
Formula uspeha. Na poslu ne razmišljaš o računima, pubertetu tvoje dece, kreditu koji otplaćuješ i popravkama na automobilu, A kada dodješ u svoj topli dom, zatvoriš ulazna vrata ispred nosa nadrndanom šefu, problemima koji pogadjaju kompaniju, kolegama sa kojima se ne slažeš i svemu ostalom što te nervira. I tu si za svoju porodicu, nasmejan i vedar, i maksimalno ćeš iskoristiti svo slobodno vreme da ga provedeš sa njima, kako biste skupa bili srećni. I tako svaki dan.
U teoriji, ovo zvuči jako lepo i praktično, i naizgled iziskuje samo malo koncentracije i pažnje, kako bi jedno odvojio od drugog. Ali - da li je moguće?
- Medicinski tehničar se vraća sa posla. Bio je dvanaest sati u patroli sa sanitetom, i dan mu je bio gori nego obično. Iscrpljen i nevoljan, ljubi ženu i decu, odlazi pod tuš, seda za sto i ruča u tišini. Klinac od osam navaljuje da ga vodii na fudbal, žena izveštava o računima, ćerkinom kecu iz fizike i tome šta se desilo komšinici sa drugog sprata..On i dalje ćuti. Nakon trećeg ženinog pitanja šta je bilo na poslu i zašto je neraspoložen, shvata da neće imati mira dok joj ne odgovori, a situacija u kući postaće tmurna..
- Dobili smo poziv od žene u devetom mesecu trudnoće. Sedela je na wc šolji i krenuli su trudovi, nije mogla da ustane, a bila je sama u stanu. Srećom imala je mobilni kod sebe, pozvala je 94 i poslali su nas na adresu. Pošto je bilo zaključano morali smo da razvalimo vrata. Kada smo ušli u kupatilo, žena je držala bebu za pupčanu vrpcu, koja je vrištala u wc šolji, žena je plakala..Odvezli smo ih u bolnicu. Beba je živa, ali ne znamo da li će biti sve u redu..
Tajac. Muž sjeban, žena sjebana..Šok i neverica.
- Objasni nekako Miši da ne mogu danas da ga vodim na fudbal. Idem da probam da odremam malo, ujutro opet radim prvu na mom jebenom usranom poslu..
Poremećaj spavanja u onih što mjenjaju dan za noć, što mjenjaju noć za dan.
U slučaju da naiđete na ljuda sa ovom anomalijom, ne budite ga jer mož' d'umre.
- Šta je ono, sunce ti nejebem!? Vidi Mlađa u pidžami usred bijela dana na ulici. I još predručio!
- 'Ajd' da vidimo... Jebote, pa on spava!
- 'Aj' što spava, noćni je čuvar, al' što zbrisa sa punjača? Mlađo... Mlađice... MLAĐO!!!
- AAARGHhhh...
- HITNA POMOĆ - UPOMOĆ!!!
---------------------------------------------------------------------
- Dobarveče, gospodine Nonsferatu! Jeste fino spavali?
- Poput mrtvaca, dragi moj Igore! Ovaj Dormeo tapacirani tabut je vrh.
- Moram vam saopštiti jednu lošu vjest. Bojim se da ćete ostati bez jedne od vaših nevjesta. Bez Marušje.
- Pa, ona je od njih tri ubjedljivo najbolja cupi! Šta se desilo?
- Probudim ti se ja danas, cvči nešto, cvrči... Pogledam, nesrećnica stoji na vratima, a sunce je cica isto papu ocam'. Al' ne budi se!
- Sunčarenje! Znao sam. Je li živa?
- Ta, mrtva je odavno!
- Hoću reći - mrda li?
- Jedva.
- Još ima nade. Na Romaniji živi travar Jovo Mijatović. Napravio je melem, diže iz mrtvih!
- Htjeli ste reći...
- Znaš ti dobro šta sam htio reći, ne zajebavaj me. Idi do njega i donesi melem sadodmasad.
- Čime da idem?
- Čarter letom Rumunija - Romanija. Poteci!
1 I 30 ujutru, telefon zvoni k'o kod Valentina u pjesmi „Volim te još“.
-Šta je čekala dosad da mi da pičke? Alo mačko, skini se do pasa eto me stižem.
-Kakva mačka konju jedan, stranka te treba, dolazi da lijepiš plakate, stoko neodgovorna čekamo te već pola sata.
Ovi ljudi ne praštaju ništa, reklo bi se „vole me još“. Došao sam, na ulazu me dočekala četa mamojebačkih pogleda Klinta Istvuda. Izvinuo sam se zbog kašnjenja, i počeo da upijam instrukcije k'o brodski pod. Dok dlan o dlan, u rukama sam teglio deset kila masnog papira idealnog za burek i lica fotošopom dotjerana do neprepoznatljivosti. Cilj je jasan- do zore oblijepiti svu vukojebinu pa makar niko i ne vidio plakate.
Prvo što sam zapazio, jeste kako rodna gruda izgleda sablasno i jezivo u 2 noću kad je čovjek trijezan. Kad vjetar svirne i Hičkok bi se skr'o sa bandere, a ne ja sa makazama u rukama i selotejpom u zubima, dok moj kolega prihvata plakat da ne padne na zemlju umjesto mene. Shavtam polako šta je Hitleru prolazilo kroz glavu dok obavljam ovakve poslove i zašto je svisnuo.
