
Dobro ukombinovani razni životinjski otpatci.Ne kaže se džabe da je dobila ime tako što su neki mesari hteli da zarade još više para pa od ostataka rešili da naprave nešto za mazanje na hleb,Tom prilikom je jedan od njih rekao ; Pa šteta da se baci.Sve ostalo je istorija.
Teleća pašteta:
Nema viršle ni paštete
dok ne umre kravlje dete
Jer svi ljudi krave vode
tele da im rode
Kome danas treba ironija
Kad nam takva cijela istorija
Ironisat možeš samo sebe
A ostale baš boli za tebe
Viška sprdnje da oprostš rode
Kad nas Nemci u Evropu vode
Kad radikal napredno nam meće
Gde ćeš od tog ironije veće
No se mani ironije dete
I istupi iz kolone pete
Nađi ženu, opravi joj dete
I pomisli Ma jebi se svete
Čim izađeš iz društvenih mreža
Vratiće se tebi ravnoteža
Prošlost biće kleta ironija
A budućnos' stalna potencija
1823. godine se poslednji put desilo nešto zanimljivo na fudbalskoj utakmici: William Ellis je u engleskom gradiću Ragbi uhvatio loptu u ruke i izbila je tuča. Kako su shvatili da je tako daleko zanimljivije, sve češće su igrali ''fudbal'' . . lopte su tada bile od krpe i izjajastile su se od pritiska gomile...ostalo je istorija. Najbolje stvari u životu dešavaju se slučajno :D
Razni plemići iz naše srednjevekovne istorije o kojima dotična istorija jako malo zna. Najviše o njima saznajemo iz epskih narodnih pesama gde su opisani kao najveći dobrotvori, najjači i najhrabriji ratnici itd. Međutim, kada malo čitamo između redova, shvatamo da oni nisu bili ništa drugo do razmaženi plemići, kavgadžije i alkoholičari. Radi bolje ilustracije navodim dva junaka, Miloša Vojinovića i kraljevića Marka Vukašinovića.
Primer 1.
Miloš Vojinović
Sestrić cara Dušana Silnog. Živi sa čobanima na Šar Planini. Po nagovoru svoje braće nepozvan odlazi u svatove da bi branio ujaka od eventualne prevare domaćina. E, kada stigne na svadbu, do izražaja dolazi njegov karakter.
Kad su bili putem putujući:
Zlu nauku Miloš naučio
Kod ovaca u Šari planini,
Pospavati svagda oko podne;
On zadrema na konju kulašu;
Kako dizgen oslabi kulašu,
Diže glavu, ode kroz svatove,
Obaljuje konje i junake
Dakle, džabalebaroš koji je navikao da spava po ceo dan, pa pošto je rano ustao, prispavalo mu se oko podne i odmah po dolasku je napravio metež i pometnju. I još mu nije dovoljno što je napravio pičvajz već mu je za to kriv konj, a ne on sam, jer, šatro, konj bi trebalo da bude fini i kulturan.
Kad se prenu Miloš Voinović,
Te sagleda caru oči čarne,
Kulaš ide s konjma carevijem,
On pokupi dizgene kulašu,
Pa išćera njega iz svatova,
Udara ga oštrom bakračlijom,
Po tri koplja u prijeko skače,
Po četiri nebu u visine
Pošto se malo smirio pretukavši tri gosta koja su htela da mu uzmu konja, logično, prvo je potražio kafanu.
Pa on ode tražit' mehandžiju:
"Mehandžija! daj da pijem vina."
Mehandžija njemu odgovara;
"Id' odatle, crni Bugarine!
"Da s' donio Bugarsku kopanju,
"Ako bih ti i usuo vina;
"Za te nisu čaše pozlaćene."
Pogleda ga Miloš poprijeko,
Udari ga rukom uz obraze,
Koliko ga lako udario,
Tri mu zuba u grlo sasuo;
I, naravno, šta je prvo što je uradio u kafani? Prebio je konobara.
