
Osoba koji smara jednom te istom pričom. Siluje tvoje uši do iznemoglosti a glavobolja od njegovih priča ne prestaje. Na pamet ti pada haikiri ali ko će onda da izdržava porodicu. Isključenje i gledanje u prazno je jedino što možeš u tom trenutku da uradiš.
Boris Tadić (sa svih konferencija za novinare):
- Mi moramo da idemo napred, da uđemo u EU. Nećemo priznati Kosovo a i ne želimo da odustanemo od članstva u EU. Srbija mora nešto da uradi! Mora da ide napred!
- Ma daaaaj! A šta je sa 10.000 ne prijavljenih kineza? Dosta sam slušao spemera, gasim tv.
-----------------------------------------------------------------------------------------
- Slušaj sad ovu pesmu. Ovu pesmu je moj ujak napisao i komponovao i posvetio je svojoj ženi, svirao je sa njegovim bendom a onda je prodao jednom pevaču i sada je postala hit. On sad živi u Kanadi.
- E brate, umukni! Pričaš mi po ko zna koji put. Zabole me glava od tebe. Hoćeš sad da izvršim haikiri, hoćeš?
- Tu pesmu je moj ujak napisao i komponovao i posvetio je svojoj ženi...
- Daaaaaj bre!
- Svirao je sa njegovim bendom a onda je prodao jednom pevaču...
- Aj ćao!
- A gde ideš sad ide najbolji deo. I ta pesma je postala hit...
- :zalupi vratima:
- E kevo. Onu pesmu je moj ujak napisao i komp... E jebiga. Zaspala je. Ženo, ženo! Dođi da ti nešto ispričam.
Univerzalni odgovor na sve poznate oblike kukanja, žaljenja i filozofiranja. Koristi se kada jedan od sagovornika toliko popizdi da nije u stanju da da bilo kakav drugačiji argumentovani odgovor. Obično se ovim rečima i završavaju takvi oblici komunikacije.
:politička diskusija:
A: ... zato bi ipak trebalo da mi prepustimo Kosovo, ne želim da idem u rat, ne želim da ponovo budemo taoci nekih ljudi kao i do sada, jedva smo se otarasili Karadžića, Mladića i sad ponovo treba sve u krug, neću tako, želim da budemo slobodni, da možemo da putujemo, da idemo u korak sa svetom..
B: Nije ti palo na pamet da dole i dalje ima naših ljudi koji očekuju našu podršku i koji se nadaju da mi upravo to nećemo uraditi ?
A: A nije tebi palo na pamet da su nas bombardovali zbog tog Kosova a ? Baš me briga, ja od tog Kosova nemam ništa a da nas bombarduju opet ne bih dao ni zbog rodjene majke.
B(popizdeo): šupičku materinu bre ne mogu da slušam vas idiote više. I treba da nas bombarduju, i trebalo je još više da nas bombarduju da vas sve istrebe jer mi smo govna uvek sam ja govorio al nije imao ko da čuje !
A: Ti si zaista primitivac.
B: : Jeste, jeste da znaš, dodji malo ovamo ! :krcka pesnice:
Predmet pronađen tokom (npr.) "velikog spremanja" kuće posle mnogo godina skupljanja prašine. To može da bude stari sat, slika pradede na solunskom frontu, Sega Mega Drajv, ili vaša omiljena noša sa volanom.
2050:
- I šta kažeš deda, učestvovao si na protestima kada su počeli da nam otimaju Kosovo?
- Jesam sinko, strašno smo se borili, to su bile teške muke i žrtve za narod koji tamo živi, ali šta se moglo, morali smo dati sve od sebe da sačuvamo otačastvo obraz...
- E deda
-...jer nam je to jedino preostalo, sve drugo su nam uzeli. Bio je to poslednji trzaj duha slobode i nezavisnosti.
- Da.. Hmm.. A 'oćeš mi objasniti onda otkud ovolike presude za razbojničko ponašanje i teške krađe, uglavnom prodavnica firmirane garderobe i obuće, i to sve na tvoje ime???
- DAJ TO VAMO! Odakle ti ove iskopine(cepa presude)? Hah.. Pitaš odakle... To su nas šiptari pokušali politički da diskredituju.
- E, deda odoh ja da politički diskreditujem jednu malu, a ti smisli bolje priče za sledeći put...(odlazi)
- He-he (mrda glavom levo-desno i spaja iscepkane presude), eee to su bila vremena, dobiješ nove Najke za dvaput pendrekom po rebrima... (setno gleda u nebo)
Reč koja prethodi zanimanju ili interesovanju i time daje do znanja da je u pitanju prolazna stvar ili trenutna ostrašćenost.
- Vikend-aktivisti (kojima dođe da par puta godišnje viču "Uraaaa!!!")
- Vikend-vernici (koji obožavaju da citiraju Nikolaja Velimirovica, ali nemaju vremna da pročitaju nešto njegovo u celosti)
- Vikend-ateisti (Ne znaju zašto, ali fanatično veruju u nepostojanje Boga. I da, Tito je bio najbolji, iako nisu bili ni u planu dok je on vladao.)
- Vikend-pesnici ("Prolazi dan./Kap kiše na latici ruže./Vasiona negira moje postojanje.", uff kako sam sabijo ovime!)
- Vikend-umetnici (Kako dobra fotografija, vidi cveeeeetttt, kako je lep mali cveeettt)
- Vikend-tradicionalisti (oksimoron, opaaa!!!)
- Vikend-altruisti (Juče je govorio da svi treba da misle malo manje na sebe, a malo više na ostale. Danas izgurao trudnicu iz autobusa)
- Vikend-klošari (Vidi, brate, ja ne prihvatam okove ovog kapitalističkog društva, osim kada raspalim FIFA-u na mom PS3 što mi mama kupila)
- Vikend-rokeri(pa kaže: "Moj Beeeeeogradeee, zagrliii meeeeee")
- Vikend-metalci("Gotivim ja metal, al 'naš kako je, nema veselja bez Sinana!")
