraš?
- U letnjem ispitnom roku imam jednu plavušu iz Bosanske krupe, manekenka. Jednu učiteljicu iz Sevojna. Živa vatra samo ima dlakave noge. I polažem jednu omladinku rodjena beogradjanka. Iz Padinske skele.
1.poznato i kao meksicka sahrana,cesto vrsta odmazde,a ponekad i ljudske greske.Poznato je da su u Teksasu ljude sahranjivali sa poklopcima pomalo odskrinutim ne bi li mogli vikati u pomoc ukoliko su zivi,a u Engleskoj su sprovodili kanap do kovcega kojeg bi "zivi mrtvac" cimao ne bi li privukao paznju zvoncetom koje je stajalo pored nadgrobnog spomenika.Naravno,ne svima.
2.Naziv za osobu kojeg su ljudi poklopili smaranjem sa svih strana kritikom il "dobronamjernim pricama"
3.Stanje balkanskog naroda,poklopljenog govnima sto sa strane,sto iznutra.
1.Kao mali sam vidio zadnju epizodu jedne sapunice u kojoj je negativka ziva sahranjena u metalnom kovcegu(ne,ne tice se muzike),zena je umrla u najgorim mukama-glad,zedj,utopljena u sopstvenim izlucevinama,plus insekti.Vrlo mastovito,ne?
2.Ja za porodicnim ruckom dok sam jos imao dugu kosu
3.Veliki Brat,Farma,tabloidi,religija,dobronamjerne posjete stranih diplomata koji dolaze ne bi li pomogli nasem ratom razorenom prostoru.
Drkadzije,to je bilo prije vise od 15 godina,ej,vi nam ne date da napredujemo!
Superego na delu. Hipernadmetnost, u svojoj najsurovijoj formi, zakucava provokativni ekser direktno u žrtvino srce. Međutim, nekad se desi da je materijal od kog je sačinjena žrtva tvrđi od eksera, pa se sve vrati bumerang efektom.
- Joj, kako sam srećan. Ova moja nova riba je blago. Em je dobra k'o lebac, em je živa vatra u krevetu.
- Hm, reci mi nešto što ne znam. Drugar, ja sam je isprobao još odavno. Aj sad, mora palim, stiže mi prevoz.
- Ček, jebote, pa ti si bio sa...o_O!!!
----------------------
Rutinska policijska kontrola.
- Momak! Ti u braon jakni, dođi ovamo. Ličnu kartu, moliću.
- Vi baš nemate pametnija posla nego da pored milion kriminalaca legitimišete baš mene.
- Ti si kanda neki šaljivdžija, a? Duhovit si, nema šta.
- Reci mi nešto što ne znam.
- Ok, aj ti s nama lepo u dva'esdeveti, pa ćeš tamo da propevaš i ono što znaš i ono što ne znaš.
- A, čekajte, daću vam ličnu kartu, ljudi, samo sam se šali...
- Ulazi u kola, bre!
Sprava u teretani o kojoj prosječni tinejdžeri početnici pričaju non stop.
- Brate, vidi ovoga kako je nabreka'. Diže sto dvajes iz benča...
- Kojeg, ovog ćelavog?
- E, kako se lik izdefinis'o...
- A znam ja ovoga, prije tri mjeseca je bio ka' čačkalica, a sad se nakljuk'o kreatina i tih sranja...A prije nije moga' izbacit' šeset.
- Ja sam čuo da pije samo živa jaja, a to proteini, kreatini ništa...
- Jes', kako da ne... Što ja ne dižem toliko, a idem po godine u teretanu? E jebi ga brate, ja neću da se drogiram, meni to nije cilj...
- Da... Ajde, jesi li završio, da pređemo na kosi?...
Usljed konstantnog prihvatanja stranih riječi i izraza, te generacijskog jaza međ' narodom, čak i ako zanemarimo da je prosječan nivo pismenosti kod nas na ne tako zavidnom nivou, sasvim logičan sastojak skoro svakog današnjeg razgovora ljudi različitih generacija, kasti i stanja na računu.
- Jao bako, vid' što sam kupila foooon, totalno kuuuul, pičim selfije samo tako.
- Eee, sine, baka je druge stvari pičila kad je bila tvojih godina, da s' ti meni živa i zdrava.
- Bakuta, pa ti si aut, ne znaš ni stajling da napraviš kako treba.
- Zna baka da pravi pite. Dosta. Nego šta bi ti jela, ljubi baka?
- Pa ono... Big mek, pomfrit i koca.