Što više ulazimo u mrak, sve veća trava i žbunje oko puta, dok sam kačio plakat, nešto je šušnulo i zakresalo me po nozi, sunce ti jebem prevršio sam neki žbun k'o kombajn, tri minute sam stajao ukočen dok nisam vidio ježa kako piči pored mene. Ma svega ima. Najgora su prigradska naselja. Eto prilazim jednom stubu da okačim plakat, pripnem se malo više, kad na mene ruknu omanji dinosaurus sapet za strugu, skočio sam na vr' bandere. Jeb'o majku da mi je samo znati đe nađe ovoliku kerusinu, izgleda da ga je ukrstila marka automobila „OPEL“, dok viču da se ta rasa zove Kane Korsa, malo je manji od istoimenog modela „OPELA“. Dohvatio mi je nogavicu, hlače su pukle po šavu sve do kuka, al' samo nek je živa glava. Morao sam svratiti do groblja da uzmem rakije samo da malo dođem sebi.
Dok nisam okusio rakiju plakate sam lijepio k'o prava picajzla koja vjeruje u političke govore. Kako je usrka' sve krivlji plakati, negdje zgužvan nos onom baji, negdje traka otišla preko očiju, eto na jedan sam stub pola sata kačio tri plakata, kad sam završio odmaknem se da vidim kako izgleda, kad njima trojici samo okice vire k'o mačićima, kako sam to postigao ni sam ne znam. Dobro je, izlazim iz pripizdine, još pijaniji, srećem stranačke kolege, sad smo jači.
Taman počnem da lijepim plakat kad se začu glas: „Jebali vas ti što ih lijepite, da bi li!“ Okrenem se, pogledam kod svih kolega neke žene na plakatima samo kod mene lik liči na Bogoljuba Karića dok je imao brčine, jeb'o majku ni kletva me neće stigne kako valja.
Nema veze, idemo dalje, udaram ja plakat preko neke slike, kad čujem ženski glas:“Ej, što tu lijepiš plakat preko našeg kandidadta?“
-„Zato što mi je kurac još uvijek mali da bi na njega nalijepio plakat“. Ciknu koka k'o zmija, a iz obližnjih ćoškova isplivaše grdosije da me biju, k'o uz kurac meni se usta zalijepiše selotejpom k'o od pičkinog soka ni riječ da progovorim,da im kažem da me boli kurac koja će mi se budala rugati sa bandere, neka nakače sad oni preko ovog mog. Vidim ja šta će biti, priberem se,izvinem se ljudima, taman ih urazumim, kad idu ovi moji. Reže boktjebo! Cujem ih sa deset metara, da ne bih izigravao UN lagano sam se izvukao frljno ono plakata što mi je ostalo i okrenuo kući. Ako već jedem govna ne moram i batine dobijati.
Svanulo je, telefon je opet vrisno, sa druge strane: „Javićemo ti se popodne, budi spreman.“
Ona bombona koju su svi decaci i devojcice najvise voleli i zeleli kad slavljenik/ca casti razred zbog rodjendana.
Tako je bar bilo kad sam ja isao u Osnovnu.
Slavljenica: Uciteljice meni je danas rodjendan, pa je l' mogu da podelim bombone sad?
Uciteljica: Mozes Jovana, naravno!
Slavljenica (ide prvo do uciteljice): Uzmite prvo Vi!!
Uciteljica: O hvala Jovana, cekaj da vidim...karamela, uzecu ovu visnju...ustvari i ovu sarenu, sta je ovo, jagoda neka hehe, i jos samo...cekaj...jos jednu karamelu dok ne nadjem...evo i jabuku ovu i limun hehe, i dosta. (Na katedri 6-7 bombona) Jovana da si ti meni ziva i zdrava, velika narasla (povlaci je za usi) i da ostanes tako dobar djak hehe!
Slavljenica: Hvaaala uciteljicee.
...
Razmisljanje svakog prisutnog djaka: Daj Boze da krene od ovog reda, daj Boze da krene od ovog reda...
...
Decak1: (Jesss krece odavde!) Koliko?
Slavljenica: Po dve!
Decak1: (Ohoo ima karamela, ekstra!) Evo ja cu dve karamele, Jovana srecan rodjendan!
(Povlaci je za usi)
Slavljenica: Hvaala.
Decak2: Koliko?
Slavljenica: Dve!
Decak2 uzima karamele: Hvala, srecan rodjendan!
Slavljenica: Hvaalaa!
...
Devojcica9: Koliko?
Slavljenica: Po dve!
Devojcica9: (Uh dobro je, ima jos 5 karamela, uzima 2) Srecan rodjendan, sve najlepse!
Slavljenica: Hvaala!
...
Decak18: Koliko?
Slavljenica: Dve!
Decak18: Cekaj da vidim...je l' ima jos neka karamela?
Slavljenica: Ne znam, mislim da ne.
Decak18 (trazi): Ok, uzecu ovu visnju i jagodu...srecan rodjendan.
Slavljenica: Hvala.
...
......
Nećeš jebati, samo u drugom smeru. Jasna opomena i upozorenje mladim djevojkama diskutabilnih stavova i ponašanja, da će se možda jednog dana kada budu imale šezdeset i kusur godina gorko pokajati što nisu davale dok su ih hteli.
- Šta ti je ćero, što si se umusila?
- Joj tata pusti me, sve je zbog Nikole, neće ni da me pogleda!