- Vikend-ratnici (Ja da se pitam, ja bih svima po pušku u ruke i da idemo na Kosovo. Mamaaaa, opet je ružno mleko. -Ćuti i sisaj.)
...
Izraz koji se koristi za nešto što če se sigurno, sto posto dogoditi i nema šanse da omane. Znači zacrtano, nema vrdanja i laganini bi mogao glavu da založiš da će to da bude. Jednostavno, reč kojom stavljaš pečat na svoju izjavu da je nešto neminovno.
Tetoviranje se ovde koristi kao metafora da pokaže kolika je sigurica u pitanju, jer nije to nešto napisano običnom olovkom pa da može gumicom da se obriše, nego jedino skalpel i lokalna bi eventualno to mogli da sjebu.
- Al' će da zvekne Karleušin koncert na Ušću. Deliće karte džabe, a banuće ljudi isto kao i ja da sam delio karte džabe za svoj koncert.
- Pa ne znam baš, puna je ova zemlja ozbiljnih poremećenih budaletina.
- Propada bre, pazi šta ti kažem. istetovirano.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Matori jesi vid'o da su nam Šćepakadabre još tu? Eno ih na pripremama.
- Ma ne brini. Uvaljaće oni njih sto posto do kraja meseca.
- Oće kurac. Pljuni mi u usta ako prvo kolo ne budu startni tandem ta dva panja. Istetovirano.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Matori, evo saće da nam daju datum i za dve godine ulazimo u Uniju.
- Ma daj bre koja si ti budala. Pa samo za taj jebeni datum će nam tražiti da napravimo gej festival od mesec dana, naselimo dva miliona Romulanaca iz zapadne Evrope, priznamo Kosovo, promenimo zastavu u ciklama, odemo u Srebrenicu čoporativno da ližemo spomenik žrtvama dok u glas pevamo "Izvini dušo, izvini" i Knez Mihajlovu da nazovemo Ulica Predraga Azdejkovića Pece.
- Ma nemaš ti pojma, Evropa nas voli.
- Voli, voli, al da nas jebe. Nikada nećemo ući u EU, hvala Bogu. Istetovirano.
Način na koji Srbi ubijaju vreme (i prostor) kroz istoriju.
- 7. vek: Eee, lako je vama, deco, a mi morali oko Karpata, pa kroz Germane da se probijamo, pola nas se podavilo u močvarama, a oni Ugri, sve sa bokova napadaju....
- Prva Velika seoba: Eeee, lako je vama, deco, a mi kad smo pred Turčinom bežali, pa u Ugarsku, dali nam Ugri zemlju, a bila ziiimaaa... eee...
- Druga Velika seoba: Eeee, lako je vama, deco, a nas kad je Turčin gonio, pa mi Ugrima, a oni nam ne daju, pa se pola u Dunavu podavilo, eee...
- Prelaz preko Albanije: E, lako je vama, deco, a kad smo mi prelazili Albaniju, pa zavejao sneg, pa vuci, pa Arbanasi... a Švabo za nama... Eeee...
- Drugi svetski rat: E, lako je vama, deco, a mi kad smo pred Švabom sklanjali poljsku bolnicu, a ono ofanziva, a odozgo sve biju štuke... Eeee...
- Slobina vladavina: E, lako je vama sada, deco, kad su ukinuli vize, al u moje vreme mi beži od rata, a stiso Švabo pa ne da vizu, eee...
- Kosovo: E, lako je vama sada, deco, a mi kad smo od Albanaca bežali, a NATO sve odozgo baca bombe... Eeee...
- Veliki međuzvezdani egzodus Srba 4566: Eee, lako je sada vama, deco, al', kad su nas Venerijanci terali, pa mi preko Jupitera, pa sve do Sirijusa, eee... Obećali nam azil... A marsovci malo malo, pa napadnu... Al videće oni...
Itd.
Izgleda li kao da se obrazac ponavlja?
Negde je popularno nazvano i obracanje za like. Sastoji se od mnogo zajebane rečenice mnogo zajebanog internet profila. Može biti inteligentan ili neinteligentan, korektan ili nekorektan ali kakav god bio nema poentu, jer je izrečen na pogrešnom mestu.
Mesto 1: Youtube
Komentar 1: Ma mamu vam jebem ustasku, vi ćete mi meni majku Srbiju da prozivate, ispišam ti se na grob keve ustaške, jebem te bre usta! KOSOVO je SRBIJA! NOŽ, ŽICA, SREBRENICA!
Komentar 2: Ma kome bre ti jebeš mater, je li bre? Pa bre moj deda je isekao tvog dedu u Jasenovcu i izvadio kitu, pa ga tvoja baba molila da je jebe bre, picka ti materina srpska!
Besmislen komenar: Srbi i Hrvati su braća, zašto se svadjate?! Ovde smo svi da bismo čuli ovu predivnu pesmu, a ne da bismo se svadjali.
Mesto 2:
Facebook status
Na KOSOVU Srbi bez hrane i vode,
a u Beogradu price o pederima se vode????!!!!!!!!!
Mesto 3:
Bilo koje mesto gde si okružen istomišljenicima:
-Sever: Kakav je car ovaj Kaluđer, pa grobari ogu samo da ga duvaju u derbiju
-Starački dom: Ih, ovaj Hose Manuel je djubre najveće, vara Rosalindu sa Esmeraldu, a sirotica se zaljubila u njega, i ništa ne vid na očiju.
Podgorica, glavni grad Crne Gore, tokom svoje istorije imala je što je malo ko na ovaj svijet imao, prije svega premasu naučnika (zipa tebra ovo "premasu", da se zna da je vođe prvi put upotrijebljeno), filozofa i ostalih gadova što na grbaču države žive, ništa ne rade pod ovom kapom nebeskom i prdi im guzica i za izbore i za poplave i za Kosovo i sve za čime prost narod umije suzu puštit' o vikendu i većim svecima.