Malo kasnije menja cara u dvoboju i ubivši svog protivnika, kao svaka bitanga, ne pokazuje prema njemu ni malo poštovanja.
Pusti koplje Miloš Voinović,
Te prikova bijelo Latinče,
Prikova ga za Leđanska vrata,
Pak mu rusu odsiječe glavu,
Kulašu je baci u zobnicu;
Da ne dužim o njemu dalje zbog mesta za pisanje, nego da pređem na drugi primer.
Primer 2.
Marko Kraljević
Naš ultimativni junak i najveći alkos od svih Srba u pisanoj istoriji. Skoro svaka pesma o njemu počinje sa:
Vino pije Kraljeviću Marko...
A još maltretira i konja da pije sa njim:
Pola pije, pola Šarcu daje...
Poznat po uništavanju putne infrastrukture, koja inače svima treba, al' on govedo zapeo da preorava put. Kada su mu Turci fino rekli da to ne radi, jer koja budala preorava puteve, on ih je pobio. Šuruje sa vilama, koje su inače zla bića u našem folkloru, pa bi se moglo reći da bi to u modernom smislu značilo da ima veze sa kriminalnim krugovima. Ne poštuje vlast:
Dok ne dotera cara do duvara...
I žene tretira kao robu:
Pa on uze tri đevojke
I podijeli braći za ljube...
Jedina pozitivna stvar koju je učinio je da je on začetnik diplomatske korespodencije u Srba:
Knjigu piše Kraljeviću Marko,
Sitnu knjigu caru u Stambolu,
Marko piše, car mu otpisuje...
Nekada bratski nam narod, ali kao što to ide i sa brakovima koji počnu strasno, tako se i ova naša veza završila velikom svadjom devedesetih, devedesete. Istorija će se doveka pitati zašto Srbi nisu naplatili činjenicu da su u dva svetska rata bili na pobedničkoj strani, već su se uSHSovali i uSFRJavali. Od Hrvata daleko su zanimljivije Hrvatice - imaju tako neka mala usta ko stvorena za p...evanje... Kao što je to rekao moj profesor praxe - ta p...evanja se pamte...
Jednog dana, kad se budemo sećali naše mladosti, čega ćemo se zaista sećati? Šta ćemo prepričavati?
Odgovor- GLUPOSTI!
Sve one gluposti, kojima smo prisustvovali ili u kojima smo učestvovali. Bezazlene sitnice koje su nam ulepšale dan, a koje su nam pale na pamet bas onako kao sto je Njutnu pala jabuka! Sve ostalo je istorija.
Ovo je lista mojih gluposti iz studentskih dana, fala kurcu da još traju pa mogu da je proširim:
-Pranje ruku u WC šolji (verovali ili ne, bilo je neizbežno)
-Spavanje na klupi na početnoj stanici 47
-Ronjenje po kontejneru (..i ovo je bilo, mačka se zaglavila)
-Intervjuisanje ljudi za nepostojeće novine (uf ala su se primila ko na Tošetov zadnji CD)
-Vesela fontana (Upoutstvo: 2L šampona od koprive i kesa. U kesu sunuti šampone od koprive i lansirati u centar fontane na Trgu, kod Bilet servisa. Posle deset minuta, prizor je spektakularan).
-Povraćanje u sred diskoteke (ovde je poenta da u istoj potom i ostanete, do kraja večeri).
-Pušenje džointa tokom šetnje Knez Mihajlovom, u sred bela dana.
-Proći pored pandura i pevati: Who let the dogs out- na sav glas.
Pa ajd da ne otkrivam više, dovoljno od mene. A koje gluposti vi pamtite?
Je manje-vise zaboravljena mogucnost pandemije,kao i mnoge druge prije nje.
Sto nas ne ubije visi nam po TV kanalima.
Jedinstveno nema nista,a zbog divne pojave medju ljudima,popularno nazvanoj panika,ponavlja se bliska istorija zbog koje je poklano na stotine hiljada svinja cije je meso umjesto u prehrambenu industriju poslo u peci,kako tvrde mediji.