- Sine spuštaj kriterijume, Nikola igra košarku za juniorsku reprezentaciju, izgleda kao Apolon, ima para ko blata, na njega bi i Šarliz Teron ovlažila. Mani se ćorava posla, nećeš biti prcana.
.......
- Znam da tamo negde postoji onaj pravi, koji je u stanju da me voli i razume, spreman je da zajedno ispunjavamo snove i učini me ponosnom i srećnom jer sam živa. Sudbina mora biti pravedna, on će me naći i usrećiti, paziti i voleti me takvu kakva sam.
- Sve je to u redu, ali sidji malo na zemlju, čekaš ga već trideset dve godine a on ne dolazi, nećeš biti prcana.
.......
- Ne dam ti da ideš na ekskurziju u toj suknji, prekratka je, izgledaš u njoj kao kurva.
- Ali mama..
- Slavice pusti dete na miru, ima devetnaest godina, hoćeš da ti se dete vrati iz Španije neprcano?
.......
- Što si nenašminkana? Jebote subota je, a ti se još nisi spremila!
- E idi ti bez mene, nešto me danas sve mrzi..
- Dobro, samo ti sedi za tim monitorom, ja odoh.
- Nego nešto sam razmišljala - šta kažeš da krenemo na tai či, kažu da opušta duh i jača volju?
- Kažem da nećeš biti prcana, aj zdravo.
Superlativ.
Navalio, zapeo, navro.
Bože mili čuda velikoga,
kad se šćaše po forumu Gavra,
na temu ovu Gavra nalete,
te po stihu Gavra oplete,
što naumi to i učini,
on potera tri tovara blaga,
za odabranu modove da dariva,
pa modovima pesmu sačini:
O modovi,Vuke sokolovi,
što defkama svojim dobrim ,
puštate suze niz butine,
što skrnavite mladjane device,
od Vardara pa do Triglava,
i Djerdapa do Jadrana,
može l' meni još koja odabrana?
Otud' ide Stefane Kostiću,
jaše svoga vernog ata,
na njem binjiš od suvoga zlata,
u čem paše na divan izlaze,
na glavi mu čekrkli čelenka,
baš čelenka od dvanaest pera,
svako pero od po litru zlata,
iz očiju mu živa vatra seva,
pa kad ču šta je Gavra naumio,
planu Kostić kao oganj živi,
te besedi ocu Gavrentiju:
,,Kud' si navro, oče Gavrentije,
nećeš dobit odabranu, decxko!''
Odgovara mu oče Gavrentije,
,,More Stićko, daj odabranu'',
,,Nećeš dobit odabrane, decxko!''
,,More Stićko daj odabranu'',
,,Nećeš dobit odabrane, decxko!''
A kada se dosadilo Gavri,
on dohvata bejzbolku palicu,
pa udara Stićka po tintari,
kako ga je lako udario,
otkide mu glave sa ramena,
pak on kupi tri tovara blaga,
te ga nosi Messalini modu,
,,Evo tebi tri tovara blaga,
To sam tebi za defku doneo!''
Validan razlog moje devetogodšinje sestre za bilo koju neuradjenu ( ili loše uradjenu) stvar.
- Što si dobila keca iz matematike?!
- Pusti me, majka, bila sam nervozna! Onaj Vukašin je celog časa pričao, nisam mogla da se skoncentrišem! A lepo sam ti rekla da odeš kod učiteljice i da joj kazeš da ne sedim više sa Julijom, ona stalno 'oće da prepisuje od mene! I znaš da me učiteljica mrzi i da mi uvek daje teže zadatke! Plus me celog dana boleo stomak ( glava, ruka, noga, treća trepavica s kraja oka...)!!!! Sve sam ja kriva!!! Uvek stariju sestru- uzornog djaka- odgovorno dete više volite!
- A, nije, sine, pa znaš da tebe majka voli, popravićeš ti tog keca, da si živa i zdrava....
___________________________________________________________
- Što nisi uradila domaći?
- Pusti me, majka, nervozna sam! Nisam celog dana izašla iz kuće, sve me nešto terate! Neću ni da jedem više, samo ću da sedim i da učim! Plus gledaj kakvo je ovo vreme, znaš koliko me boli stomak ( glava, ruka, noga, treća trepavica s kraja oka...)! I uvek mi viceš! Uvek više volite nju! Svi je više volite!!!
- Sine, bre, pa ti znaš koliko tebe majka voli, neka, uradićeš ti domaći i kasnije....
Napomena: Svaka od ovih situacija je propraćena bujicom suza, uzdaha iz dna duše i srceparajućih jecaja ( k'o Kasandra juče).
1. Mutiti, raditi nešto skriveno, mimo pravila i zakona.
2. Mešati se u stvari o kojima nemaš pojma, mešati se nekom u posao.
1.
- Sa kime pričaš?
- Sa kumom nešto oko nekog poslića.
- Kakav poslić? Ništa ti meni nisi rekao!
- Pa, jedan poslić, biće dobre zarade, ako ne krene sve po zlu.
- Opet petljaš nešto, nesrećo jedna! Hoćeš opet na robiju, a? Kuma je kuma šutnula! Odete li vas dvojica još jednom u 'aps, ni mene nećeš kući naći!
- Idi u kuhunju, razbijaš mi koncetraciju, baksuze od žene!