E, u takvoj sredini, bezbožničkoj, tu se Aristotel od milošte zvan Risto najjače izdvajaše. Familija mu bijahu otac i majka izbjeglice iz Grčke jer bijaše neko sranje zapalo Grčku pa ovi odma bjež' preko granice u Albaniju jer su tripovali da će se spasit tamo. No, kad viđoše u kakav Pakao su se našli, oni opet bjež' i stigoše do Podgorice ravne i tu mu se otac zaposli kao autolimar i poslije nekih tri godine dođe i Risto na svijet.
Da ne peglam sad sa pričom kako je odrastao, dobio prve brke, zamomčio se i ostalo, skočiću do nekijeh 15 godina kada se viđelo da je drukčiji u odnosu na ostale vršnjake. Na svakom času fizičkog oće on košarke, a ne fusbala ka ostali drugovi mu. Neka to, nego svi u srednju vele ajmo svi dolje u Budvu gostuje Who See u Trokadero a Risto veli kako ne želi da sluša govna te su isti Montenigersi i veli ajmo pare da skupimo da Pink Flojd dovedemo da nam svira na matursko, Shine on you crazy Diamond i ostale hitove.
Tu preživljava prvi atentat. Nijesu mnogi voljeli Pinka Flojda i vjerovatno tu treba tražiti uzrok za taj prvi atentat, ali, kako to i nije mnogo bitno za ovu priču, prođe sve to, prođe srednja, maturiraše uz Aca Pejovića i sve se učinje u prvi mah da će biti dobro i da će Risto od tada pa do kraja svojeg života provesti u sreći, miru i veselju.
Ali, sudbina je za njega druge planove imala. Nije moga na faks jer familija nije imala da mu plati to. Iako je izrastao on u finoga mirnoga mladića koji radi u Mex market, ima curicu i sve lagano ali Risto nikad nije bio zadovoljan time. Shvatio je nema se mnogo pa ne smije da se sanja, proklinjao je familiju i što se rodi među ovakve raspadove siromašne, ali, što će, ne može ništa, iz ove se kože u drugu ne može, BRATEU!!!
Završava on jedan dan smjenu u Mex u 10 sati naveče i ne oćaše mu se doma ići te on zapali malo na Goricu da iskulira. Stiže on na vrh sa bocom Bravo Multivitamin-a omiljenog mu pića, iskapi je za 37 sekundi i zapita sam sebe "što ja radim od života svoga jeba me pas" i "dal je Kosovo i dalje srce Srbije, srce Srbije, srce Srbije" i tu mu odjedanput sinu, potrefi ga nešto po sred mozga, odluči Risto da ga boli kurac za sve i hoće da ide na put oko svijeta i puca mu kurac i trk kući spremi ruksak odjeće, brašnjenik hrane, četiri sata sna i bijaše spreman da sa svojih 700 eura ušteđevine uzme autobus do Golubovaca u Zetu i tu na aerodrom sa prijateljem pilotom iz osnovne brže bolje kroz neku priču dogovori da ga pušti u avion za bilo koju zemlju. Koju, pitate se Vi! Koju? A nije bitno, jadan, koju bilo, jadan, ovaj pristade i krenu Risto za Japan. ZA JAPAN? Za Japan!
Poslije puno sati letenja, gdje je svoje mjesto u avionu dijelio je sa par kufera, stigoše, pozdravi se sa prijateljem, zahvali se na časti, ali, čim siđe sa aviona dolaze mu tri momka, svaki metar i ćevap i ovaj srednji mu veli "HADOUKEN" i zaslijepi Rista neka plava svjetlost i on pada u nesvijest. Ko zna koliko je dugo on u toj nesvijesti bio, budi ga miris ribe, ne može oči da otvori ali shvata da je zavezan za krevet a nepoznati glas mu se obrati ovim riječima:
- Dragi Aristotele, ti znaš da su CG i Japan i dalje u ratu!
- Kakvom crnom ratu? - zapita se Aristotel, još u nemogućnosti da otvori oči.
Ali, barem je saznao da razgovara sa nekim starcem.
- Đe sam ja ovo što je ova muka što sam vezan?
Starac ništa ne odgovori. Odjedanput Risto čuje TAHA TAHA TAHA, tri metka pa još tri pa još tri ukupno je izbroja 66, neko mu par trenutaka kasnije skidaše lisice, konačno progleda na oči svoje, prizor koji ga je čekao nije bio prijatan ni malo, na podu leži u lokvi krvi stari čiča izrešetan. Viđe Risto da se nalazi u nekoj staroj ćeliji, oko njega četiri momka kao vile građeni i konačno Risto ciknu
- Oće li mi ko objasnit što je ova muka?
Okrenu se ovaj najbliži do njega, zapali cigar i poče:
- Brate, ka što si i sam čuo, Crna Gora je i dalje u ratu sa Japanom a sve to datira iz početka 20. vijeka kad je neko mudo Crnogorsko otkinulo ruku sabljom prejakom Japanskom Samuraju. Tu su ovi iz CG mislili da je fajt gotov no Japanci ludi nikako ne mogu preć preko toga da ih neki šesti lik iz šeste države tako ponizi u ratu i evo skoro vijek tajne organizacije u službi vlade Japana se spremaju da krenu na Crnu Goru da vam jebu mater i vrate svoju ukaljanu čast a tebe su oteli jer su htjeli informaciju znaju da si na crno ušao u zemlju i niko ne bi zna da si nestao ali mi smo špijuni te je Milo poslao da pazimo ođe da se masu ne pomame Japanci, BRATEU!!!
Vrćelo se Ristu u glavu previše informacija, juče bijaše prodavačica u Mex a danas je u sredini rata te zatraži kocku šećera i malo vode i posle 2-3 minuta se povrati i konačno shvati da je ovo ono što je čeka cijeloga života, ovo je ta velika avantura, ovo je ono što želi:
- E pa fala vam momci na ovome aj mene sad vi recite kako ja mogu pomoći stvarno želim!!!
