
Švajcarski sat, Albert Ajnštajn i izumitelj meditacije zarobljen u telu vašeg dobrog prijatelja. Svoje inženjerske metode i tehničku preciznost uglavnom koristi kroz davanje saveta, posle kojih imate želju da ga odnesete do zoo vrta i spustite u kavez sa izgladnelim lavovima, koje je Vuk Bojović smetnuo sa uma tih dana.
Žurka.
-Aj da naručimo još jedno pivo!?
M.S.: Hm...ne znam baš, to bi već bio ceo litar piva, a poznato je da alkohol ulazi u krvotok, dok svu vodu izbacujemo mokrenjem, tako da ćemo dehidrirati...
-Ok, ok, zajebi pivo, aj da muvamo neke ribe. Ona plava što se lomata uopšte nije loša, mislim da bi za par sati mogao da je odvučem u krevet.
M.S.: Hm...pa to je tačno, ali ona je sad u plodnim danima, vidim po ponašanju, te je šansa da zatrudni mnogo veća, a plus, pretpostavljam po njenom fizičkom izgledu da je imala oko 22 partnera, što je dosta više od proseka za taj uzrast, tako da je šansa da dobiješ hiv daleko veća, a još kad se uzme promiskuitetna istorija njenih partnera, verovatnoća da najebeš eksponencijalno raste.
-Čoveče, šta pričaš, koristio bih kondom, jebote.
M.S.:Hm...pa ne znam baš, statistika kaže da samo jedno popijeno pivo smanjuje verovatnoću da staviš kondom čitavih 4%.
-E, zajebi i pivo i ribe, idemo kući, usput pojedemo pljeskavicu i u pičku materinu.
M.S.:Hm...ne znam baš ( pogled na sat )...sad je ponoć, pljeskavica ima oko 500 kalorija, preteška je za san, možda je bolje da pojedemo neku voćnu salatu...?
-( pogledom traži najbližu kriglu da Ajnštajnu rascopa glavu )
-
Treći član svakog dijaloga. Jajara koja sedi sa strane i podiže dramu na neki viši nivo raznim upadicama. Profesionalni dolivač ulja na vatru kome je tuđa svađa duševna hrana.
:tri like sede u random kafančetu, standard:
- ... I ajd sad me posavetujte, šta ja da radim?
- Idi lepo kući, sedi sa njom i popričajte.
- Šta se desilo, nisam ispratio, zamislio sam se nešto?
- Ma vratio se ranije iz treće i na ulaznim vratima zatekne cipele broj pedeset, ostalo je istorija...
- Uuu, ja bih je ubio od batina.
- Daj bre palivatro ćuti, pokušavam da mu pomognem.
- Možda je i u pravu, polomiću je od batina. Lud sam bio što i do sada nisam!
- To, useri je od batina i izbaci napolje golu. Ko joj jebe mater!
- Ajde iskuliraj lepo sam ti reko.
- Ma neka ga nek priča. Ajde odoh sad jbg, videću šta ću da radim. Ćao.
- Ajde brate, samo polako.
- Nema polako, oštro i na prvu!
- Koji je tebi kurac, šta ga ložiš ubiće je?
- A što je ti braniš? Zaslužila je!
- Ako nisi znao ja baš imam veliku nogu majmune glupi!
Istorijska rezolucija donedavnog uživaoca kapljice da više neće prelaziti reku Rubin...
...kao ni reke Pivu, Vinu, Prepečenicu, a ni Gemištensko Jezero, hehe.
10 januar, 59 p.n.e, rimski logor ispred reke Rubikon...
- O, Gajuse Juluse, tvoja vojska želi da zna šta joj je činiti, roštiljamo ovde već mesec dana i ne radimo ništa, XVII-ta kohorta je čak otišla na kolektivno zimovanje, imaš li aman neko naređenje, crni čoveče??
- Ajjjde, bre, centurioni :hik: moji, opustite se mmalo i uzmite neššto iz :hik: šššankusa, dobio sam jednu ooodličnu radžu iz :hik: Ilirije, ma prssste da poližžete, hehe :ždrig:
- E sad je bilo dosta! Centurione Platupuse! Drž' ga za noge dok mu ja otmem taj pljoskus!!
- Neeeeee, moj pljoskuuuuus!!! Ne u vatru, neeeee!!! :BUM!:
- Krv ti jebem al' fino miriše...E sad, ovaj, Gajuse, ti vidi šta ćeš i kako ćeš bez svog ljubljenog pljoskus...
- PRELAZI REKU IZ OVIH STOPA, MRTVU LI TI MAJKU JEBEM, MORAM HITNO U RIM PO NOVI!!!
Ostalo je istorija...
Sedam ofanziva partizanke vojske u Drugom svetskom ratu. Jedna od najbezocnijih gluposti posleratne komunisticke vlasti. Zapravo, nastanak tih sedam ofanziva izgledao je ovako.
1947. godina, Tito i razni komesari i sekretar razgovaraju sa visokim sekretarom za ratnu istoriju Jugoslavije i njenih naroda i narodnosti Stipom Gazinozcem.
SZRIJINJNIN: Druze Tito, kako da opisem ono kad smo jedva pobegli od Nemaca '42 na planini bjelojebici?
Tita: Majku ti Boziju, Stipe, pisi da je to bila prva partizanska ofanziva.