- De prevedi sine, il' mi reci šta je taj big mek i pomfrit, a ko'ca ima svaka taraba.
Čak i posle deset godina od udaje prijateljeve ćerke za njihovog milog sinčića, tetke i teče i ostali njegovi rođaci, kad god vide snaju, ponašaju se kao pčele koje obleću oko cveta, kao da su dobili skupocen poklon pa ga zagledaju sa sviju strana, kao da je snaja turistička atrakcija koju vredi posetiti i videti po stoti put, odmah se pali neizdrživa želja za ispitivanjem.
- Jao kako je lepa snajka!
Snaja se smeši.
- Baš je slatka, i pametna.
Snaja već crveni:
- Izvolte kafu.
- Hvala dete, i ljubazna je. Lepo kuva kafu.
- I lepo se oblačii, pristojno a ne ko neke tamo.
Snaji već neprijatno.
- Nek si ti meni živa i zdrava.
- A sad pričaj, kako se slažete vas dvoje? Je l' te sluša ovaj naš mamlaz?
Snaji već dozlogrdilo: Izvinjavam se, moram da izađem, neko me zove na telefon.
- Kulturna ova snaja.
jedan od najboljih odgovora za udaljavanje i ućutkivanje retardiranih smorova koji po ceo dan zapitkuju i time trose i svoje i tvoje vreme...Naravno, potpuno je nebitno kakvog je tipa pitanje, jer je odgovor tu samo da bi otkantao ili eventualno zbunio navalentnu osobu...
Šetaš ulicom i nailazi ti mali ciga i traži 20 dinara.
Ciga: E brate imaš 20 dinara živa ti deca?
Ja : Ne, a ti? (nakon odgovora samo produžim dalje)
:cigina faca :S:
Sede 2 ortaka, 1 bleji razmišlja o ko zna čemu a drugi naravno smara glupim pitanjima
Pera: E matori jel znas kako da predjem onu misiju u..
Mika : Ne, a ti?
Pera: Pa brt nisam ti jos rekao..
Mika : Ne, a ti?
Pera : Ma teraj se... (pridružuje se ortaku u nemom razmišljanju)
Ovo je jedna igra lopticom i palicama koja se igra u potamiškim selima i tu je i nastala pre nekih 300 godina.
Pravila:
Postoje dve ekipe od kojih jedna rilja a jedna šora, ko šta radi odlučuje se bacanjem palice i hahvativanjem.
Oni koji šoraju svako uzima po jednu palicu i stacionira se kod cure. Cura je nešto ekvivalentno golu i na terenu ima dve cure. Kada igraš šorne, to jest kada udari lopticu koju mu podbacije jedan od igrača koji riljaju, on trči od jedne do druge cure kako bi ponovo mogao da šora... i tako dalje. Ako ga tokom trčanja pogodi loptica ili ako mu neko od igrača koji riljaju uhvati lopticu u letu onda je ekipa koja šora presušila i onda se menjaju uloge.
U slučaju da više nema igrača sa pravom šoranja i svi se nalaze na drugoj curi onda je rizik i tada se ekipa koja šora mora da vrati bar jednog igrača u prvu curu kako bi on šorao a oni što riljaju ga gađaju.
Izrazi:
Baskija: palica kojom se šora
Riljari: Ekipa koja rilja, to jest hvata loptu
Cura: ima ih dve. Sa jedne kreće do druge, tamo može da se zadrži i bezbedan je, a da bi ponovo šorao mora da se vrati na prvu.
Bacanje palice i nahvativanje: Igrač jende ekipe baca palicu igraču druge, ovaj je hvata i onda igrač koji je bacio palicu stavlja šaku do njegove i tako do vrha palice, tako se odlučuje koja ekipa rilja a koja šora. kome se šaka nađe na vrhu i nema više mesta ta ekipa šora.
Presušiti: Ekipa presuši kada je pogođen jedan od igrača, a igrač presušuje kada mu se uhvati živa loptica koju je šornuo i nije pala na zemlju ili kada baci palicu. Kada ekipa presuši onda odlati da rilja, a kada igrač presuši onda nema pravo da šora dok ne protrči kroz cure.
Kažu da je ovu igru Mihajlo Pupin odneo iz Idvora u SAD i da je tako nastao Base bol
Najbolji primjer složenosti srpskog akcenatskog sistema.
U svim riječima je akcenat na prvom slogu! Englezi bi to obilježili ovako: 'gore 'gore 'gore 'gore.