Osmjeh na licu ovoga do njega ga raspoloži i rekoše mu da su se nadali da će to reći i da imaju odmah zadatak za njega. Naime, izgubili su vezu sa Crnom Gorom pa treba Risto da se odmah vrati i obavijesti lično Mila Đukanovića o planovima Japanaca. Rado pristade Risto i evo ga u avion, piči put Podgorice, prva klasa, naočare, odelo sav u topu eeej, pa ne srijeće se prvi put Gospodar Milo, eeej, opet autobusom od Golubovaca do Podgorice i trk do restorana Maša i eno ga Milo sjedi za sto, pije mohito i razgovara sa nekim preko telefona i prosto odiše stilom nekim, tim, karakterističnim. Mala trema ufati Rista ali što se mora mora se, uputi se put Mila i na 20 metara od njega nailazi žutać ka od brda odvaljen i radi Ristu iz sve snage ŠARIJOUKEN te pada Aristotel na licu mesta mrtav.
Relativno nov pojam u Srbiji. Za vreme Miloševića, bilo je jasno koji mediji su na kojoj strani: državne medijske kuće su bile na Miloševićevoj strani, baš kao i one privatne stanice u vlasništvu režimu bliskih ljudi; dok su one stanice u vlasništvu ljudi bliskih opoziciji emitovali opozicione vesti.
Međutim, sa promenom režima 2000. godine, najpre su se svi priklonili novim vlastima, a potom je doneto više zakona o političkoj korektnosti i informativnoj neutralnosti. Međutim, kako u prirodi Srba nije biti neutralan, došlo je do slobodnog tumačenja ovog pravila. Pored obaveze da se prenese tačna vest, na kraju se ona često dopuni "nezavisnim" istraživanjem određene medijske kuće, kojom se glavna vest- diskredituje.
RTS
"Evropski komesar...jasno je istakao kako Srbija neće moći da pristupi Evropskoj uniji dok ne prizna nezavisnost Kosova, a ukoliko zemlja ne postane član EU, njeni građani neće moći da žive bolje, istakao je komesar"
"Komentarišući ovu vest, ministar spoljnih poslova, Vuk Jeremić, je istakao kako Srbija nikada neće preći crvenu liniju i priznati Kosovo, iako EU ostaje glavni cilj".
"Samo ove godine, nezaposlenost u EU je skočila na rekordnih 12%, saznaje RTS, što je čak 4% više nego u Srbiji".
B92
"Dragan Marković Palma i Dragan Đilas još jednom su istakli kako lično ne podržavaju Gej paradu, ali da se ne protive njenom održavanju, ukoliko to ne podrazumeva njihovo angažovanje".
"Dragan Đilas je odbio da komentariše činjenicu da mu je visoka plata".
"Dragan Marković-Palma je odbio da komentariše činjenicu da je istovremeno i poslanik i gradonačelnik Jagodine".
STB
"Danas se u Beogradu urušio deo mosta Gazela"
"Gradonačelnik Beograda, Dragan Đilas, najavio je da će već za mesec dana otpočeti radovi na rekonstrukciji Gazele (da se nije urušio deo, zna se kad bi ga otvorili...)
Potpuno neočekivano. Jer nije vest da je pas ugrizao čoveka nego da je čovek ugrizao psa.
Šokantno!
EU naredila Vladi Srbije da prosečna srpska plata mora iznositi minimum 2.000 evra inače ništa od pristupanja Uniji.
/izjava nadležnih- Ovo nismo očekivali od Brisela i naravno predstavlja grubo mešanje u naše unutrašnje stvari i tražićemo hitnu sednicu Saveta Bezbednosti da ponište ovaj grozomorni ultimatum jer mi stojimo čvrsto pri stavovima da je prosečna plata od 250evra ionako odveć veliki luksuz koji mi možemo da priuštimo našim građanima/
Šokantno!
EU zahteva od Srbije da ne prizna Kosovo!
/izjava nadležnih- nećemo se dati pokolebati, mi smo priznanje već pripremili!/
Šokantno!
Doktor se prema pacijentu ophodio kao prema čoveku i odbio primiti mito!
/izjava pacijenta- Prvo se predstavio punim imenom i prezimenom, onda me saslušao pre pregleda i uputio na dodatne pretrage nakon čega je vratio i piće i kovertu i rekao Hvala, ne treba. Ne znam šta da radim!/
Šokantno!
Ekipija emisije SAT nije snimila put do Grčke!
/izjava srpskog turista- Osećam se prevarenim, naš mali jugo je toliko navikao na taj put da mi nismo gledali ni kuda vozimo, stavimo ciglu na gas i on sam piči vođen dugogodišnjim instrukcijama. Sad pravo da vam kažem ne znam ni gde smo stigli/
Epsko predimenzioniranje je superlativ od "praviti od muve slona". Krajnji stepen formiranja diskrepance između objektivnog stanja i stanja kakvim nam ga neko želi predstaviti. Dok se "pravljenjem od muve slona" može smatrati to kada u priči neko doda 2-3 centimetra na stvarnu veličinu svog polnog organa, predimenzioniranje epskih razmjera bilo bi pričanje o veličinama pored kojih bi se čak i Ron Džeremi i Džon Holms postidili i od tada vjerovatno počeli vršiti malu nuždu u sjedećem položaju.
Za razliku od ljudi koji pretjeruju uglavnom u granicama normale, osobe sklone epskom predimenzioniranju ne samo da prelaze granicu, već vrlo često zagaze duboko u teritoriju izmišljotina i lovačkih priča da zaborave odakle su krenule. Takvi ljudi uvijek teže da dodaju što više nepotrebnih i često potpuno nemogućih detalja u priču kako bi ona zvučala što dramatičnije, pa se može reći da na realno stanje gledaju samo kao na kalup za formiranje što je moguće bombastičnije informacije koju će dalje sa uživanjem prenositi kao navodno tačnu.
Usljed konstantnog propuštanja stvarnosti kroz neku svoju uvrnutu prizmu, teško mogu razlikovati istinu od laži pa su često žrtve sarkastičnih i ironičnih opaski.