SZRIJINJNIN: A sta cemo sa onim kad smo se krili u pecini, a njemci i talijani nas stalno bombardovali, zamalo od gladi da pomremo?
Tito: Druze Stipe, pa to je bila druga ofanziva, tad je prvi put poletela partizanska eskadrila.
Nekoliko sati kasnije...
SZRIJINJNIN: Druze marsale, a kad smo rusili onaj most pa se razbezali po planinama?
Tito: Druze Stipe, to vam je bila sedma ofanziva, a znate bilo ih je 10.
SZRIJINJNIN: Druze Tito, dakle to je ofanziva pod rednim brojem..?
Tito: Culi ste me druze, sedam...
Epilog: Drug Stipe je zavrsio na Golom otoku. Tri ofanzive su ostale mit. Ostalo je istorija.
1996 godina, K21 negde u Srbiji
"They've got
A power and a force
that you've never seen before.
They've got
the ablilty to morph
and to even up the score.
No one will ever take them down
the power lies on their side
Go Go Power Rangers
Go Go Power Rangers"
:skakanje po kući uz pesmu iz špice:
Evo, ima punih 20 godina od njihovog nastanka, da vidimo šta se sve promenilo? Postoji zanimljiva teorija naučnika sa univerziteta u Blacu po kojoj: ako konstantu Zordon zamenimo konstantom antena (imajući u vidu da su obe konstante parametri evolucije determinisane u podskupu '93-'13) moguće je izvući jasnu paralelu sa evolucijom mobilnih telefona. Naime, njihova veličina je varirala od cigle, preko šibica da bi se vratila na ciglu. Ne menjajući prvobitnu suštinu i funkciju, jedina razlika je nestanak antene i pojava gomile sajber zajebancija. Dakle, sve je isto samo Zordona (Burzuma) nema, a tu je kamara novih turbo zordova.
Gde je i šta radi prvobitna ekipa?
Plavi: Bili, Dejan Cukić medju rendžerima, što psihički što fizički, gej aktivista.
Crveni: Džejson, kakva je ložana bio, nije ni čudo što se i danas bavi borilačkim veštinama.
Crni: Zak, crnac u privatnom životu.
Žuti: Trini, azijatkinja u privatnom životu (alal kurac za kasting), tragično preminula.
Rozi: Kimberli, moja prva ljubav, moj prvi predjen most. Moja prva ljubav, moja nevinost. Imao sam njenu sličicu koju sam zalepio preko glave Pamele, tako sam zamišljao savršenu ženu, jednom sam kad sam se igrao u kupatilu sa tom slikom nešto čudno je poteklo iz mog kureta i osetio sam struju kroz kičmu. Još je odgovorna i za prvu žensku tuču koju sam gledao. Kimberli, za sve veliko hvala. Zauvek si u mom srcu.
Zeleni,Beli: Tomi, po jednoj teoriji Deretić, dr Jovana (istorija Srbskih metalika od trijasa do današnjih dana) marginalna deca devedesetih koja su želela da budu beli rendžeri počela su da pustaju kosu da bi položili iole neko pravo na tu ulogu. Potisnuta jačima priklonili su se Crnom rendžeru, ali su zadržali duge kose.
O ostalim sezonama ne vredi trošiti reči, dovoljno je pogledati njihove debilske nazive: pobesnela džungla, tutnjava dinosaurusa, odred delta, koju mnogi porede sa Soni eriksonom t610.
KRATAK ISTORIJAT:
Drevna narodna društvena igra u nas Srba. Datira još iz praistorije, otkako je čovekoliki majmun koskom ubio drugog majmuna u prepirci oko pojila. Na prostorima Balkana ova društvena igra bila je poznata i pre dolaska starih Slovena, ali se tek njihovim dolaskom potpuno usavršava. Prva verzija, koja ozbiljnije biva zabeležena u istoriji Srba je "Kosovo 1389". Posle te verzije, Srbi su čak 500 godina pojedinačno usavršavali igru , prenoseći pravila sa koleno na koleno. U to vreme posebno su se isticali igrači koji su sebe zvali "hajduci".Naprednije verzije javljaju se početkom 19 veka poznatije kao "Prvi i Drugi Srpski ustanak" model 1804.Od tada ova igra doživljava potpuni procvat, te je Srbi kolektivno igraju skoro svakih 10 godina. Posebno su ponosni na prvu polovinu 20-og veka kada u verzijama "Blakan 1 i 2" "Svetski 1 i 2" učestvuje do sada najveći broj igrača.Mali prekid donosi nam komunizam , međutim početkom devedesetih, i padom istog,potreba za ovom igrom naglo se razvija pa izlaze verzije "Velika Srbija " (1 nivo Hrvatska i drugi Bosna) i "Milosrdni Andjeo" koje su mnogiMA od nas obeležile mladost.
PRAVILA IGRE:
Igru iraju uglavnom igrači muškog pola, mada ima zabeleženih i uspešnih igračica. Da bi se uopšte učestvovalo u igri, potrebno je predznanje. Isto se može steći na neki od sledećih načina :
1)Pričom od nekog od vaših bližnjih koji je bio igrač
2) Simuliranjem ratnih dejstava tokom igre sa vršnjacima u mladosti
3)Gledanjem ratnih filmova(iz doba NOB-a , NIKAKO Američkih)
4)Preko video igrica
POTPUNO usavršavanje ove igre mladići u Srpskoj istoriji dobijali su po položenom kursu u Kraljevij vojsci, JNA, Vojsci Jugoslavije, VSCG,VS, ili ostalim adekvatnim ustanovama.