***
- Profesorka, mogu li da pomerim ispit za sledeću nedelju? Baba mi slomila kuk, moram da je pazim, vodim na kontrole, znate, moji matorci su u Nemačkoj, pa nema ko da brine o njoj.
- Kolega Petruševiću, prošli rok vam je baba umrla, pomerila sam vam ispit i pali ste ga. Kako sad da vam je baba živa?
- Ma, to mi baka komšinica, volim je mnogo više od babe što je umrla Bog da joj dušu prosti!
- Kolega, opet nešto petljate. Čula sam i od drugih profesora da isto tako muvate nešto non stop. Dan ispita se ne pomera, a baka, ako Vas voli, razumeće Vas!
2.
- U jebem ti policu, nikako da je sastavim!
- Ćale, probaj ovako...
- Ma, ne petljaj mi se u posao, barabo jedna, nos ne znaš obrisati, ne policu da mi sastaviš!
Život po načelima i pravilima koja su jasno odredjena, a koja vekovima pišu drugi za tebe - ne da bi ti bio srećan, već da bi u miru radio, privredjivao i ostavio potomstvo koje će da radi, privredjuje, glasa i po potrebi brani teritoriju koja mu je to odredila. Zašto? Zatro što je zakon takav, isti je za sve i ti tu nemaš šta mnogo da pitaš i razmišljaš.
Zakon te štiti, ti slušaj i biće sve u redu.
Ali kako to da se zakoni vremenom toliko menjaju? Postajemo civilizovaniji? Vekovima su ljudi bili najstrašnije kažnjavani zbog stvari koje su danas najnormalnija pojava - tako će jednog dana i ovi zakoni nekom biti smešni..
- Nekada si za kradju, bavljenje naukom i iznošenje svog neprimerenog mišljenja bivao spaljen na lomači. Zašto? Jer je crkva tako rekla.
- Čokolada je bila proglašena za drogu i nije se smela jesti, jer su kazne bile strašne, a čokolada je zlo - crkva je tako rekla.
- Crnce i Indijance si bez griže savesti mogao da prisiliš na rad, da ih prodaš, pokloniš, ubiješ..Ti si belac, viša rasa, zakon ti je dozvolio a zakon je ipak uvek u pravu.
- Žene nisu smele da glasaju, voze automobile, rade poslove koje im zakon ne dozvoljava.
- U Koreji ne smeš da gledaš filmove koji nisu iz domaće produkcije, da poseduješ mobilni telefon ili zoveš inostranstvo, da gledaš svetsko prvenstvo u fudbalu. Zakon veša za takve stvari.
- Sa ženom na bliskom istoku možeš praktično da radiš šta hoćeš, jer zakon i vera ti to dozvoljavaju. Ko jebe žene, bacaj ih sa mosta, tvoje su.
- Alkohol i kocka su nekada bili zabranjeni a danas više nisu. Neki ljudi su odrobijali pola života zbog pečenja rakije koja je danas apsolutno normalna i zakonita stvar.
- U vatikanu ne smeš da jedeš krompir, na Aljasci smeš da ubiješ medveda ali ne smeš da ga probudiš dok spava (živa istina), a u pojedim zemljama Amerike možeš da završiš na robiji ako startuješ devojku na ulici, ili ti ista sedne u krilo u autobusu. To su strašni grehovi.
Jednog dana, 2079. (ako tada sveta uopšte bude), dva klinca će sedeti u školskom dvorištu, variti gandžu i iščudjavati se kako je u ona varvarska vremena za to moglo da se ode u zatvor, a do pre pet godina nisi smeo da je pušiš ako nemaš šesnaest. Ista ona dva klonirana dečaka, koje su usvojila dva venčana muškarca.
Diskretno se ubacivati, nametati se mazno i umiljato tamo gde ti, bar u tom trenutku, nije mesto.
- Ženo, šta se dešavalo dok ja nisam bio tu?
- Ništa. Odakle ti ideja da se nešto desilo?
- Pa sad... Apsolutna tišina u kući, kako sam seo, dete mi se bez reči utrpava u krilo, zatim odlazi da se igra. Ti si kupila brdo slatkiša, non-stop ga pratiš, samo ga nešto zapitkuješ, maziš ga i cmačeš, a ono te kulira i izbegava. Drugim rečima, i ti se njemu utrpavaš i pri tome imaš izraz lica k'o da prekinuli emitovanje "Sulejmana", samo što ne brizneš u plač. Dakle?
- Nisam mu dala čokoladu pre jela i ono je reklo da sam grozna mama i udarilo me je. Onda sam ga ja po dupetu.
- To reklo i uradilo?! E, sad će i od mene da dobije!
- Da se nisi usudio, đubre! Ima samo 4 godinice, a ti bi ga po toj slatkoj maloj guzi tim tvojim ručerdama, ljubi mama guzu :cmok:! Kako možeš tako bezdušan da budeš, ja se živa pojela, a ti tek tako! I gde ćeš sad?
- Odo' da probam da nađem tvog ćaleta gde god da je sad i da mu pomognem, šta god radio.
- Šta će ti on?
- Da potražim savet! Sad mi tek jasno zašto on nikad nije kod kuće! Poludeo bi jadan čovek pored tebe, tvoje keve i sestre u istoj kući. A meni si, izgleda, samo ti dovoljna da šiznem!