Međutim razlika je u vrsti akcenta i u prisustvu postakcenatskih dužina, što vjerovatno za svakog stranca koji pokušava učiti srpski predstavlja noćnu moru.
Prevod: Na visini lošije sagorijevaju planine.
A ima i produženi oblik:
Gore gore gore gore neg' što gore gore dole.
NAPOMENA:
Ova rečenica nije samo jezička pikanterija već i živa istina!
Pošto je na visini niža temperatura i ima manje kiseonika, tamo gore, tačnije šume na tim gorama, zaista lošije gore nego dole gdje je toplije i ima više kiseonika. Ako je nekom čudno kako gore, tj. planine uopšte mogu biti dole, reći ću samo da je sve relativno i kad sa više plan'ne gledaš nižu, ona ti je dole.
Tradicionalan srpski pomozbog lek za kostobolju.
(Čitaj: vs. svake boljke brez razliku.)
Sulumija! O, Sulumija!!!... ’De si, bogteubio, da te ubio! Čuješ li ti kad te zovem?... Odma’ da si došla ’vamo!... Ubi me ova reuma, vala nema tije para što ne bi dao... Ne bi, svegami, žalio... ’De se denu, djavoli te denuli!... Vidider, živa mi bila, ’de je staklo sa onom mojom medecinom... To, to, dodajder mi to ’vamo!... Deder, bogtidao, sipajder mi jednu ovu moju spondilozovaču, daćebog pa će me kurtalisati ovog jada!
Osoba kojoj se u pravom trenutku dešavaju potpuno pogrešne stvari.
Posle dugog muvanja konacno uspem da ugovorim sastanak sa najlepšom devojkom u srednjoj i veče pred izlazak istegnem ligamente na basketu.
Na faksu privedem curu u stan i taman pocnem da je obrađujem,a na vrata u 24h počne da zvoni moj komšija da mi vrati digitron(cura pomisli da je moja devojka i živa se isprepada).
U sred nedođije baš pred seks pojavi se lik i moli me da pomerim auto,kao da vozi šleper a ne golfa.
Dan pred prvi sudar pijana budala mi načisto razbije PARKIRANI auto.
Univerzalni antistres predmet,preparat,kako god. Sa posebnim univer termalnim sposobnostima koji lece sve vrste stresa,pada temperature,pozara,terorista,pljacke. najcesce ih srecemo u filmovima
Teroristi zauzeli pozoriste,krv na sve strane,glavni junak ubija 6 terorista koji aktiviraju bombu.Glavni junak sav u vatri istrcava kroz veliko staklo. posle toga mirno sedi zamotan u ćebetu u kolima hitne pomoci...
masovni ubica upada na neko spansko imanje. ginu svi,sem sluzavke koja sedi zamotana u ćebe u kolima hitne pomoci.
12 ljudi se budi u nepoznatoj kuci gde ih do kraja redom ubija poremeceni "genije". na kraju ostaje ziva samo uplakana tinejdzerka koja sedi u kolima hitne pomoci zamotana u ćebe.
Hirurškim putem odstraniti gnjilav i truo deo voćke ili povrćke. Nakon toga je moguće nesmetano proždrati zdrav ostatak.
U prenesenom značenju ukloniti predmet ili češće osobu iz svoje okoline pre nego što postane sastavni deo. Sprečiti metastaze na vreme.
-Sine što baci ajdared lep?
-Crv mi maše iz nje. Trula je, baba.
-Okroj pa jedi. Zauvar je. Da sam ja tako bacala hranu živa ne bi bila dosad.
-Brate, to više nije bubuljica, to je tumor. Okroj to ko čovek, bićeš manje ružan.
-I ti sad ovde kao pišeš te smešne definicije i to sve?
-Jamore...
-Ahahahaha! Vrati gore na onu budalu! Vidi mu ime! Ahahaha! A tek sliku!!!
-Druže, njemu ako se zameriš ima te okroji sa sajta. Neće niko hteti ni minus da ti da.
Osobe koje imaju isti interes a prave se da su u svađi.
Boris Tadić u poseti Donjim Leđima tokom svoje predizborne kampanje.
- Dobar dan bako! Kako ste!
- Teško sinko, penzija kasni a deca mi po gradu rade po ceo dan, niti mi dolaze niti šta... A ni nemaju kad, koga privatnik uzjane taj nek bere kožu na šiljak... Šta da radim, živa u grob ne mogu, mora se dalje...
- Gotovo je sa tim bako, kada na vlast dođemo ponovo i učvrstimo je, penzioneri neće više živeti u bedi i...