U igri možete veoma uspešna napredovati od redova do generala, pa vam to predstavlja dodatni motiv . Takođe ova igra nije nikada monotona, jer svaka verzija igre daje veliki izbor strana na koju će te se svrstati(Partizan, Četnik,Nedićevac, Solunac ,Dobrovoljac JNA, Arkanovac..) Usvakoj od izabranih strana imate ISTE adekvatne uloge (heroj, dezerter, ratni profiter,običan borac,borac sa činom,ratni zločinac... )pa koju god SRPSKU stranu da odaberete NEĆETE MNOGO POGREŠITI jer istorija vrlo brzo može da Vam ZAMENI ULOGU, pa od izdajnika postajete heroj i obratno, kako bi sve uloge bile zadovoljene.
U istoriskom udzbenicima redovno se objavljuju liste najuspešnijih igrača i to po verzijama igre, a i o mnogim uspešnim igračima su otpevane junačke pesme . Pojedini NAJUSPEŠNIJI IGRAČI dobijali su VELELEPNE STATUE-SPOMENIKe od same dražave a oni manje uspešni dobijaju na kraju samo spomenik ili krst. Iz ove grupe igrača izdvaja se tip "ratni profiter " koji na osnovu "bodova" sakupljenih u igri SAM SEBI diže spomenik u vidu velelepne kuće sa bazenom.
Skoro sve igrice imaju neograničen broj života za žrtvovanje , a novije verzije obiluju raznolikošću naoružanja koje igrač može da koristi.
Žito u kukolju od naroda kakvi smo mi. Stameni borci za Srbiju, selo svoje i kućni prag. Vredni, radni ljudi koji znaju da se prilagode svim dešavanjima i da izadju na kraj sa svim nedaćama koje ta dešavanja donose.
To su oni ljudi koje obilazi Jovan Memedović da se najede i napije. Njihovi ambari su puni, njihove njive rodne, vinogradi blagorodni (kad ja nisam sa onom koju voleeem), stoka im je debela i sve je nabreklo i sretno.
Da bi neko dobio titulu Pravog Srpskog Domaćina (u daljem tekstu PSD) mora da bude poštovan pre svega, zatim vredan i uspešan u onom čemu se bavi. U njegovoj kući se mora znati red, to jest da svi slušaju ono što govori PSD. A ono što je najbitnije je da je častan i pošten. Ako ovga nema sve ostalo moš slikat.
Istorija kazuje da je PSD nastao nakon oslobadjanja od turaka. Naravno, da bi se nacija oslobodila neke sile, morala je da ima izrazite nabrijane i zajebane likove, kakvi su i bili tadašnji domaćini. Nakon oslobodjena oni su apgrejdovani u prave srpske domaćine i pokazali su put kako treba da se vodi kuća, selo, opština i država. I tad je Srbija cvetala. Onda su došle komunjare i sve sjebale. Uništile su ono što je PSD gradio i napravili nekakve zadruge na čijem čelu si bili nekakvi neljebi koji su im se čepili od početka, a nisu znali svoju kuću da vode a kamoli zadruge. Sela su se raspadala, PSD je bio ugnjetavan i ponižavan. Al fala kurcu odoše i komunjare. Ono malo pravih PSD'ova je pokušalo ponovo da izgradi zemlju, ali kukolj iz komunizma je permutirao u lažne PSD'ove tako da narod (koji i nije znao suštinu PSD'a) nije mogao da rasudi ko je pravi a ko krivi PSD.
Al vetrovi promena polako skidaju prašinu sa slike na kojoj se jasno vidi šta i ko je PSD. On opstaje, bori se. PSD se ne eksponira, nema političku partiju. On ćuti i radi. I uspeće samo da mu neko niko ne odmaže u tome. Danas možemo često videti kako političari u kampanjama pokušavaju narodu da prodaju sliku sebe kao PSD'a, al narod (iako kao celina veoma glup) ne veruje u te priče. PSD se ne prodaje, on je skroman i vredan čovek i zna da je njegovo imanje njegovo ogledalo a njegovo poštenje njegova prava slika.
- Srbija bi sada bila vrlo zajeban igrač da je vode pravi ljudi iz senke. Al ne masoni, nego PRAVI SRPSKI DOMAĆINI, sa sve šajkačama, jelecima i prstenovima na kojima su kokarde, to bi bilo do jaja. I da se za velikim stolom na kome se jede vruća janjetina donose odluke o državi.
E da mora i tajno rukovanje.
Veliki Vladimir, kako mu Englezi nadenuše nadimak, nakon neverovatnih odbrana u meču sa Engleskom, koji je jugoslovenska reprezentacija odigrala u Londonu 1950. godine, bio je jedan od najboljih golmana svog doba, uz Dragana Džajića, igrač sa najviše domaćih osvojenih trofeja.
Veliki Vladimir je bio električar, banderaš, a u slobodno vreme trenirao balet, tako je trenirajući odraz na stadionu Hajduka iz Splita, zapao za oko, zbog svojih fizičkih predispozicija, treneru kluba. Kažu da se čovek takvih sposobnosti jednom radja, njegovi saigrači iz reprezentacije, dan danas tvrde da je to najbolji golman svih vremena.
