
Smiješna količina fizičke aktivnosti, koja uz to ne predstavlja skoro nikakav napor i može se uraditi za 2 (dva) minuta, a koja bi ŽESTOKO doprinjela zategnutosti naših grudnih i trbušnih mišića, kada bi smo je upražnjavali svaki dan (ali baš svaki dan), a bila bi dovoljna samo JEDNA serija.
Nažalost većina ne uradi ni toliko!
UZROK: Ljenost! - NETAČNO.
Nije uzrok ljenost, već je uzrok pretjerana ambicija i nestrpljivost. Svi se krenu forsirati raditi veliki broj serija, povećavaju broj ponavljanja, i sl. i poprilično napreduju dok ih drži entuuzijazam, a onda shvate kako su sebi postavili previsok cilj, ili kako im je režim vježbanja previše naporan, pa POTPUNO ODUSTAJU OD BILO KAKVOG VJEŽBANJA.
Garantujem, bilo ko da radi SVIH 365 DANA U GODINI po samo JEDNU seriju od 10 jebenih sklekova i 20 trbušnjaka (što se obavi za 2 minute) - nakon toga bi imao sasvim solidno definisane (ne nabildane) i istaknute stomačne i trbušne mišiće.
Shvativši ovo i sam sam počeo prije nekoliko dana ovo da primjenjujem i dao sam sebi zadatak, DA NE POVEĆAVAM BROJ SERIJA I PONAVLJANJA NIPOŠTO KAO I DA NE OČEKUJEM NIKAKVE REZULTATE. Jedino što trebam uraditi jeste 10 sklekova i 20 trbušnjaka dnevno, ali apsolutno svaki dan bez ikakvog izuzetka (jedini izuzeztak bi bio da ostanem nepokretan).
Probajte i vi!
Суштина великодушног доброчинства МТСових допунијада. Наиме, уколико путем своје електронске картице, фиксног телефона или пост-пејд броја допуните кредит некоме- Телеком се отвара, испада баја и за све паре примаоца части са још 10% кредита. Фора је у томе да се допуњавач ПеДеВеише са 18%, тако да...
Онај који допуњује у ствари је прималац!
100 допуна= 110 за допуњеног = -118 за допуњавача (примаоца ПеДеВеа) = шта ће вам непријатељи поред МТСа (ако га имате за пријатеља).
Vreme kada se vecina devojaka uspanici,krece na rigorozne dijete,przi u solarijumu,zakazuje depilaciju,manikir,pedikir sve u svrhu zavodjenja recimo crnogorskih seljaka.
Maja: Jao za 10 dana idem na more!
Milica: Jadnicee,kako izdrzavas da ne jedes nista? :(
Maja: Moram sreco,secas se mog Mila od prosle godine?
Milica: Onaj Crnogorac?
Maja: Daa,da. E pa cula sam ima neku devojku,plavusu,zgodnu! Mora da je ostavi kad me vidi!
Milica: Kapiraaaam,dacu ti moj kupon za solarijum!
Maja: Hvala cico! Divna si!
1. U svakodnevnom razgovoru sa drugim ljudima često koristite chat skraćenice, a rečenice završavate zamišljajući prst na ENTER-u.
2. Vidite sebe kako kucate dve tačke, crticu i zatvorenu zagradu onda kada vas neko slatko nasmeje.
3. Čak i obični natpisi po gradu i nazivi ulica asociraju vas na nickove: Nebojša kula, marina Dorćol, luka Beograd...
4. Svaki put kada se neko dere na vas, pali vam se lampica za CAPS-LOCK pred očima.
5. Domaće i strane filmove klasifikujete kao QWERTZ i QWERTY.
6. U ličnoj karti obavezno tražite prvo e-mail i IP adresu.
7. Često ste u tripu da vam na čelu piše TYPING... kad god hoćete da izustite nešto.
8. Zbog izobličenja jagodica do neprepoznatljivosti više vas ne mogu identifikovati putem otisaka prstiju.
9. Web-kameru palite i kad treba da se obrijete/našminkate.
10. Imate više od 300 kontakata na MSN-u, a ni sa desetak od tih ljudi niste makar jednom otišli i seli negde na kafu.
Opsesivno-kompulzivna karakterisitika svih roditelja da uvek porede nase ocene sa onim maksimalnim koje mozemo imati. I to tako opusteno, kao da je biti dr mr dipl ing sasvim normalno...
Keva: "Sta si dobio iz onog kolokvijuma u utorak?"
Ja: "Dobio 9 mama! xD" (u delirijumu od srece)
Keva: "Pa dobro...u odnosu na 10...nije lose! -.- "
Ja: "A u odnosu na 6!?!"
Keva: "Ti ucis za sebe, ne za mene..."
... ala si vredan.
Ovo je tipična uzrečica koju ti upićuju svi redom kada te vide da radiš neku zajebanu rabotu, a nikom ne pada na pamet da se i sami late posla posebno ako se to i njih tiče.