A: Brate, samo čekam sad kad se oformi nova vlada Srbije. Sva ona priča kako ćemo opet imati Kosovo će pasti u vodu. Odmah će njih masoni pod svoje. Viđećeš, ima sve oko nas da budu američki vojnici sa sve tenkovima i opet će da nas bombarduju onim bombama što imaju rak u sebi. Bliži se vrijeme za konačni obračun brate a oni imaju nuklearno naoružanje i neće ga štediti na nama. Realno ovo je najznačajniji trenutak u srpskoj istoriji. Naprednjaci će ili pokoriti Ameriku ili će Amerika pokoriti nas.
B: sarkastično Ne brate, ti nijesi upućen u stvarnu situaciju, koja je nažalost daleko gora nego što misliš. Dok se u skupštini formira vlada, iza kapija Mordora na vrhu Barad-dûra, oko Sauronovo okreće se prema ne još dugo slobodnoj Srbiji i zajedno sa Sarumanom Belim priprema horde mraka sa kojim će nas napasti. Ovjeri zdravstvenu dok si na vrijeme.
A: Ene! Brate, pa zar je dotle došlo?! Zadnja vremena su izgleda bliže nego što sam mislio.
Nenadjebivi i cinizmom obogaćeni komentar na nečije bezobzirno i, najčešće, neosnovano prisvajanje tuđeg vlasništva, odnosno, zasluga. Doduše, ovih dana je na planeti Zemlji prilično popularno i svojatanje TUĐIH TERITORIJA ali nećemo na tu stranu. Elem, kićenje tuđim perjem koje je zajebalo čak i jebenog pauna.
- Milorade, ostavi to pivo i razgovaraj sa mnom!
- Ostav' me na miru, ženo, vi'š da gledam utakmicu...!
- Ma, jebala te utakmica, znaš li u kakvom se stanju tvoj sin sinoć vratio?!
- Aj', kakvom...?
- Mrtav pijan a tek mu je šesnaes' !
- Joooj, srce tatino, prvo pijanstvo! Nek' je živ i zdrav, ljubi ga taja!
- Ispovrać'o se po celom predsoblju, celo jutro sam brisala!
- Isti ja, Sunce ti pojubim!
- Možda je sa nekom nesrećnicom i spavao bez zaštite, kuku meni!
- Poč'o i da ore, znači? E, kakvog sam sina napravio - svaka mi čast! Pa, ja sam najsrećniji otac na svetu!
- Šta je, bre, sa tobom, Milorade?! Hvališ ga tu i svojataš k'o Ameri Mesec, jebotebog! More, da sam znala da će takav da ispadne, nikad ti ne bih pičku dala!
- Jes', ženo - k'o da si ti i mogla da biraš, xexe...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- E, brate, jel' to ide Ivan Ivanović na TV-u?
- Jok, bre, gledam Dnevnik - opet jebeni Šiptari svojataju Kosovo, krv im usranu jebem!
- Dođe čoveku da uzme pušku, ode dole i pobije govna, jel' da?
- Brate, bolje tiću i nauči za taj ispit već jednom! 'Informatika II' teško da će da se položi sama od sebe...!
Kudićeš - po svom mišljenju - jednu budalu, jednog zadrtog jadnika koji kroz pogrešan put pokušava da prodre do cilja koji još sebi nije zacrtao. Kuđenje je radnja koja se ne radi pičkasto, bez pokazivanja zuba, bez spremljene priče, bez šake spremne za udaranje po stolu; radi se sa agresivnošću zaplašenom sa taman količinom robovlasničkog stava. Prebačen si u zen mod, ne dozvoljavaš ničemu da te uznemiri dok pokušavaš da budeš što staloženiji, smireniji i upečatljiviji dok pred grešnika iznosiš činjenice i savjete koji će, ako bar malo prodrma glavom, njemu biti od velike koristi.
Ti si jadan, ti si običan, povrh svega bespomoćan. Tebe ubija u mozak sve ono što je novo, pa si zbog toga još jadniji. Navukao si se na sredinu u kojoj si rođen, u kojoj si odrastao, pa ćeš, kako dolikuje jednoj seljačini, zauvjek ostati tu. U pauzama između rada na ničemu i razmišljanju o ratu koji je završen kad si ti je vokabular činilo svega deset riječi gledaćeš dnevnik. Kad smo već kod dnevnika, razmisli malo o tome zašto ga uopšte gledaš? Ti, koji imaš dvadeset i pet godina. Nek ga gledaju babe i dede, jer im se može. Nek ga gledaju, nek baljezgaju uz TURSKU (:naježi se siso:) kafu o situaciji na jugu pokrajine.
Ne igraš se, ne živiš život onako kako dolikuje momku koji još izgrađuje svoju ličnost. Jebiga, kajaćeš se zbog toga kad ti dijete dobije pendrek po glavi zbog nasrtanja na vegetarijanca jer je prasetina KOSOVO SRBIJA.
Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da je tebi sve to nametnuto, da neko manipuliše tobom. Da ti neko može reći da je crno ustvari bijelo a da ti uopšte ne baciš pogled na to, jer ili je On tako rekao, ili je tvoja percepcija takva da uopšte ne trebaš razmišljati o tome, širiti vidike, nego sa tužnim osmijehom na licu klimati glavom. Da se, na žalost, ti tužna ljago od čovjeka, da se ti bojiš slobode.
Neodoljiva potreba da NAS odvojimo od NJIH, da ukažemo koliko su ONI glupi, ružni i zli, a MI u svakom smislu superiorni, bezgrešni i nebeski. Uprkos tome što je NAS malo, uspevamo poput amebe da se izdelimo na još manje grupe NAS. I u okviru NAS smo MI, naravno, bolji od NJIH.
- Hej, zakasnio si danas pa ja preuzeo jednu tvoju vožnju. Šta je bilo?
- Ma ne pitaj, opet ratni veterani ispred Vlade. Ne može pošten svet da prođe na posao od njih. Kao da sam ih ja terao da idu na Kosovo. Bar da su tamo nešto radili, a ne sada samo zakukavaju za dnevnice...
- Sve su to govna. I pre neki dan isto na uglu Miloša Velikog i Nemanjine, zamisli, studenti! Pa šta je ta bagra kad zaradila pa da sada traži!? Na našim leđima se školuju i samo se zajebavaju.