Retko je primao golove, još redje dva ili tri gola na jednoj utakmici, ljudi kažu da nikoga nije više boleo primljen gol nego njega, u tim trenucima je gubio kontrolu i bio spreman na svakojake stvari.
Na zalasku Bearine karijere kao saigrač u reprezentaciji mu se pridružio, Dragoslav Šeki Šekularac, koji je zahvaljujući drugovima iz reprezentacije koji su ga spasili od Velikog Vladimira postao jedan od najvećih jugoslovenskih fudbalera, druga Zvezdina zvezda, i verovatno najveća budala u istoriji fudbala jer od svih para i slave koja ga je obasjala danas nema ni prebijenu paru, i živi od penzije od 25 000 dingera, gostuje na SOS kanalu za flašu kisele, tursku kafu i ratluk.
Na jednom meču reprezentacije Jugoslavije desilo se nešto nezamislivo, u prvom poluvremenu Vladimir Beara je primio 2 gola, pritom drugi gol je bio iz mrtvog ugla, a Šeki ko Šeki, vrela ciganska krv teče njegovim venama, zameri se Beari, ispozivajući ga da je pizda raspala, i da je kurac od golmana, kad može neki indijanac da mu šukne gol iz mrtvog ugla. Beara zapeni, primeti u uglu svlačionice jednu veliku furunu, koja je bila tu kako bi zagrejala naše reprezentativce jer centralno grejanje još nisu uveli na stadion. Beara zgrabi Šekija i ponese ga ka furuni, podiže poklopac i krete da založi furunu, mladim, neiskusnim Šekijem. U tom pritrča ostatak ekipe, sa sve ekonomom, selektorom i fizioterapeutom kako bi sprečili belaj.
Sam Šeki tvrdi da je bio sam u svlačionici sa Bearom, da ne bi preživeo, jer je Bearu vuklo i držalo bar pola reprezentacije, a poklopac od furune ostatak reprezentacije vraćao na furunu, kako Šeki ne bi postao Pantelija.
Ostalo je istorija...
Rafinirana zamka. Provera sagovornikove inteligencije određenim, često veoma kretenskim pitanjem koje svoju svrhu nema ni u jednom univerzumu, ali vi ste za shodno našli da ga iskoristite u ovom. Od zavisnosti sagovornikove inteligencije, njegovog ega, ali i toka razgovora, odgovor može dobrano varirati; od toga da će vaš slušalac pribeći svojim atavističkim nagonima, dati se u veliko razmišljanje poput Dostojevskog u bajbuku ili će vas lepo oterati u tri lepe pičke materine. Ipak, budite sigurni da nikada neće reći ''Ne znam''. Ta famozna negacija svoje bitisanje ne može pronaći u rečniku srpskog naroda, budući da otkad postojimo važimo za samouke stručnjake i sveznalice.
Floskulom iz naslova našeg kolegu kojem postavljamo pitanje stavljamo u rebus; trenutno mistifikujemo njegov um; Da li ga zaista držimo za vispernu intelektualnu individuu ili jednostavno želimo da mu dokažemo da je obični kreten čiji je glavni problem balističke prirode, a egzaltiranost njegovim bitisanjem na kugli zemaljskoj iskazujemo tako što se svaki put propisno ispovraćamo nakon što se upustimo u konverzaciju s njim?! Ego našeg zamorca je ovde krucijalan; od njegovih reakcija zavisi da li ćemo pogoditi u sridu ili će nam dosetka propasti. Istovremeno, ograđujemo se od potencijalnog transfera blama koje prizilazi iz našeg upita, jer smo, samim postavljanjem pitanja ozbiljnim tonom našem sagovorniku natovarili moralnu obavezu da nama, brojem sivih ćelija inferiornijim bićima pruži adekvatan odgovor.
Nakon ''Ti si pametan čovek'' uvoda od kojeg sagovornik prosto zablista jer ste mu dali kompliment ličnosti sledi bomba, enigma kojom ga želite dotući. Potom, sledi vaša kontemplacija, dok se mučenik trese k'o Banja Luka '69.
Thazz: Dakle, ti tvrdiš da su visoko obrazovani ljudi obavezno inteligentniji od svojih sunarodnjaka koji nemaju visoku školu?
Dr Janković: Naravno.
Thazz: Deduktivno, inteligentniji ljudi su uspešniji od manje obrazovanih članova nešeg društva?
Dr Janković: Apsolutno. Viši stepen obrazovanja sa sobom nosi bolju moć rasuđivanja ljudskih osobina, visoko obrazovanje ljudima omogućava ogromne šanse za uspeh u materijalnoj i bilo kojoj drugoj sferi života u odnosu na obični plebs.
Thazz: Hmm, prema tome, fakultetska diploma obezbeđuje veće šanse za stabilniji život, zar ne?
Dr Janković: E, nemoj da si glup! Naravno da je tako. Pa obrazovaniji ljudi dobijaju bolje poslove i više su traženi.
Thazz: Aha, aha. Da te pitam nešto. Ti si pametan čovek, reci mi, kako to da moj teča koji nema završenu osnovu školu ima trospratnicu, BMX X5 i vikendicu na Zlatiboru? Paralelno, ti, već dve godine diplomirani kurac sediš sa mnom na klupi, u socijalnom izlasku, piješ dvolitru i pričaš o savremenoj renesansi.
Dr Janković: Pa to je zato što... :onomatopeja mucanja: sistem ne razume samostalne umetnike, i :opet mucanje:... država treba d' uradi nešto.