Aktivnost omiljena u krajevima uz veće vodene tokove, a podrazumeva vanbračne seksualne odnose u šašu kraj kakve baruštine. Šašoljenje mogu da kvare određene neprijatnosti kao što su blato i komarci ali retko uspeju i da ga pokvare, jer šta je još jedna zmija u gaćama kad je žensko 'oćno a ti oran.
Za to vreme, u gustišu na teritoriji šaranskog tovilišta "Narodni heroj V.V.Vendi".
- Takoo, e tu, baš tu, sad mi ga daaj!
- Odma dođe maco... ah... sad će još malo pa vulkan... aaah...
...
- Je li bre Mile, dokle ćemo više da se smucamo po ovim rakitama ko obaćetni kerovi, kad ćeš više da me ženiš?
- Nemam čime da te ženim, ženska glavo, ništa dok prababa ne otegne papke,
po testamentu dok je živa ona sve uživa i ništa ne sme da se prodaje.
- Jes' ti, Mile, čitav? Baba Stanojka volu rep može da iščupa, nadživeće nas oboje.
- Ko da ne znam za jadac, ajde kupi prnje dok nas neko nije uvatio.
...
- Koe to tu, e sacam vas ukebo krađa vam ribija materinska, dosta ste šarane vadili pae gazda mene ribo za ribu. E pa gotovoe sat, naebali ste, ili štono kažu u narodu - praćnuo se šarančić! Izlaste napolje, i vi, i štapovi, i meredov!
- Ali mi smo samo malo šetali kraj vode...
- Manemo? Nie poljar Zmijan siso šećernu trsku, eto i blatom se namazaste do vrata ki oni bikonja iz filma sve da vas ne vidu, al ima Zmijan oči sokolove i bolje vidi neg oni drugi marsovac. Napred marš!
Zaglaviti u prošlosti.
Prošlost je mjesto gdje je sve bilo bolje.
Sutra uopće nije bitno, jer ništa više nema smisla, ništa više nije važno.
- Dedo, oko unukovo, ajde d'idemo u apoteku po one tvoje tablete, ustaj ispred tog prozora....
- Ne pijem ja tablete više, ne treba mi to! Ništa mi bolje nije! Kad je moja Živka bila živa, spremila bi aspik... narezala fino, nit za doručak, nit za ručak, nego za dušu...taj je liječio SVE...nema toga više....sad samo iz kesice nešta...kesica supa..kesica tjesto...jebale vas kesice...
- Ma znam dido da ne piješ.....ali kupuješ...ajde, neće meni dat' bez tebe....a treba mi..ona mrcina Ognjen me gnjavi nešto...da ti ne pričam sad....treba mi, didoooo...aj, kupit ću ti burek putem, pravi....ko onomad što je baka spremala....
- A vidi ga našta ličiš?! Da te baba vidi tak'og, kurac bi ti iziš'o igdje iz ove sobe. Obuci se...tako poderan ćeš na ulicu, međ' ljude...da vidiš ti kad smo baba i ja išli do pazara.....uuuuu što je Živka znala da se spremi....i sebe i mene.....
- Dobro dido...znam, znam....baka bila bomba...nego, požuri...ode nam bus, ko će drugi dočakat...
- Ma kakav bus isusov......kad sam ja onomad svoja dva vranca uprego.....
- Jooooooooj deda majketi.......ima da piješ tablete, pa makar me Ognjen rasčerećio od šupka do usta!
Još jedan odličan način da, ukoliko ste žensko, privučete pažnju svojoj kevi.
Ti: Pa ne znam ljubavi, kako da kažem majci da ću kod tebe prespavati? Neće me pustiti, znam je. Joj, a baš bih volelaaaa... Ajde zovem te za 5 minut, može? Cmok. Mama! MAMAAA!
Keva: Šta se bre drekenjaš, čekaj sekund, slušam ovo.
SANJA MARINKOVIĆ: BOŽE ISIDORA, PA NARAVNO DA DA JE VELIKI, HIHIHIHI, KAKO DRUGAČIJE, HIHIHI
ISIDORA BJELICA: PA ZNAM JA TO, MISLIM, SVE SMO MI TO OKUSILE, HIHIHIHI, HTEDOH REĆI ISKUSILE HIHIHI
NEKA NEPOZNATA MLADA KOKOŠKA SAŠE POPOVIĆA: ŽIVA ISTINA HIHIHIHI
Ti: E slušaj, htel...
Keva: Ćut', joj, slušaj ludake, hahaha.
SANJA MARINKOVIĆ: ŠLJOKICE SU DANAS TOTALNO IN, ZNAČI URBANO LUDILO
Ti: Pa što ih slušaš ako su...
Keva: Pa ćuti malo ako možeš.
Ti: Samo na brzinu da te...
Keva: Kakvu brzinu, nisu Nemci u Divcima. (Daje mu ga po volumenu)
ISIDORA BJELICA: TREŠ, OUT, TRT MRT, FABULOZNO, MOJ PAJKIĆ, OH, SANJICE, SVRŠ
Keva: Haha, ova Isidora je luda skroz.
Ti: E...
Keva: Pa stvarno nisi normalna, dođi posle, leba ti.
SALETOVA KOKOŠKA: STILINZI, STAJLINZI, EKSKLUZIVA...
Keva: E, jesi prava koko...
Ti: Kevo, trudna sam!
Keva: MOLIM? SAD ĆU DA TE UBIJEM! PRIČAJ!!! KAKO? MISLIM, ZNAM KAKO, NEGO KO? GDE? KAD? PEVAJ BRE MALA!!!