- Da, da, stoka je to... Ali su najviše krivi ovi političari. To se nakotilo, samo leva ruka - desni džep sistem. Nije ni čudo što je cela država korumpirana...
- Zamisli, meni pre neki dan saobraćajac tražio 20 evra. Govno.
- Pa jesi mu dao?
- Jesam, jebiga, šta da radim, od ovoga živim. I što je najgore, istog dana mi lekar uzeo 20 evra samo da bih zakazao! Ta govna u mantilima...
- Govna, nego šta... Bolje prođeš ako si penzioner nego pošteni radnik. Oni malo, malo traže povećanje penzija, kao da njima nešto treba. Svi se uvalili u Titove stanove i sada traže od nas nesrećnika.
- A ja se pitam odakle više da plaćam? Juče za registraciju dao 30.000 onima što samo ispijaju kafe po šalterima. Stalno su na jebenoj pauzi.
- Jedino nastavnici rade manje od njih. A ti nastavnici su posebna govna, svake dve nedelje - štrajk. A mi, jadnici, štrajkujemo jednom i odmah nas prozivaju po novinama.
- Pa naravno kada su novinari najveća govna. Prodaju se za burek i jogurt. A šta rade? Samo pišu ono što im se kaže.
- A mi predstavljeni kao glupi taksisti sa peškirima oko vrata.
- Što nije uopšte tačno! Kad si mene video sa peškirom? I pišu da muvamo sa taksimetrom.
- MI? Nikad, svega mi na svetu. Mada ONI iz Plavog taksija sigurno muvaju...
Biti lovac je kul, nemoj da vam iko kaže da nije. Četvrtasta čeljust, torzo, kralj si džungle brateu. Pičke ko salate. Međutim to isto znači nekoliko stvari:
- Stalno se moraš pesničit s nekim da bi i dalje bio kralj. Na tronu može biti samo jedan. A ako nisi ti taj, ješćeš otpatke od kralja.
- Lovci prvo pokupe najslabije i najbolesnije primerke stada. Skupljači dođu i uzmu isključivo šta valja. Jeste, jedno je jesti meso a drugo bobice, ali i bobice su slatke.
- Lov uzme puno energije koju moš puno bolje iskoristiti da bi postao skupljač.
E sad, to što tvoja nesuđena ljubav sa 16 godina voli lučke radnike, to je već problem godina i neiskustva. Što tvog, što njezinog. Pričamo o ženama, ne o deci. Život ne završava u dvadesetoj.
Budžiš biceps pet leta, dosad si istukao dva razreda automehaničara i pride svog ćaleta jer ti nije htio otići po cigare, pička. Kosovo uputilo službenu notu jer im leđima zaklanjaš sunce, što nepovoljno utiče na njihov prinos konoplje. Jebo si svaku frizerku i radnicu kladionice u svom kotaru, a svake godine nova generacija trogodišnjih škola stasa. Nije loše. Kralj si džungle.
Onda kraj tebe u gradu prođe tiha devojčica, tvoja neprežaljena ljubav iz osnovne. Jedina koju nisi uspio uloviti i jedina do koje ti je bilo stalo. Samo sad nije devojčica, nego majka troje dece. Ona i njen muž cvikeraš kojeg možeš prelomiti ko grisinu i njime nahraniti svoja tri pitbula. Ali znaš da nema svrhe. Dok si ti lovio, on je skupljao. Znanje, fakultet, pa i pare koje idu uz lepe poslove gde ne kisneš i ne radiš sa cigarom u ustima. I manire, garant zna koja viljuška za salatu, koja kašika za panna cotte. Kažu i da crta predivno. Jednom rečju, peder. U tvojim očima, naravno, batice. U njenim je on sve na svetu. Pogrešne stvari si lovio. On je došao i samo je pokupio.
je onaj ko postavlja apsolutno sve na ovom svetu iza odanosti svojoj navijačkoj grupi.
Pitah jutros kolegu koji se malo bolje od mene razume u sport i te stvari,da li je možda gledao vesti sinoć,i kakvi su to amandmani LDP-a usvojeni juče i da li to ima ikakve veze sa navijačima.
Dobio sam otprilike ovakav odgovor:
-Ma jebaćemo mi onu Čedinu drogiranu kurvu i sve iz LDP-a,a Čedi ćemo ruke da posečemo.Ma neće on da prodaje drogu po školama.A i onu kurvu Brankicu ćemo da silujemo.I spalićemo B92.Znaš kad će da zabrane Partizan?Nikad.Nikad bre!Pa milicija ne sme ni da stane ispred nas.Pa oni će ovde da mi uvode Evropsku Uniju?Pa vidim doneli su i zakon da se održi gej parada.Pa jesu li je održali?Pa što je ne održe već jednom da ih sve pomlatimo na jednom mestu.I Čanka i onu Kandićku.I oni mi zabranjuju alkohol na stadionu.Pa Tadić prvi pije.Pa mi smo ih bre i doveli na vlast.A ne one pičke ciganske.Pa mi smo branili Kosovo,a oni su ga prodali za sitne pare.I Hrvatsku i Vukovar.A Mladić je javno rekao da navija za Partizan.Zato ga i traže za Hag.Pa koliko je Srba pobijeno u Hagu?I Miloševića su ubili.I što drže Šešelja tamo bez razloga?Pička li im materina,da im pička materina svima njima i Amerikancima.Pa sve ćemo ambasade da im popalimo.Ko nije Srbin ima da ga nema u Srbiji...
Pomislih u sebi "Koji sam ga kurac pitao?",ali rekoh "Pa dobro-u pravu si."
Poslednji očajnički vapaj svakog neospornim argumentima pobeđenog nacionaliste i kvazi vernika koji drži do sebe. Kada izbegavanje i skretanje sa teme više ne pomaže, ovo ostaje poslednji čvrsti stub odbrane. Sledeći stupanj je obično psovka ili kletva (u stilu mnogohvaljenog kneza Lazara,koji je bio jedan od prvih korisnika ove ,,delotvorne" metode kod nas).