Thazz: Aj ne praznoslovi više. Igraš se tu mačke i miša sa mnom, a ne znaš 'de si šupalj. Jeb'o te tvoj francuski, da mi onda nije treb'o prevod za ''Nikom ni reči'' ne bi nikad dinara vid'o od svoje diplome.
Na kolokvijumu i ispitu, odnosno pismenom i kontrolnom zadatku, nikad ti neće pasti pitanje koje si pročitao tik pre početka ulaska u obrazovnu ustanovu. Posledica ovoga je razmišljanje o učenju kod kuće, dok je vreme, ali...
Predispitna uzbuna. Opšta panika. Nervoza. Smiren, ubeđen da ovog puta (opet) padam, posmatram okolinu... Pripremaju se puškice, zavlače se knjige pod klupe, neko kleči sa rukama na licu čitajući u sebi "Oče naš", a ja pažljivo biram lekciju u koju se uzdam da će me ipak izvući. Čitam sa najvećom mogućom pažnjom, neću valjda da zaglavim u 'Oktobar 2', pričaju da se odatle živ ne izlazi. A i ko izađe, taj više nije "sam sa sobom".
Ispit. Avaj, opet nema tog pitanja. "Pa majku mu jebem, da l' sam uvek toliki baksuz da odaberem da pročitam lekciju koja mi ne bude na ispitu", mislim u sebi. I kad sam mislio da ne može biti gore, 10 minuta od početka ispita, koleginica do mene (u pravu ste, naravno, ona je druga grupa) se okreće i kaže:
-"Ej, videla sam da si čitao malopre nešto o "Građanskom zakoniku iz 1844.", je l' znaš nešto?"
-"More marš bre u pičku materinu, i ti, i Ustavna Istorija Srbije, i sve u kurac krasni!"
Diskriminise ljude
Psihologija - Deli ljude na dve grupe. One koji nisu normalni i na one koji misle da su normalni.
Fizika - Deli ljude na one kojima je sve relativno i na one kojima nista nije relativno
Likovno - Deli ljude na one koji vole zenske u krevetu i one koji vole zenske u ulju na platn
Sociologija - Deli ljude na one koji zive u porodici, i na one koji zive kao da poticu iz nekog plemena
Hemija - Deli ljude na 2 grupe. One koji se spajaju i one koji se rastavljaju
Istorija - Deli ljude na one koji znaju sta su juce jeli i one koji ne znaju ni sta danas jedu
Filozofija - Deli ljude na dve grupe. One koje postoje i one koji ne postoje.
Veronauka - Deli ljude na dve grupe - One koji ce zavrsiti u paklu i one koji nece zavrsiti u raju
Geografija - Deli ljude na 2 grupe one koji ne znaju gde se nalaze i one koji ne znaju gde se nalaze ovi prvi
Matematika - Deli ljude na beskonacan broj grupa. One koji se mnoze, one koji se dele, oni koji se sabiraju, one koji se oduzimaju, one koji su na funkciji, one koji nisu na funkciji, one koji nisu, one koji izvode zenske, one koji ne izvode, one koji misle da su neki faktor i one koji nisu,...
Verski fanatici čiji put ne osvetljavaju ni zvezde vodilje, ni sunce prosvećenosti, već varljivi, mladi mesec.
Orban: Mora postojati način da se Mađarska zaštiti od ovih Sirijaca. Ne možemo da dozvolimo da nam u našoj zemlji gospodare tuđini koji o mađarskoj kulturi i istoriji ne znaju ništa.
Sijarto: Znate, istorija nam nudi dobra rešenja.
Orban: Slušam...
Sijatro: Vojna krajina. Znate, Srbi. Oni su zaustavili i prvi turski nalet pod Muratom 1389. A kasnije su vojne krajine branile naše granice od islamizacije za sitne ustupke.
Orban: Nije loše. Nije loše. Dakle, šta sad dati Srbima?
Sijatro: Paaa. Mogućnost da rade u EU. Bolje oni nego ovi mesečari.
Orban: Hmmm. Da, dolaze u velikom broju i za vikend idu kući. Rade za male pare. Oduzimaju posao našim ljudima. Ne sviđa mi se to. Svakako će ti prostori uskoro ostati pusti. Srbi odlaze, a prazna zemlja je idealna za naseliti ove što gmižu iz te Sirije. Sirija - Srbija i zvuči slično. Udari ti jedan zid i jednu žicu i pusti struju. Uskoro će se nad Srbijom vioriti mesec umesto dvoglavog orla. Šteta...
Knjiga njegovog kafanskog visočanstva (jednog od mnogih) Janka Veselinovića, koja je (valjda još uvek) obavezna lektira, a čiji glavni lik je prikazan kao evergreen potpuna pozitiva i ideal svakog Srbina u bilo kom vremenu od 19. do 29. veka.
On je pošten, vredan, odan porodici, prijateljima i narodu, ali kada ga ti isti prijatelji grdno zajebu u životu, jer su želeli da mu otmu ribu, odlazi u hajduke, postaje ratoboran, neustrašiv, i sposoban da ubije Turčina na stotinak različitih načina (jer su, naravno, Turci sve zakuvali). Zapravo, to je najpre testirao na svom eks najboljem ortaku, Lazaru, koga nije znao kako će da liši života, pa mu je najpre pucao u leđa, da bi mu potom odsekao glavu. Posle se pridružio ustanku, učestvovao u Boju na Mišaru, a onda je pisac fast fowardovao priču na 1813. godinu i Stankovu smrt u Bici na Ravnju, gde je stradao hrabro pokušavši sa jedinicom svog pobratima da zaustavi Turke.