A mediji najbolje znaju.
To je tako passe!
Ne znam da li se zamerio nekom iz Fudbalskog Saveza ili pak zato što ne može da izgovori R, uglavnom velika je šteta što ga niko nije zvao da igra za reprezentaciju. Jedno je sigurno, čovek je KRALJ. Otišao je u Brazil - zemlju koja je najviše puta osvajala Svetsko prvenstvo i dala najbolje igrače koje istorija pamti, da ih uči kako se igra fudbal.
Proces u kom se producenti filmova do'vate nekog događaja, pojave, lika ili mita i pretvore ga u nešto prihvatljivo američkom tinejdžeru, a to je sve ono što nije, to jest, relativno retardirano, vizuelno šatirano i napucano, sa elementima homoseksualizma, dok u poslednje vreme je poželjno da bude puno crnjaca koji čak i ako je u pitanju neka istorija, moraju da pričaju kao da pljačkaju staricu na ćošku Komptona.
Sastanak u prosečnom Holivudskom filmskom studiju:
- Gospodo, dajte mi neke ideje. Treba mi nešto moderno, nešto što će brzo da obrne da pare.
- Šefe, pošto su vampiri u modi sada, mogli bi da napravimo horor sa vampirima?
- Horor sa vampirima? Nikada nisam video tako nešto. Zar nisu oni neki seka persa tinejdžeri, koji smaraju neku najtupaviju ribu u školi, lete, skaču, pederišu se međusobno i piju neki sok od cvekle?
----------------------------------------------------------------------
- Trebali bi da napravimo film o nekom velikom istorijskom događaju. Ideje?
- Imam ja šefe. Mogli bi da napravimo film o Napoleonovim osvajanjima, al da Napoleon bude kao crnac, gej i da ima dečka koji je superheroj, ali homoseksualac latino porekla i usvajaju zlostavljano azijsko dete.
- Sviđa mi se to. Može.
Жанр порно филмова чији су главни актери обдарени мајстор у комбинезону и згодна корисница његових услуга која игром случаја нема новца да му плати за успешно обављен посао. Да не би остала дужна човеку, загонетно му, скидајући се, предлаже плаћање ''у натури'', на шта он остаје затечен, али на крају, наравно, ипак прихвата понуду. Остало је историја.
- Готово! Вентили прештеловани, стављене нове карике, сет квачила, турбина очишћена, лежајеви подмазани, иде к'о нов! Преде к'о баба Зорино маче! У једном тренутку сам чак помислио да је хибрид, ХАХАХАХ!
- Е, па лепо. Само...знате...(откопчава кошуљу)...баш и нисам при парама ових дана...'ел бих могла то да платим у натури? (избацује деколте) Ако ме разумеш...
- Да, овај...(брише бале са браде)...није никакав проблем.
Onaj ko se namučio u životu. Inače putešestvije crnoga Marinka istorija nije zabeležila ali taj Marinko mora da je bio ili mnogo crn ili mnogo nesrećan čovek. Svejedno, njegovo ime i nadimak se vezuju za veoma opasnu i ozbiljnu situaciju. Za onoga za koga se kaže da je video crnoga Marinka se misli da je debelo najebao.
Merila vrednosti. Naučno je dokazano da ih ima visokih, niskih, strogih, blagih, i td. beleži se takođe i odsustvo čak i nepostojanje istih tj kriterijuma.
Istorija čak beleži i sledeći slučaj: Individuum provede na Vukajliji 89 dana, napravi 35 poluplagiranih defova, postigne neviđenu popularnost od celih 259 poena, ode na drugi "mnoogo jak sajt", o'ma' potane moderator i dođe na Vuk da se hvali.
A onda pročita ovo i izhejtuje :D
To je ono što svi roditelji naprave iz ličnog zadovoljstva i bez pitanja, a ( zbog sporog napretka genetskog inženjeringa ) po uzoru na sebe same.
Zatim provedu ostatak života u pokušajima da to što su sami napravili pretvore u nešto drugo što oni nikad nisu bili niti mogli da postanu.