Ti: Ma zezam se, nego si se zadubila u to, pa pokušavam da ti skrenem pažnju. Mogu li da idem kod drugarice da prespavam, treba nešto da učimo za sutra?
Keva: Ti bre nisi normalna, hoćeš da me ubiješ ovde? Nije se zezati sa takvim stvarima, to neka ti bude jasno! Ajde, ali nemojte do kasno da ostanete budne.
Ti: Nećemo, hvala mama, volim te. (odlazi u drugu sobu kuckajući poruku - MARE JUBAWI, STIZHEM ZA POLA SATA, TI KUPI KONDOME, WOLIM TE :*)
Igrica koja je na neki nacin udarila temelje narednim TPS igrama slicnog tipa mada ni jedna do dana danasnjeg po meni nije skinula max-a sa trona Coop TPS igara najpribliznija bi bila La Noir. Max payne 1 je na mene ostavio najbolji utisak od svih igara ikada koje sam igrao nju stavljam na vrh iz vise razloga.
Pojavila se bez pompe napravila je haos imala je mracnu atmosferu pricu koja je i ranije vidjena ali ovde je dovedena do savrsenstva i uradjena do perfekcije.
Maksove filozofske recenice su mi davale poseban smek igri zbog Maksovog sarkazma i smisla za humor. Iako su mu i zena i dete bili ubijeni
Dalje Grafika za to vreme je bila strasna i efekti su bili na nivou.
Bila je ultra teska gotovo pakleno teska u nekim momentima ali to je davalo jos vecu vrednost ovom umetnickom delu.
Igru sam igrao medju prvima 2001 jos kad je izasla tada sam imao 7 godina i tada sam razumeo igru ali sada nakon tolko godina kada sam je ponovo presao potpuno sam razumeo sustinu igre ja je razumem ovako sad cu navesti primere recenica kojim bih ja zavrsio serijal u MAX PAYNU 4 ako ga ikad naprave PS Izvinjavam se sto sam duzio ali morao sam da podelim svoje mislenje o mojoj omiljenoj igri a vidim da su se dosadasnje definicije uglavnom sprdale a ova je ozbiljna. Mnogo je dugacak tekst ali ko voli ovaj serijal nek procita ako ima strpljenja.
Ove recenice sam smislio licno i one bi prestavljale kraj max-a u cetvrtom delu koji ne verujem da ce ikad izaci i ovo je samo deo mog teksta da ne davim vise.
Uvod Tipa na pocetku jos u Prologue misiji max da pocne sa pricom, That Was Days when i was strong and bloody crazy, the time when my life has a purpose to finish the job to rid off pain, i tako max se priseca prva dva dela zatim i treceg sada vec u sadasnjosti, i onda krene da prica opet.
Is seem like my job is complete my pain is gone and my life dont have a purpose anymore, this feeling is relaxing but this story has a giant bullet hole, my past is bugging me some part i cant remember i need a complete picture.
I onda krece da se kroz flashback da se priseca proslosti, vraca se na kraj drugog dela i obracuna sa Vladimirom. Pronalazi monu koja je ipak ziva ali jedva dise vodi je u bolnicu
Zatim krece ostak price....
I Zakljucak igre e sad na kraju igre bi se max vracao u sadasnjost kao vec mnogo mator mona je u medjuvremenu umrla od raka a Maksov sin je umro od predoziranja kokainom. Max zakljucuje igru a
i svoj zivot ovom recenicom,
Now all pieces of puzzle is completed my life was with a purpose, a purpose to
equal a things in life that was unfair a cruel, i completed my destiny but now
what is left for me noting just agony some people will be pleased and say he is
lucky to be alive but i am not, my pain will be over only when i see my family
again i was serve death to others now i MUST SERVE A COLD DISH TO MYSELF
Zatim se ubija beretom u glavu i napokon je slobodan, i ne oseca bol to je poenta cele igre.
Mislim da realno max zasluzuje takav kraj zato sto on od pocetka prvog dela u stvari zeli ne osvetu vec da umre ali je kasnije razmislio i odustao od toga, ali je u dubini duse znao da mu nema izlaza iz toga i da ce se secati svega dok ne umre, to je poenta svega zato se igra zove MAX PAYNE predstavlja coveka koji ne moze sebi da oprosti i koji nikad ne moze da zaboravi i da odagna bol, vec samo da ga potisne a tako samo sebe razara iznutra.
Krajnja posledica kod ljudi kojima je životni moto: “Što jednostavno, kad može komplikovano”. Jer neke stvari su, da kano ono kažemo, rođene da se rade kratko i jednostavno, bez nekog velikog pametovanja i ustezanja. Što na um, to na drum. Ako kreneš da palamudiš, da sagledavaš stvari iz više uglova, i ako kreneš da analiziraš raznorazne “Šta bi bilo kad bi bilo” scenarije, onda ode mas’ u propas’. Tebe niko neće da sačeka da se smisliš i kažeš dal’ “Oće kaki, neće kaki”. Nije to potezna strategija gde možeš da sedneš I razmisliš dobro pre nego povučeš potez bato, eh da je samo tako, pa gde bi nam bio kraj.
Dan prvi…
-Joj, pa ne znam kako da joj priđem, dal da kažem zdravo Marija prvo, ili samo zdravo, da je ne zbunim odakle joj znam ime...
Dan drugi...