E, pa, prc!
Realnost je opet surova proza, koja se ne da odguslati. Da Stanko živi u nekom današnjem vremenu, verovatno bi ga jurili da ga strpaju u ćeliju sa laserskom zaštitom i najsavršenijim video nadzorom, a možda bi čak vratili i smrtnu kaznu zbog njega.
Jeste Stanko bio istorijski lik i hajduk, ali u šumu nije otišao jer su hteli da mu otmu ribu, već zato što je shvatio da će tako lakše doći do love. I nije plevio samo Turke, već i Srbe. Iako je učestvovao u Prvom srpskom ustanku, ubrzo se vratio svom pređašnjem zanatu (tj. plevljenju običnih ljudi, pre svega Srba), posle čega su ga ustaničke vlasti osudile na smrt, i jedini razlog zašto nije bio kraći za tintaru je bio upravo u tome što jeste bio kraći za tintaru, s tim što su ga ubili Turci dok se borio na Ravnju (tu se knjiga i istorija ponovo sreću).
Međ' narodom srpskim, opšteprihvaćeni sinonim za najeb. Eufemizam za incidentnu situaciju koja najčešće podrazumeva i neku fizičku ili - doduše, znantno ređe - psihičku povredu po subjekta u bíti. U izvanrednim prilikama, može se koristiti i kao ironičan komentar na nešto inače hvale vredno. Znajući, pak, naš narod, te "prilike" su "izvanredne" koliko i fenomen Halejeve Komete, tj. pojavljuju se svakih 75-76 godina. Laku noć.
- E, komšija, kuda?
- Idem u grad, komšo. Tužili me ovi iz EPS-a pa moram na sud, krvcu im jebem bezobraznu...
- Što, bre? Je l' opet nisi plać'o struju, xexexe?
- Ma, jok, bre, nego pre par meseci neki nji'ov što meri potrošnju im'o bliski susret sa mojim Džekijem pa me optužili da opstruriam "terenski rad". A ja mu čak odn'o i venac na sahranu, seme mu jebem da mu jebem!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Uuu, brate, ko te to tako unakazi, jebote?? Izgledaš k'o da si im'o bliski susret treće vrste sa Radovicma...
- Ma, ništa...
- Ama, daj, reci ako si vidio ko je to bio, ortak si nam, majku mu, okupićemo se, sačekaćemo ih negde i gotova stvar!
- Ovaj, brate...'Naš onaj moj BMX što mu fale kočnice?
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kolega, žao mi je, ali moraćete mnogo bolje da se pripremite da biste položili moj predmet. Izvolite Vaš indeks...
- Radujem se našem sledećem susretu, profesore...( :Puši kurac, pederu jedan iskompleksirani:)
- A vi pre tog susreta bolje ugovorite jedan sa knjigom, i to blizak. Istorija Sporta se neće položiti sama od sebe, znate...
Ekvivalent engleskog "look it up". Među neukima na internetu jako popularna sintagma sa ciljem da isti taj neuki dokaže da je on pročitao milion knjiga na zadatu temu, te da sagovornika, koji je često zapravo daleko više čitao, poljulja i ponizi. Kada se neuka osoba upita gde bi se o tome moglo pročitati, uobičajen odgovor je da je njegova tvrdnja "javna tajna", da se "svuda može pročitati" i slično.
Ova sintagma i njene varijacije se pojavljuju najčešće na internet lokalitetima koji imaju niže standarde. Kako na srpskom jeziku drugačijih lokaliteta jedva i da ima, ovaj izraz je tu sveprisutan.
(nasumični forum)
A: Brate, bojim se da imaš kandidu, idi kod lekara da ti to proveri.
B: Ne slušaj ga brt samo rakije i belogluka i za tri dana si ko nov A ti A malo pročitaj o tome očigledno ti medecina ne ide
A: Alo majmune, ja sam student medicine s prosekom 9.7, ima čoveku da odu svi organi ako to ne bude lečio
OP: E ljudi otišli mi bubrezi izgleda da luk i rakija ne pomažu poz
----------------
(nasumična fb stranica)
A: ...I kad sve to sabereš, eto ti odgovora što je Hitler mrzeo Jevreje.
B: A, bilo bi dobro da malo pročitaš o tome, Hitler je bio Rotšild, a Rotšildi su bili masoni i iluminati koji su u stvari reptilijanci koji mogu da menjaju oblik, a svi zajedno su bili ateistički satanisti.
A: Gde da pročitam
B: Kako gde pa to je javna tajna
A: Izlista izvore o Hitlerovom poreklu
B: Znaš kako istorija nije egzaktna nauka izgleda da nemamo iste izvore informacija al to ne znači da si u pravu, ipak ti malo o tom pročitaj
Istorija je počela da se piše u industrijskom Mančesteru još davnog 12.novembra 1881. godine kada se igrala utakmica koja je preteča današnjeg derbija,igrala se izmedju Svetog Marksa(Gradjanski-Machester City) i Zdravlja(Jedinstvo-Machester United).Utakmica je završena u korist Zdravlja 3-0.Kasnije su ovi timovi promenili imena u Gradjanski i Jednistvo i velika priča je počela.