I onda kada se jednog dana istorija ponovi oni prvi odustaju sa rečima "zašto se to baš meni dešava" , a mladi nastavljaju njihovo delo sa istim entuzijazmom.
Julije Cezar i njegov lepo vaspitani sin Brut.
Drugo božanstvo u mitologiji slavenskih muzičara.Dok je negov arhineprijatelj Vlatko Stefanovski svoje natprirodne moći nasledio rođenjem od svoje majke,boginje Šive,Točak je status polubožanstva stekao mukotrpnim radom.Kao mlad,Točak je doziveo saobraćajnu nesreću zbog koje je pet godina bio prikovan za bolnički krevet.Gitara mu je bila jedina uteha i zabava.
Po izlasku iz bolnice izdržavao se svirajući po parkovima u zamenu za hranu.Svirao bi satima a dobri ljudi su mu donosili nešto da pojede, najčešće je to bio neki sendvič.
1973.godine sa svojom grupom SMAK pobeđuje na zaječarskoj Gitarijadi.Sve posle toga je istorija...
Dvehiljadedruge godine Smak održava spektakularan koncert na Ušću.Prema nekim procenama,Radomiru Mihajloviću Točku je tom prilikom isplaćen honorar od 250.000 sendviča.
Filozofija je jedna od najkompleksnijih nauka današnjice, a tako će i ostati. Jer sve dok je ljudi kojima 'leba uvek pada na stranu zdžemom (Marfijev zakon) i koji bi pritom da shvate zašto je to tako, biće i filozofije.
Tradicija filozofiranja (lelemudovanja) se proteže čak od 500 godina pre Džizsa Krajsta, što će reći od dve 'iljade i po od danas. I sve se to ne bi desilo da nije bilo dokonih Grka koji su se po ceo dan smarali, cirkali vopsa ispred trafike i varili, umesto da kao Egipćani vuku cigle i prave piramide. Zato su danas pred bankrotom.
Dvojica najzaslužnijih za stvaranje filozofije su bili Sokrat i Platon. Bili su veći kuleri od Sajlent Boba i Džeja sve dok ih mešavina jeftinog piva i gudrovina prskana heroinom nije spičila po malom mozgu. Nakon toga je, štono kažu, istorija.
380. godina p. n. e.
Sokrat: Platone, kurvo moja nedojebana, ala radi ovaj tši! Tripujem da ovoj maloj Hermesovoj porasle dojke.
Platon: Lolololo, brate puk'o si. Gde više da rastu u pičku materinu. Po mojoj profesionalnoj opservaciji rekao bih da ima dobru prirodnu četvorku!
Sokrat: Hahahaha, ljaljane mali. Šta bre prirodno, dišvi valjda ožiljke od ugradnje silikona?
Platon: Da bree. Nisam izvalio. No svejedno, dobre su.
Sokrat: Realno jesu. Ladno joj se vidi bradaja. Kao kompakt disk jebote!
Platon: Ma k'o točak za rulet. Nego kapiram da ovo namerno radi. Hoće da nam pokaže ono što nikad nećemo sišemo iako to želimo. Jebote to nije humano, to nije...
Sokrat: Po načelima etike!
Platon: Škk? Tebe baš radi ovo sranje.
Sokrat: Jebote, ovo je bingo! Pazi ovako, imaš zadatak da smišljaš što zajebanije nazive, nebitno šta oni značili. Bitno je da u sebi imaju ono logos. To narod voli! Voli da govori o nauci, iako nema gram mozga. Dragi moj Platone, mislim da znam kako ćemo usrati život čovečanstvu narednih par milenijuma.
Imperialno Srbsko ime za rešenje svakog problema.
Car Lazar?: Ko će da ubije Murata sutra na kosovu? Ima li ko?
Ostala raja: Eno Miloš će...
Dalje je istorija
------------------------------
Neko iz mase:Ljudi ko će da diže ustanak protiv turaka?