Pao je sneg i naravno prekrio puteve tako da automobili i sa lancima jedva izlaze na kraj, a čistači snega ne prolaze mojim krajem. Latim se lopate i krenem da čistim svoje parče ulice, a i šire. A komšiluk prolazi, neki me belo gledaju, ali generalno me svi smaraju svojom moralnom podrškom od koje i te kako nemam vajde.
- Srećan rad komšija, ti si najvredniji ovde ......
I drugi su izašli da čiste svoje parče ulice ali, pogađajte, većina nije.
Situacija u kojoj, spoljni faktori dramatično ometaju normalno odvijanje procesa rada.
Juče u jednom od beogradskih kafića:
Kelner odmeravajući razgolićenu devojku za susednim stolom:"Izvolite dve kafe i dve kisele."
Gost:"Ali mi smo naručili dva piva!"
Kelner, dok očima guta tek pridošlu lepoticu još laganije obučenu od gorepomenute gošće:"Izvinite, ceo dan grešim, ali ovo su nemogući uslovi za rad!"
Kulturan način da nekome kažete da je svinja.
Vrijeme koje protekne od trenutka kada sami pođete kući, pošto je kompletno vaše društvo htjelo još da ostane negdje i ni jedan vaš pokušaj nagovaranja da krenete već jednom nije uspio, do trenutka kada i oni svi zajedno đuture krenu kući.
- E druže i kako vam je bilo sinoć, šta je bilo kad sam ja otišao, koliko ste još ostali?
- Ma ništa brate smor, i nama dopizdilo, krenuli smo 10 minuta poslije tebe...
- Koji ste vi konji, ja kad sam vam govorio da je smor i da krenemo, Bog vas ne bi natjero, da mi je samo znat šta ste mislili da će biti kasnije kad ste toliko htjeli ostati....
Ono što većina žena čuje od svog partnera u toku seksualnog odnosa.
Žena: Ah! To srećice. Samo tako nastavi, nemoj da prekidaš.
Partner: Moram ljubavi, sad idem. Videćemo se za 10 minuta
Žena: Pa gde ces sad dušo?
Partner: Idem da te karam s` guza.
Automobil, kroz koji nastavlja da živi duh Yuga 45.
A: “Batice, kupio sam Zastavu 10!”
B:” Koj’ će ti kurac, to sranje?!”
A:”Pa kako sranje, to je u stvari Punto!”
------------------------------------------------------
Posle desetak dana
B:”Brate, kako te služi auto?”
A:”Pusti me u pičku materinu, spala mi i jedna i druga prednja vrata, ne radi sirena, istegla se sajla od haube, a i nešto mi štuca motor.”
B:”Šta da ti kažem, muda su ti u procepu. Tako je moj kum, kupio novog Yuga, pa posle nedelju dana radio generalku. A da, ja zaboravih - al’ ovo tvoje je Punto.”
Nasleđe iz komunizma, aktuelno i danas, odnosi se na šefove i uopšte neradnike koji vole da šefuju
A - Kad će bude plata?
B - Će bude, i vi neradnici kad čekate platu, jebem li ga kude ovaj zemlja ide!
A - Nesam ja neradnik!
B - Ne bre nesi, samo voliš rad u debeli poljski hlad!
A - More ladovina si je milina! A ja sam član partije, ne trebam da radim ko vi golje!
Крађа.
-Шта ја то видим, брате, скупе патике, ово, оно, има се може се?
-Е, буразеру, знам ја знање, ручни рад... Освојио сам их са ових 10 прстију. Хе, хе...
To je jedan mit po kome klima uređaj ne treba podešavati na temperaturu koja je više od 5 stepeni niža od vanjske (poneko kaže i 10 stepeni). To je čista glupost iz više razloga.
Prije svega klima uređaj nije prekidač koji automatski snižava temperaturu na isprogramiranu, već rashladni uređaj kome treba dosta vremena da postigne željenu temperaturu. Tako da, ako namjestimo klimu na 18 stepeni, a u sobi je 30 stepeni (a napolju recimo 35), temperatura neće automatski pasti na 18 već će se lagano spuštati, i 18 stepeni vjerovatno neće ni dostići, već će se zaustaviti na prijatnih 23-24.
Druga stvar, da bi hlađenje uopšte bilo efikasno, vazduh koji izlazi iz klime mora biti znatno hladniji od onog u sobi. Ako bismo poštovali to pravilo, pri vanjskoj temperaturi od 37, klimu bi morali namjestiti na 32 stepena! A to je gotovo sigurno više od trenutne sobne temperature. Tada bi nas klima samo još više grijala!
I sam princip rada klima predviđa da se za programirane temperature preko 30 stepeni ni ne pokreće sistem za hlađenje, već onaj za grijanje.