Prvi derbiji su se igrali na beskrajnim livadam kraj industirjske zone Mančestera uz gust dim koji dospeva iz obližnje fabrike za prepadu sirovina.Derbi koji se igrao pre 110 godina ličio je na derbi srpske beton lige Niškog okruga Mezgraja-Donje Medjurovo koji se igrao 2010.godine.Utakmica je bila prekidana na svakih 10 minuta da bi se omogućilo medicinskim radnicima da nameštaju iščašene zglobove i redarima da sakupljaju izgubljene kramponke posle ultimejt fajt simulacije.Sponzor tog derbija je bila lokalna piljara koja je snabdevala gledaoce paradajzima i jajcima Jorkširske kokoške.
Do sada je ukupno odigran 161 derbi.Jedinstvo je slavilo 68 puta,a Gradjanski 43,dok je 50 puta bilo izjednačeno.U svaki derbi se ulazilo sa puno želje za pobedom i želje da se čitav vratiš kući kako bi mogo da topkaš čajne kolačiće u čaj.
Najveće legende Jedinstva iz Mančestera su sir Bobi Čalton,Žorž Best,nekada najveći maneken medju fudbalerima,verovatno je bio idol kasnijim generacijama iz koje je i Kiki RoLando.Žorž je snimao reklame za automobile,modne kuće,pičke su ga saletale čim kroči na ulicu,a kojoj je prišao sam ni jedna mu nije rekla ''nemogu dobila sam,neću''.Medju legendama se mogu svrstati verovatno svima poznati fudbaleri Kantona Erik,velemajstor šutiranja publike u prvom redu,Peter Šmajhel,gvozdena cevanica Roj Kin i živi primerak fudbalskog boga,Rajan Gigs.Sa druge strane grada u taboru ljutih rivala Jedinstva,u Gradjanskom se nemogu pohvaliti fudbalskim legendama osim Glina Pardoja koji je postao legneda tadašnjeg ''Istlenda'' zbog toga što je sa 16 godina nastupio u Premijeru.Jedinstvo je bilo večiti broj jedan u Mančesteru,ali situacija je počela da se menja 2007 na 2008 kada su u Gradjanski došli arapski ''petrodolari''.Vlasnici Gradjanskog vode se ideologijom ''sve se može kupiti zelenom novčanicom,a istoriju ko jebe''.U gradjanski su uložili enormne sume novca,doveli ražne zvezde i zvezdice,ali oni će moći da preuzmu tron Mančestera tek kada fudbalski mag ser Aleks Ferguson skonča svoj život,ali mnogi ne veruju u to,jer tvrde ja će živeti poput kornjače sa Galapagosa još jedno 225 godina i harati sa svojim pulenima.
Ovo su neke od vrsta koje se sreću po poznatim turističkim destinacijama.
1. Foto-turista
-Ova vrsta je poznata po tome što sve vreme nosi foto-aparat, ili telefon sa nekom zajebanom kamerom, i slika sve živo i neživo.
2. Turista pijandura
-Ovoj vrsti pripadaju učenici i studenti kojima je glavni cilj da celu ekskurziju budu mrtvi pijani.
3. Turista kulturica
-U ovu grupu spadaju uglavnom stariji ljudi koji bi da vide sve moguće spomenike kulture i interesuje ih celokupna istorija svega bitnog i nebitnog.
4. Pogubljeni turista
-Ovde spadaju, uglavnom, srednjoškolci koji celu ekskurziju ništa ne kapiraju, ni gde se nalaze, ni kuda idu. Oni sve vreme samo prate ostatak grupe, da se ne bi izgubili.
5. Ludi Balkanac
-Ovo je najmanje poželjna grupa svih ugostitelja i svih ostalih stanovnika zemlje u kojoj se pripadnik grupe nalazi. Dok svi normalni gosti u hotelu spavaju i odmaraju se za predstojeći dan, oni luduju po hotelu do jutra, spavaju pola sata-sat dnevno, obavezno se slikaju kako vise na nekoj statui, sa flajkom u ruci. Obavezno moraju da nešto sjebu u hotelu u kojem se nalaze, pa na kraju plaćaju štetu.
Ultimatum profesora za dalji razgovor sa prozvanim đakom. Da ga jebeš, mora da ti kaže to, ne bio on profesor. 'Oće krelac da vidi jesi ti to skontao, ili ne, na čega je on jadnik potrošio 37 minuta da izdeklamuje sve o kosmičkoj brzini, a ti mučenik za to vreme gledao u njega k'o krme u sekiru. Naravno, lakše je pomenuto pitanje reći staroslovenskim jezikom, nego svojim rečima. Pa ko će svojim rečima da ispriča teoriju relativiteta? M'rš.
-Da, vidimo, da vidimo. Ajde broj 25. Ohoho, Lazare, pa mi se ponovo srećemo.
-:u jebem ti mater seljačku: Ehehe, pa da.
-Dobro, vidim da si učio, to prosto vrvi iz tebe, hehehe, ajde da čujem. Pričaj mi Kulonov zakon, ali svojim rečima. Teoriju znam i ja. Ajde, kako bi ti svojim rečima rekao Kulonov zakon, prvo ko je Kulon i ostalo.
-Svojim rečima?
-Pa, da. Ajde Lazare, vidim imaš ti tu neke dvojke, trojke iz mog predmeta.