Neko opet iz mase: Eno Miloš će...
Dalje je istorija
------------------------------
Pesnik: E ljudi ko zna dobro da piše pesme?
Neko iz ćoška: Eno Miloš zna ....
------------------------------
CKP komitet: Drugovi ko će da traži Dražu?
Drug komesar: Eno Miloš će...
Dalje je istorija...
------------------------------
Komšiluk: Eh stigla drva, pitam se ko može da mi pomogne.
Komšija Obaveštajac: Eno ti Miloša, on ti može pomoći.
Miloš ( u sebi ) E da, kako me niko ne zove da pravim decu!
Za primere su korišteni Miloš Obilić, Miloš Obrenović, Miloš Crnjanski, Miloš Minić i Komšija Miloš.
Strndžanje je običaj koji je nastao u Srbiji još u vreme Turaka. Narod, danas poznat kao "Šopovi", kada se vraćao u Srbiju, nakon što su ih Turci "evakuisali" u Anadoliju (uporan neki narod, bar da se nisu vratili), skupio je negde usput ovaj običaj, niko ne zna gde i kako (a najverovatnije su ga sami izmislili).
Naime, u jesen, kada se završe poljski i ostali poljoprivredni radovi, u sumrak (ne znam tačan dan), dozvoljeno je svakom seljaninu da spava sa svakom seljankom, bez ograničenja, sve do jutra, pod uslovom naravno da se oboje slože. Niko nije nikom zamerao ako se kresnuo sa nekim. Takva su bila pravila.
Druga pravila o stilu i tehnici, kako beleži istorija, nisu postojala.
I danas ima živih primeraka ove endemske vrste u okolini Toplice (Dobrič) i Negotinske krajine, odnosno gde god ima "Šopova".
To su iste one vrste (bilo je toga dosta u štampi) koje spavaju i dan danas sa rođenim snajkama. Sela koja i danas neguju ovu tradiciju su: Pejkovac, Samarinovac... Ima ih još nekoliko al sam zaboravio imena.
Strndžanje je nekako izgubilo na popularnosti otkako je izmišljena sida.
-Odakle ti je verenica?
-Iz Pejkovca!
-Auuu, pa dole se ni prasići ne uzimaju, a ne žena.
još jedno u nizu imena, još jedan u nizu naziva, još jedna sklepanica našeg divnog govora koji izmedju ostalog poprima oblik Esperanta... čekajte samo čas- završilo nešto što daunloadujem pa da odzipujem i krekujem).
KHMHMHKH.. dobro dakle Batana, naziv za osobu muškog pola kada ga oslovljava takodje osoba muškog pola, pribliznih generacija populacije mladje od 45 godina...
kratka istorija Batane :P
195o druze,
1960 burazeru,
1970 buraz,
1980 ortak,
1990 brate,
2000 tebra,
2005 tebreks,
2o10 batana
deee si bre batana, šta ima čoveče... ooo bratko moj... znaaašš da si me zabrinuo... ne javljašš se danima...
Nekad je to bila sažeta istorija porodice i nekih važnih događaja. Otvarani su retko i sa posebnom pažnjom. Čuvani na specijalnom mestu u kući.
Danas više ne postoje foto albumi sa fizičkim svojstima. Postoje samo ovi online. Sadrže sve od četke u WC-u do đona od patike. Broje nesabrojiv broj slika. Komentarišu se uz srdačne poljupce i izjave ljubavi ( :******** i <3 ). Što li se ovi iz nekadašnjih albuma ne ljubiše nad svakom slikom na koju naiđu u albumu?!
Dokaz da nisi sin/kći samohranog ili razvedenog oca koji te je dobio na sudu i da u kući vlada stabilan brak.Ovo je jedan od pokazatelja zato što istorija čovečanstva nema pisana dokumenta da je bilo kom muškarcu palo na pamet ovo da radi a kamoli da zna nešto o ovoj kompleksnoj materiji, te je usvojena teorija da su žene genetski od rođenja upoznate sa ovim problemom.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.