-Ne ne, smislio sam, reći ću samo zdravo...Pa kad odgovri, onda ću da joj kazem jesi ti beše Marija...
Dan treći...
-Uh uh, gadna je ovo situacija, može da pomisli da sam neki posesivni manijak ako joj znam ime, bolje da joj ne kažem ime...
Dan četvrti...
-Ustvari, ipak ću da joj kažem ime, to će da je obraduje sigurno i da joj stavi do znanja da sam se raspitiv'o o njoj i da znam nešto o njoj unapred... Ma to mora da joj imponuje garantovano, sigurno je i ona ovako stidljiva ko ja...
Dan trista osamdest i šesti...
-Uh brate, što sam se sinoć kresnuo sa onom malom Marijom, brateeee, riba je živa vatra, nema kod nje mnogo priče, odmah se prihvatila na pos'o, ako me razumeš...
-Ali, pa ja, mislim ja...pa ja sam se u nju zaljubio, pa ja nju volim, pa ja sam hteo da joj priđem ali sam se plašio...Pa kako si mog'o...
-E brate, ma ko ti kriv kad si poč'o da se ustežeš i umot'o si se ko mače u kudelju...Sledeći put, pusti vršnjaka, nek on malo misli umesto tebe, zdravije je...Možda nešto i uradiš...Ovako, pozdravi desanku...
Nevolja koja većinu studenata ne zaobiđe tokom studiranja.Naročito izraženo u prvoj i drugoj godini studija,kada se dotični pojavi u prigradskoj ili seoskoj sredini gde većina smatra da je samim odlaskom na fakultet pokupio bar polovinu znanja iz svoje struke.
Najviše stradaju studenti medicine,stomatologije i veterine,mada deblji kraj izvuku i srudenti psihologije,prava,bezbednosti i dr.
Marija u predahu jurenja uslova za 2.godinu medicine kod babe i dede na selu.U cik zore budi je ujdurma ispod prozora.Deda se raspravlja sa komšijama da je još rano i da čeljade spava.Marija izlazi napolje.Starija komšinica maše nekim snimcima,komšija je doneo rezultate krvi.
Hajde sine živa bila ti meni pogledaj mi ove snimke i kazi sta vidiš da ne idem kod doktora,zakazali tek za 10 dana,Bog ih ubio neradnike,ko ce da čeka toliko,a i daleko je,znaš da moram da silazim do grada da bih došla do ambulante...evo ti samo baci pogled pa kaži ima li šta ili nema....Komšija maše onim rezultatima krvi,boreći se za startnu poziciju,njegov nalaz kraće traje za pogledati...Deda joj prenosi molbu da dođe hitno kod komšije Rajka,izgleda da se tele razbolelo....
-Uselivši se u novi stan,nove komšije se raspituju za starosedeoce.....Baka sa sprata priča....a iznad vas je jedan fini mladic,advokat....
Posle nekog vremena i sretanja krajnje oronulog i raspadnutog ,,advokata''koji šljaka na nekoj građevini dođoše do zaključka da je on advokat kao sto su i oni astronauti.A baka im reče da je studirao prava pre desetak godina,pa sta je ako advokat nije....
Apsolutno zanemariti postojanje istog na raskrsnici ili ma kom drugom mestu koje obeležava. Bahato razbucati četvorotočkaše, bicikliste i pešake sa kolovoza, raskrsnice, ili čak trotoara u manje od par sekundi bez ikakve prethodno signalne opomene, opreza ili zvučnog upozorenja.
Jako opasan potez, naročito ponedeljkom između 14 i 15 h.
Suludost. Žurba. Nekultura. Izgovori.
Neodgovornost.
U većini slaboumnih mozgova nešto što je utemeljeno kao biti faca na asfaltu naročito ako iz objekta u pokretu po običaju trešti muzika amebalnog porekla.
A ja vozim sipali mi plin, dođi mala da te povalim! Dum dum dururum dum!
(Nailazi žnj kategorija vozača sa Ladom kojoj visi desni retrovizor i levi deo zadnjeg branika)
Vozi abnormalno brzo i ne vidi ljude od tamnih naočara marke Saša Matić (oprosti Sale).
I dok ostali pristojno čekaju svoj red i poštuju saobraćajna pravila naš Šumaher uživljen u muziku u vidu osmice ispreseca raskrsnicu šireći nesnosnu buku dužinom ulice...
Murija po pravilu kasno stiže.
Jedna baka sa operisanim kukovima koja već sat i po stoji sa suprotne strane pešačkog i nikako da pređe ulicu, oslonjena na štake:
- Je li sinko, prođe jedan onako stari auto ali u njemu luda glava, probio je semafor nisam smela ni da koraknem. Kad ću ja preći ulicu?
Pandur delija:
- Ne znam stara, ne znam, evo pendreka mi, gledam gde je otišo...
Baka:
- A to ja odma mogu da ti kažem. Evo vidiš, onde je ... (pokazuje rukom na pravac u kom je Fanđo nestao).
Pandur delija:
- Ćuti bre stara, to sam bio ja, parkir'o sam se gore iza pumpe i eto me na licu mesta. Pa ne mogu sve da stignem kad živim u Prčevcima. Mora gas da se da malo. Ajde živa bila!
Jedan u nizu recepata domaće alternativne medicine za skidanje visoke temperature.