-Pa. Kulon, on je, ovaj, smislio...
-Nije on ništa smislio. On je postavio teoriju po kojoj...ajde neću ti sve ja pričati.
-Da, postavio je teoriju po kojoj intenzitet, pravac i ovaj, smer, oni... Ovaj, elektrostatička sila... Vektori...
-Znaš šta, javi se sledeći čas kad naučiš bolje. Ne možeš ti tako da naglabaš, nije ti to istorija. Jedan.
-:u jebem ti ja tetku iz Zaječara: Ali, profesore, rekli ste svojim rečima.
-Pa nisam mislio tako, nisi ti doš'o s njive. Ume to i bolje da se kaže. Zasad neka stoji ovako, popravićeš ti, znam.
-:jebem ti mamu u po' pičke: Da, profesore.
-Deda, otkud ti? Zar ti nisi...
-Jesam sine. Prošetajmo malo...
Nacija. Ista istorija, jezik, zajednička prošlost, kultura. Isti vladari, gospodari, isti ratovi, ubijanja i silovanja. Rođen u prelepom mestu, okružen divnim rekama i planinama, dobijaš pečat. Par slova određenog redosleda. Nevidljiv i prazan, ali bitan. Tako ti kažu. Jer TO si ti. Taj pečat.
-Jel znaš gde ti je otac?
-Znam. Otišao je da se nas brani.
-Da ubija. Otišao je da ubija...
Par desetina kilometara dalje rođen je on. Dete. Da, ali sa drugim pečatom. Par drugačijih slova. Biće nečije dete, pa nečiji otac, nečiji deda, nečiji prijatelj. Možda će biti čovek, možda ne. Biće tvoj neprijatelj ako tako neko odluči. Par stotina kilometara dalje rođen je još jedan novi život. Ali ovaj put sa tvojim pečatom. Taj je bitniji od drugih. Dalji ali bliži. Unutar tvoje linije.
-Otišao je tebe da osveti. Oni su nas napali.
-I po mene su došli zbog osvete. Kao što će i tebe poslati da nekoga osvetiš. Ko su oni? Ko smo mi...
Delićete istu krv. Tako bar kažu. Isti pečat - ista krv. Taj je tvoj. Naš. Onaj sa druge strane linije nije. Iako zamišljena, ona seče dublje od noža. Razara ljude. A krv je ista. Posebno kad se proliva. Kad svačija teče. Tad svi vide da je samo crvena. Pomešana. Tad je kasno.
-Oni su prvi napali nas pre osamsto godina.
-Godina. Isto to i oni kažu. Jel to razlog ili opravdanje? A pre koliko mrtvih i ubijenih je sve počelo? Koliko zaklanih? Pre koliko silovanih, razorenih porodica, prekinutih ljubavi, krcatih grobalja, razbacanih kostiju? Uplakanih žena, uništenih detinjstava, zapaljenih kuća, škola i sela...
Ko određuje granice? Vlasnik naših života. Određene su. Možda će se malo menjati. Ali će se opet iznova ubijati zbog njih. Razlog će se već naći. Zbog prošlosti ili budućnosti krv će opet teći. Zbog nečije odluke. Sve dok ima krvi.
-Jel vidiš onu devojčiću? Pogledaj joj plavu kosicu. Repiće joj je mama napravila a crvenu haljinicu tata kupio. Vidi kako veselo bere cveće.
-Ne vidim ništa. Gde je?
-Ti je nećeš videti. Ne možeš. Niko nikad neće. Za dve godine bi krenula u školu. Učila, stekla drugove, rasla polako. Kasnije bi se zaljubila, volela, bila žena i majka. Živi život dete moje. Oni za koje se svete bi želeli da živite u miru. U pravdi. Svi smo isti ljudi, ista stoka. Nemoj biti ničija imovina, ničiji rob. Da bi se što više njih videlo...
Poći, uteći, nestati, umrijeti... Zavisno od konteksta
Djetinjstvo - škola - istorija
Profesor: Ajmooo... Broj 13. Ljubo Petrović Njegoš. Đe ga je Ljubo?
Random učenik: Uteka je profesore, tako mi čojstva i iskrenosti mojijeh.
Profesor: Pasa je a? Neka, neka... Sjeći ćemo se mi, biće još megdana... Do tad, da mi posječemo jednu tripoteznu jedinicu, u stilu Zoroa...
Zrelost - dnevni boravak - fudbalska utakmica
Osoba A:Alo Ljukaš aj mi donesi jedno pivo muka mi se ustajat...
Ljubo Ljukaš:......................
Osoba A: Đe pasa Ljubo, sad je tuna bio?
Osoba B: Poša je do prodavnice...
Starost - smrt - sahrana
Random govornik: Ljuuuuboooo !!! Kuku mene Ljukaš moooj dobriii! Sad si u zagrljaju anđela Ljuuboo! Presvijetli mučenjače, dušooo od čoeka Ljuubooo! Pozdravi mi đeda gore Ljuuboo, volio te mnogo obradovaće ti se kukavče crni! Pasa si moj dobri Ljubo, strva ti na ovom svijetu više nema! Neka ti je laka crna zemlja plemeniče!!!
I nakon kraja iza čovjeka ostane uspomena, uz par mudrih citata
Sjećam se ko da je juče bilo, kad mi pokojni Ljubo reče:
-Svako treba svojijem putem pasat...
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.