Ono što bi zaista trebalo uraditi sa klimom pri vrućinama je sledeće:
1. Namjestiti klimu na najnižu moguću temperaturu da što prije rashladi stan.
2. Kad u stanu postane podnošljivo, povisiti temperaturu na klimi na neku razumnu vrijednost, npr. 25-26 stepeni. Ako je napolju baš enormna vrućina (40 stepeni) onda možemo povisiti temperaturu i do 28-29. Ali i to tek nakon što je stan rashlađen, što se najbrže postiže hlađenjem na najnižoj temperaturi (mada nije preporučljivo tada sjediti direktno ispod klime)
Izraz za neki naš nikada dovršeni kvazi-projekat ili putešestvije, ostavljen u večitoj senci i paulčini dubokog ugla naše sobe (ili alternativnog mesta čuvanja) uglavnom zbog naše lenjosti, nesposobnosti i/ili neorganizovanosti da se konačno prihvatimo toga nečega što bi u stvari veoma voleli da završimo, sa večitom utešnom klauzulom ''Završiću jednog dana''.
Teodor: Brate, šta ti je ovo po kompjuteru?
Uroš: Šta?
Teodor: Ovi bre Word fajlovi, ovo nešto ''Paradox'', pa ''Old nemesis'', pa ''Makers''...
Uroš: A, to je moj koridor 10. Samo započete knjige i priče koje sam počeo da pišem, pa nekako stanem u inspiraciji i nikako da ih nastavim. Završiću ih jednog dana, u glavi sam ih ispisao većinu.
Teodor: Aha, ko što ću ja da završim onog džinovskog origami labuda u dvorištu...
Serija koju obožavamo uprkos tome što 90% vremena nemamo pojma šta se zbiva.
Bilo koji stažista: možda je pseudoneuroplastična hiperdektomija u predelu hiperkardijalne aorte.
Bilo koji drugi stažista: ne, nema ospica iza levog uva.
Bilo koji treći stažista: a beringokokusni virus koji napada parapolipeptičke mrvice u slezini?
Bilo koji četvrti stažista: onda ga ne bi svrbeo domali prst na levoj nozi. I to ne objašnjava činjenicu da mu je srce toliko slabo da će umreti za deset sekundi.
Haus: Svi ste vi idioti. To je kambodžanski grip, koji se nije na vreme manifestovao na magnetnoj rezonanci jer je pacijent jeo sladoled od malage na Kopakabani prošlog aprila. I lažov je. dajte mu mentol bombone i oporaviće se na vreme za svetsko prvenstvo u košarci.
(završna scena: Haus kod kuće svira klavir, i peva Odu radosti unatraške. Na bantu jeziku. Obožavam tog čoveka.)
Nekako zanimljiviji način da se saopšti nekome da ništa nema na veresiju, ni vazduh.
Према схватању дијаспоре или оних који су дијаспора у срцу, најдуже могуће време које је потребно да се у развијеним земљама пружи било каква услуга.
-И замисли, седнемо ми у тај пост-модернистички кафић, ланац кафића "Ла Пљж", нема то још овде хе хе. Углавном, наручим ја еплтини, који највише волим и доносе ми еплтини са црвеним сунцобранчићем! Еј! Ништа, саберем се ја, кажем себи "Миа, ипак ниси у оној твојој селендри, ово је бели свет", контролишем се и објасним момку да уз еплтини иде зелени а не црвени сунцобранчић, и замисли, он само климне главом и у року од 10 минута доноси нови еплтини са зеленим сунцобранчићем! Еј! Па овде у овој рупчаги ови наши шабани не би ни мог...
-----
Наслов у Куриру сутрадан:
"ПОСЕТИЛА РОДНУ ГРУДУ, УБИЛИ ЈЕ ЛЕТВОМ У ПИЧКУ"
Apstrakcija. Nemoguće za zamisliti, još manje šanse da će se ostvariti. Apsolutna nula. Nepostojeće. Da kažeš "Nema skale", zvučalo bi bolje od gore navedenog.
- Au brate, kako sam dobar oglas za posao vidio. Nude sve i svašta, dobro radno mjesto, solidna plata, kaže konkurs otvoren do daljnjeg, ima da se zaposlim očas posla! Šta ti misliš?
- Mislim da je to sve preko veze, a konkurs je bezveze objavljen.
- Au... Pa šta misliš, imam li kakve šanse?
- Na skali od 0 do 10? Minus 11.
Ова мантра варира од места до места. Не знам колико је вас као деца веровало у несрећу које доносе мачке. У мом карају обавезно се морало обавити пар ритуала уколико вам иста (поготову црна) пређе пут. На путу од школе до куће скупи се стандардна екипа из комшилука и тако скупа пођемо пешице у школу. Из неке авлије истрчава црна мачкетина, право испред наших ногу и пресеца нам пут.Сви тако скупа застајемо, бројимо 10 корака уназад, опет застајемо пљујемо три пута по асфалту, и кажемо нешто (сад сам заборавио шта), и тако се осигуравамо црне магије коју доносе мачке. Такође исту ту црну магију смо бацали на другаре, када би играли кликере, цртањем некаквих крстова и изговарањем клетве "Овде бака закопала ђака", све у циљу да противник не погоди наш кликер. А уколико би налетели на којекакав леш пса или врабца, почели би да пљујемо по њему говорећи "Пу даље од моје куће". Сад све то делује смешно, али нама, клинцима је тада било обавезно, јер недај боже ко зна шта је се све могло догодити у случају да не одбројимо.
Овде Бака закопала ђака, и његове кости Боже ме опрости.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.