1389. godina
Vuk Branković: Lazare, nemoj biti sebičan i tvrdoglav, poginućeš, a sa tobom će propasti ovo malo što je ostalo od Srbije! Turska vojska je pritisla Kosovo, ima ih bar pet puta više nego nas. Ti ne barataš više Dušanovom silom. Urazumi se!
Lazar: Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja me prati, nego po tome koliku svetinju branim!
Vuk Branković: Sve je to lepo, kneže, ali mani se praznih reči i jeftine demagogije. Pogledaj oko sebe. Marko, sin silnog kralja Vukašina, davno je već prihvatio vlast sultanovu, baš kao i Konstantin Dejanović. Njihov narod sada mirno seje pšenicu. Ne kažem da ne treba udariti na Turke, ali sad nije pravi trenutak! Hajdemo pred noge Žigmundu, nek on sačuva našu krunu!
Lazar: Ne tripuj, Vuče. Mirno seje da bi mogao mirno da robuje. Takvog se mira moramo čuvati. Oni su prodali veru za večeru! Izdali su Hrista za činiju Muratovog pilava. Sutra ćemo se pričestiti, a onda ćemo napasti Turke. Ja imam Miloša, sivog sokola kakvog u čitavoj sultanovoj vojsci nema!
Vuk Branković: Miloš ne vredi koliko i dvanaest hiljada ljutih oklopnika sultanovih. Zašto odmah ne napadneš, ako napasti moraš? Prednost poznavanja terena je na tvojoj strani.
Lazar(u sebi psuje Vuka, secka ga na komadiće, onda pravi malu pauzu, razmišlja, pa progovara mrtvačkim glasom): Ko ne dođe u boj na Kosovo...
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
2010. godina
A: Ma sve pedere treba poklati ili poslati u zatvorsku ćeliju sa crncima! Bolesnici! To je neprirodno, nije u skladu sa nebeskim zakonima Božijim!
Ivan Karamazov (citirajući Diogena): Izvini, kad si ti sišao sa neba?
B: Šta kenjaš bre, pa da li je normalno da paradiraju po gradu, šta ako ih neko dete vidi? Sad je bila godišnjica odbrane Beograda, šta bi rekao Gavrilović da zna da pederi paradiraju gradom?
Ivan Karamazov: Šta bi taj isti major Gavrilović rekao gledajući razbijanje i pljačku imovine države i poštenih ljudi? Muka mi je više i od dece i od vašeg ,,patriotizma".
A: Ma Mladen kaže da neće biti parade. To nije hrišćanski. Čekamo ih.
Ivan Karamazov: Mladen je bahati kreten. Vi pozivate na ,,uključivanje mozga", pa uključite ga malo sada. A hrišćanski je svakako povrediti čoveka jer ima drugačije stavove od vas?
A i B(u glas): Ma i ti si prodao veru za večeru! Ustašo! Jebao te Tito!
Ova kategorija se ogleda u činjenici da ako si rođen u pravoj (pogrešnoj) državi možeš uz malo sreće da, kao takmičar, učestvuješ na Olimpijskim igrama. Bitno je da živiš u kuršlus državi i da se nekim tvojim potencijalnim sportom ne bavi skoro niko. To dozvoljava pravilo kojim se poziva iz država učesnica po pet olimpijaca da učestvuju 'nako - važno je učestvovati.
- Nude nam ovi iz Komiteta da pošaljemo nekog za mačevanje.
- E ukurac! Baš za mačevanje. Mogli su za fudbal nam daju.
- Ne može! Dozvoljeno je samo 5.
- Pa dobro! Gde da izaberemo upičkumaterinu?
- Mogli smo ovaj fazon za mačevanje. A?!
- Kakvo crno mačevanje?! Da pošaljem nekog dizigine!
- Imam ja jednog poznanika, priča se da je jak u rukama, a hitronog. Ima da ih izbode sve u šesn'est.
Posle dva meseca..
I evo ga takmičar iz Srbije. Hrabro je stao protiv puno iskusnijeg Švajcarca koji je pre borbe tvrdio kako će pokazati kako se pravi čuveni švajcarski sir.
I kreće borba...polako se odmeravaju snage...Švjacarac zadaje prvi udarac. I šta se dešava sa srpskim takmičarom....Skida zaštitnu masku...Mislim da to nije dozvoljeno....Bacio je masku na protivnika...Evo ga sad uzeo da protivnika šiba mačem..ijaooooo...
:Publika: Ne pričaj sa njim nabodi ggaaaaa...nabodi gaaaa:
Sudija prekida borbu, a evo sad je i on dobio svoje...zapisinički sto je evakuisan. I...sada skida i odelo naš takmičar...i kakav divan gest. Ima majicu sa natpisom "Kosovo je Srbija". Svaka čast! Alal ti vera majstore!
Satirična pripovetka Radoja Domanovića, davno napisana. Ipak, vremena se menjaju, stočarstvo više nije toliko baš in, pa smo prirodno kao narod većinski evoluirali u volove. Ili voline.
„Sagni glavu, pasi travu,
Ćuti, nisi ti u pravu“, što bi Bora Čorba rekao.
Beš mi sve ako mi jasno... Kažu, bio skoro u Beograd neki francuski makarondžija babojebac, ako sam lepo razumeo... Šta ti je napredak, ja misleo da makarondžije Talijani, al mojega, i Francuzi počeli! A što pa babu priženio kad mu papiri nisu trebali, nikad mi neće bude jasno! Al prvo ovaj naš tamo išo, pa ga taj turio na neku priredbu u parter, šurnaesti red, a pored sebe turio onog Šiptara što prodava drogu i bubrezi. A nekad Šiptari prodavali semenke i sladoled... Ja bi reko da tu jasno ponešto... Al ete, taj sad dolazi ovde i dočekali ga sam tako!