Nakon što su ti po čelu lijepili kriške krompira, oko vrata obmotavali maramu namazanu medom, valjali noge u kukuruzno brašno, nalivali te čajevima i kljukali paracetamolima, na babin prijedlog klimaš glavom, čime potpisuješ izjavu da pristaješ na operaciju “Smrad u sobi”. Iako znaš da je učinkovitost ovog recepta ravna šansama da se San Marino plasira na Svjetsko prvenstvo u fudbalu i postane prvak ( uz maksimalan učinak od sedam pobjeda i gol razliku 16:0), bez tvog otpora obuvaju ti čarape koje su prethodno plivale u lavoru zvanom Sirćetovo more. Postavlja se pitanje: zašto? Kao što je neko davno rekao, nada zadnja umire. Tjeraš se biti optimista, želiš da vjeruješ da ćeš izbjeći nešto što je neizbježno: odlazak čika doktoru i penicilini. Nakon što je i posljednje zrno iz babine puške narodnih medikamenata očekivano promašilo metu, a živa u toplomjeru protegla se do +40C, odnose te u Hitnu, gdje te dr.mr.gr.prim.fr. tjera da govoriš prvo slovo abecede, pa ti osluškuje leđa nekim čudnim mp3 player-om, upire bateriju u oči kao da je tu zagubio ključeve od auta, da bi na kraju švrljnuo po parčetu papira i (kao sto puta do tada) otvorio turnir u pikadu. Turnir će se održavati u Domu zdravlja narednih sedam dana, pikado strelice su marke Penicilin, a mete tvoja dva stražnja obraza.
Uglavnom su bezazlene i slede nakon podjebavanja nekog od supružnika, svode se na takmičenje u tome ko se više zajebao kada je stupio na ludi kamen.
-Ženo, šta ima da se jede?
-Boranija
-Ih, sunce ti jebem…
-Šta je, nešto ti ne odgovara? Pa ti idi u kafanu pa jedi pečenje
-E da sam znao da ću svaki dan da jedem iz ovih čorbaluka ne bih se ni ženio
-Pa ti se gospodine razvedi slobodno, moj potpis imaš odmah
-Ne mogu, skupi troškovi, a i treba posle da ti plaćam alimentaciju, znam ja da bi ti to htela
-Još se niko od tebe nije ovajdio pa neću ni ja, eeeeee lepo je meni moja majka govorila, nemoj dete za njega, njima je sorta kvarna
-Ajde ćuti tu, da ti nije mene, sveta ne bi videla
-Kojeg bre sveta, kad si me izveo negde?
-Šta ima da te izvodim, doveo sam te iz one vukojebine, ovde bar imaš komšiluk
-Jak mi komšiluk, sve pijandure i kurveštije
-Pa ovde bar ima to, tamo si morala da pričaš sa lisicama i vukovima, a ovde možeš s kim oćeš
-Jao, ma svi ste vi ista stoka, gde li mi je pamet bila kad sam se udavala
-Vala ne znam ni ja, ja se i sad pitam gde li ti je pamet
-A šta si mi sve pričao, zvezde si s neba hteo da mi skineš, pričao si mi da neću morati ništa da radim dok sam živa i da ću da živim ko kraljica
-I ti si u to poverovala?
Lično svojstvo koje bar pola biračkog tela uzima za presudni faktor kada odlučuje za koga će glasati. Nema veze ko je, šta je, šta nudi - bitno da nam je predsednik lep čovek, da se ne obrukamo kada ode u neku banana državu da rasprodaje državnu imovinu i da se bez pitanja izvinjava u ime svih nas.
- Za koga ćeš da glasaš na predsedničkim izborima?
- Kako za koga? Pa za Tadića!
- Opet ?!! Izvini, gde ono beše radiš?
- Ne radim. Bila sam prošle godine mesec dana probno u Maxiju, doduše sad se ta firma zove Delhaize. Na kraju su u radni odnos primili neku sisatu a meni dali 10.000 na ruke. I radila sam tri meseca pre četiri godine u nekom kombinatu, dok ih nisu uveli u stečaj, doduše platu još nisam dobila nego moram da se sudim ...
- A muž gde ti radi?
- Ne radi ni on, vozi neki taksi na crno pa od toga živimo. Ja i ne tražim posao, izbacili klince iz vrtića jer nismo plaćali, pa ih čuvam. Još se mama nešto razbolela a nema se za lekove, muka živa! Hoće i struju da nam seku!
- I zašto ćeš opet da glasaš za Tadića kad tako živite a on je na vlasti godinama?
- Pa ne mogu za Tomu! Čovek je izdao kuma, sve što priča laže, matora drtina ...
- Dobro, dobro ... ali zašto Tadić? Jel' on možda govori istinu?
- Pa ne baš ali najlepši je, moraš da priznaš! Baš je bio sexy u onoj potkošulji kad se vakcinisao a i građevinski šlem mu lepo stoji. Pljunuti Džordž Kluni! Mada se dvoumim, i muftija Zukorlić mi se čini markantan, podseća me na Sulejmana Veličanstvenog u onoj odori.
- Cccc ... a što malo ne razmisliš glavom i ne daš šansu opoziciji? Možda ljudi nešto promene nabolje, nikad se ne zna.
- Hoću i to! Glasaću u Beogradu na lokalnim izborima za onog malog Šarovića. On mi je sladak, liči na Kijanu Rivsa. Muž kaže da će za Jadranku Šešelj, lepa je žena.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.