- Sinko! Nemoj molim te ništa da mi pričaš više! Svi vi prdite u istu tikvu!
Mesto izolovano od spoljnog sveta. Kad prođes tablu koja obeležava ulazak u selo, zaboravi sva pravila i spremi se za jedan sasvim drugačiji svet u odnosu na onaj na koji si navikao i u kome si odrastao. Tamo raste bostan od čet'res' kila, krastavci od metar i po, svinja od sto kila daje dvesta kila mast, krave daju i do 60 litara mleka. Ujutru. I predveče jos 15-20. Ovo ukazuje i na geografsku izolovanost, sto će biti objasnjeno u primeru.
Meštani koji odu u drugo selo ili grad, najčesće pijačnim danom, prepoznaju se čim otvore usta. Karakterističan akcenat i izrazi koje su svojstveni samo njima nedvosmisleno ukazuju na to odakle su. I pričaju. Puno. Mnogo. Glasno. Veoma iskren narod, nemaju nikakvih tajni pred drugima. Šta ako ceo autobus čuje da je Milka Conetova ostavila muža i pobegla sa kondukterom iz susednog sela? Pa, 'ajde, živa duša...a sve je za ljude. Pa, onda priča o gazda-Stevanu, kad ga napali u seoskoj kafani da časti jer mu se sin ženi, a on stipsa, da izbegne neplanirani trošak, drekne: "- Ne jebem ništa, dok snajka ne uđe u kuću!"
Tamo nikad nije dosadno, iako selo nema više od 250 domaćinstava. Iz te malobrojnosti verovatno i dolazi njihova prisnost i otvorenost, naime svako svakog poznaje i to obično od malih nogu. Pa do groba.
Specifični su i po stilu oblačenja. Što više boja, to lepše i interesantije. Moto je da se svaka boja sa svakom slaže i uklapa.
Inteligencija je u srazmeri sa godinama i iskustvom, tako da srednjoškolci iz ovakvog mesta dobijaju nadimke poput Ovčevina, Tuta Bugarin, Vr-Vr, Belo Prase, Taksi Kanta, Sisoje i slično. Kasnije se ti nadimci menjaju u gazda-Stole, Đole Francuz, Rade Moravac, Mita Farmer, Student, Cvikeraš...
Postoji jedan grad u Srbiji, opština, koja obuhvata 12 sela. Ne bih da ga imenujem. Grad i 11 sela su na levoj obali reke, samo to jedno selo je na desnoj. Znači, izolovano od vajkada. Današnji most preko reke, sagradjen pre više od 20 godina, je napravljen za sve vrste vozila. Sa starim mostom to nije bio slučaj. Samo pešaci i putnička vozila su mogli prelaziti i to iz jednog pravca! Pa na smenu. Autobus je dolazio do jedne obale, putnici napolje, pa pešaka preko mosta po kiši, suncu, snegu...pa u drugi autobus koji čeka tamo, na suprotnoj obali. Sećam se kao da je juče bilo...baba me čvrsto drži za ruku, da se ne bih slučajno otrgnuo, jer zaštitne ograde nema...samo metalna konstrukcija, kroz koju i konj može da prođe...pecaroši sede na sred mosta, levo i desno, čekaju da udari som, vreme prekraćuju 'ladnim BIP pivima, kupljenim u obližnjoj priobalnoj kafani. Ulazimo u drugi autobus, krećemo, vidim tablu putokaz, nisam još ni slova znao, pitam babu da li smo stigli?
- Nismo, Deki, ovde jedu kifle bez 'leba, a kad stignemo, baba će tebi da napravi kifle s džem''. Prste da poližeš...
Dobro, baba, mislim u sebi i pitam se, a što jedu kifle bez 'leba? Pa, jesu li i bez "džem"?
Nakon više godina, shvatio sam suštinu. Njima stvarno treba skinuti kapu, jer da bi živeo sa njima, moras biti rođen tamo. To je jedini način da ih shvatiš. Njihov smisao za humor, veselje, uveličavanje, laganje, sve je lično njihovo, originalno i neponovljivo!
A, da! Setih se još jedne situacije s početka devedesetih, u vreme nestašice benzina...
Majka i sin krenuli kolima na pijac, u grad, preko "moste", kako oni kažu. Sin vozi. Stižu na sred (novog) mosta,trrrr, trrr, trr....stade auto. Ostali bez goriva.
- Sine, pa šta će radimo sad?
- E, sad, mamo, moš' se jebemo!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.