Sve po propisu, na veliko! A makarondžija reče da treba da skontamo više da je Kosovo država i da od Evropu i ulazak u nju nema ni mojega jer on ne dava, turio katanac. Doduše, to na dnevnik jedva da pomenuli, više mlatili kako sve bilo ubavo, prijateljski razgovor, nekake rakete se kupuju od Francusku... Ne znam dal one za grad, će utepa kukuruz ako to ne nabave... Greota za kukuruz, lepo rodio. I najbitnije od sve – makarondžija probao gibanicu, oduševio se i icepio od jedenje! A zamalo i onaj Slobin mali debeli opet da zapeva! Pribra se makaronac i ode...
Odma na TV ovi naši kako sve super, idemo u Jevropu, sam još desetak uslova, Kosovo našo... Jebemliga, dal Bugari i Rumuni imali tolki uslovi. Možda Šiptar prodava bubrezi, al ovi naši prodavaju muda za bubrezi. Možda gi zato makaronac ne voli; nekvalitetnu robu uvaljuju. Al ete, mene nije jasno kako to ovaj rekne jedno, a ovi pričaju drugo... A opet, srećni ko kuče s dva kurca što gi onaj bio i reko to!
A bili i autobusi da dočekaju makaronca. Ne baš kolko za Putina, al bili. I kad se vrnuli, tedo da ih pitam šta i kako tamo bilo, al svi žvakaju sendviči, neće pričaju, brišu nešto što gi curi niz usta kad zagrizu. Daj Bože da je majonez, jer ako je ono drugo, džaba mu pušili, opet nas usrao... Jedino ako baš vole to da rade, šta znam, ima sad i parada za takvi.
Ma, nek si jebu mater! Idem ja na jedno ladno pred zadrugu. Da ždraknem usput i u novine, da vim koja sad pevaljka il starleta pokazala pičku. To važnije i pametnije od ovi. Al i to mi ogadiše... Em sam u godine kad mi nije tolko ni bitna pička, em non stop na TV onaj sa usta što na to podsećaju, pa dosadi, brate, sve kad ti stalno pred oči...
Šta ću... Prost sam čovek, seljak u zabit, niki me ništa ne pita... Vučem ki vo. Volina sam, ovnina, jebemliga. Tup sam i glup, pa mog da reknem šta mi volja.
Srpska hrabrost je opevana u raznim književnim delima.Srpska hrabrost je takođe i istorijska činjenica potkrepljena mnogobrojnim primerima.Potpuno se slažem sa svim tim,ali ja imam i jedno lično viđenje Srpske hrabrosti koje se pomalo razlikuje od ovoga.
Ja sam nešto načuo da su Srbi ekstra hrabar narod.Čitao sam o tome,pričali mi,učili me,ja slušao...Na Kosovu svi izginuli do jednog osim onog Brankovića.O prvom i drugom Srpskom ustanku šta ima da pričam.Od Ivankovca pa nadalje sve podvig do podviga.I porazi su bili herojski.Čegar.U prvom svetskom ratu,Cer,Kolubara,major Gavrilović i njegovi vojnici izbrisani sa brojnog stanja.Pa se vojska nije predala već se povlačila kroz planinčine Albanije jer su nas pičke Bugarske opet koknule sa leđa.Pa bolesti,pa plava grobnica,pa 62000 Srba probilo front i rešilo ceo rat.Pomerili smo granicu sa Save i Dunava sve do Horgoša.Tamo gde nikad nije bila Srbija,sada je Srbin bio svoj na svome.I u Zemunu i Novom Sadu.A Hrvati i Slovenci su imali kralja Srbina.He-he-he.Sve herojstva.Nigde jedne kukavice.
E o tome sam ja slušao i čitao.
A šta sam video?
Kao bio neki rat u Sloveniji.Oni isteraše vojsku.Kako?Jebem li ga.Ali sada postoji republika Slovenija.Pa Hrvatska.Taman poče rokanje kad zapucaše naši na naše,a pripucaše i Hrvati,pa svi Kragujevčani pobegoše pravac za Kragujevac.Ko za ovo ne zna neka pita one koji su bili tamo.Pa im sjebasmo nekako taj jebeni Vukovar posle pola godine.Umesto da smo lepo pustili tenkove kroz Slavoniju da dođu pred Zagreb pa da onda pregovaramo.I to malo što smo osvojili predadosmo.O hrabrosti braće Crnogoraca da i ne pričam.Oni bi osvojili Dubrovnik,samo ako bi bio neki cunami da podavi sve tamo.Onda Bljesak,pa Oluja i pobegoše Srbi kao pičke u traktorskim prikolicama za jedan dan sa zemlje gde su živeli vekovima.Pola miliona hrabrih Srba nije stalo do Beograda.Dobro žene i deca...neću da preterujem pa da kažem da je bežalo pola miliona do zuba naoružanih Srba junaka.Po Bosni bi svakakve zajebancije.Nismo uspeli da napravimo nezavisnu Srpsku državu,ali bar nismo pobegli kao pičke.Pa onda Kosovo kao šlag na tortu.Prvo su hrabri Srbi prodali svoje kuće kukavičkim Šiptarima,pa su hrabri Srbi pobegli u Pomoravlje,Šumadiju i Beograd.Kukavički Šiptari su verovatno kupovali te kuće jer su se plašili da ih otmu od hrabrih Srba.Pa je napravljen rat u kome nije poginuo nijedan Amerikanac,Englez ili Francuz čisto reda radi.Koji smo kurac ratovali sa njima 3 meseca kada nismo koknuli ni jednoga.Ma da im je jedan poginuo slučajno u nekom sudaru barem.Nego jebi ga.Pa ona čuvena bežanija Kraljevčana kada su sa sve BVP-ima došli kući.Sve u svemu nigde jednu veliku bitku nisam video a bežanja hrabrih Srba u traktorskim prikolicama koliko hoćeš.I tamo gde su hrabri Srbi živeli vekovima sa puškom pod jastukom sada ih više nema.Da li su nam se iskvarili geni ili je kriv Milošević?Ja bih voleo da je u pitanju Milošević.
E to je Srpska hrabrost i Srpska hrabrost.
Namerno pišem Srpska velikim slovima jer volim svoj narod i svoju zemlju.
Odavno nisam imao definiciju sa negativnim skorom.
Mislim da je vreme da to ponovim.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.