
Kanibalski sleng za pretnju smrću. Onome kojem se preti govori da će uskoro završiti u kazanu. Nastao je po ritualnom i zabavnom lupanju štapovima po prstima uhvaćenog plena što se još uvek koprca i hvata za ivicu kazana dok pokušava da izađe iz ključale vode.
- Babangaumbua, ali Ogbejaru je sama došla kod mene u šator, spotakla se i pala pravo na moj uzdignuti totem.
- Lažeš, Ndudiosiso, lažeš. Lupaću te po prstima!
Čarobni poziv na piće kolegama sa posla po završetku istog.
Uvek se prihvata.
-E, 'ajdmo na po jednu.
-E 'jde.
I svi plate otprilike po jednu...Prs' gore, prs' dole...
I svi popiju otprilike po jednu puta koliko nas ima.
U Srba, izraz "hodati go po stanu" predstavlja paradigmu samostalnog života. Dete koje odrasta u skladnoj porodici želi da se osamostali onog trenutka kad dobije iskonski, urođeni instinkt za razgaćenim šetanjem po stanu. Samo dve ljudske potrebe prethode ovoj: potreba za hranom i potreba za razmnožavanjem.
Primerci Srba su spremni da daju polovinu svojih primanja samo da bi zadovoljili ovaj hir.
"E, dobro je bilo živeti sa kevom i ćaletom, ali jebiga - završio sam faks, zaposlio se, iznajmio gajbu za 500 evra, 'oću brate da 'odam go po stanu...."
"Blago tebi..."
"Tašta mi je bila u poseti dve nedelje, i najzad je sinoć otišla.... jedva sam dočekao, malo da se opustim, oću bre da 'odam go po stanu..."
Subjektivno-dramatizovani osećaj hoda osobe sa rendom povredom donjih ekstremiteta, usled koje svaki jebeni načinjeni korak predstavlja tešku muku i svom vlasniku pričinjava neopisivu bol. Jedino što pomenuti može da preduzme jeste da stegne zube, skupi muda i nastavi dalje kao po jajima a kako bi senzaciju fakira sveo na što manji level. Jeb'o me fudbal da me jeb'o!
- Je l' možeš, brate?
- Ma, mogu, pusti me u pičku materinu...
- Ne, al' što igraš kaci retard?
- E, puši kurac, uopšte mi nije do sprdnje, znaš!
- Pa, je l' možeš da hodaš, care?
- Jedva. K'o po noževima da idem, jebote...
- Znaš kako...Bolje dideš po noževima nego pod nož, ako me razumeš...
Još jedan u nizu termina, koji, kad ga izgovorim po nekad, moju babu tera da me gleda telećim pogledom.
Sine, ajd da ješ leba.
Neću baba, jeo sam kod Bucka.
Kod kog Bucka, kuj ti je taj.
Ma u KAFANI baba.
A što ješ po kafane?
Pa ja to po difoltu.
Kuj ti je taj Dif...
Šamarčina spoljnom stranom šake po sred usta, poznata kao "po ciganski", medju majstorima ovog zahvata izučavan i kanonizovan kao "Poljubac ringle", jer je efekat vrlo sličan, pa žrtva ima osećaj kao da je poljubila usijanu ringlu.
-Mojne da te lupim jednom po ciganski, pa da vidiš šta je Poljubac ringle, ima da piješ pivo na slamčicu nedelju dana!
Svi znamo šta je macola. Ali kad nekog pozoveš da dođe po macolu? E, to je nešto drugo... Sam udarac srednjaka u glavu, ne boli toliko kao pognut stav, glava na izvol'te i usporen hod kojim žrtva prilazi egzekutoru.
Taj čin totalne dominacije, predaje, i sloma volje, može ostati trajno urezan u sećanje. Naročito ako je po macolu došao nezreli deran, jer starijim mangupima nije odgovarajućom brzinom otišao po loptu.
-Šta ti bi da onog matorog onako odvališ?
-Ćesu? Sisa bre najobičnija...
-Što jebote? Mislim, nikad niste imali nekih sukoba.
-Jesmo, al' pre 30 godina. Poslao me po vodu kad su igrali mali fudbal, i ja je nisam pustio dovoljno da oteče.
-I?
-Ja sav sretan dojurim sa flašom, a on napije, pljune i kaže mi ''Ajd sad mali dođi po macolu, pa ćeš sledeći put doneti hladnu vodu''
-I ti naravno...
-I ja sagnem glavu, namestim mu se ko kec na jedanaest, pa kad mi je sašio, mislio sam da su mi uši došle do ramena.
-Jel bolelo, a?
-Bolela je brate i glava i duša. Glava me prođe do večeri, a dušu sam sad zalečio.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Najviši stadijum mržnje. Onaj momenat kada se smatra da smrt bez obzira na kako je surov ili mučan način nastupila sama po sebi nije dovoljna kazna.
Takođe i najveća lična uvreda koja ne uključuje članove bliže ili dalje familije (majku, sestru, švecu, tetku, sve po spisku i td.)
- Je l' ti dosta mamu li ti jebem?!!
- Pišaću ti po grobu idiote!!! - pljuckajući zube u masnu baricu krvi.
Izraz koji se koristi za nešto što je lako, što može da se uradi bez po muke, onako laganezi, bez kapi znoja, pičkin dim što bi se reklo, jer šetnja po parku, posebno po lepom danu, relaksira i ne treba utrošiti mnogo snage ili mozganja na nju.
- Brate evo je sreda, a mi i dalje nemamo para da vratimo Paji Gipsu.
- Ma opušteno, nabavićemo nešto.
- Šta opušteno kretenu i ono što smo imali juče, gurn’o si u struju. Sada sve moramo iz početka, a malo je vremena.
- Ne brini, imam lukav plan.
- Kakav?
- Pa ja sam namerno juče izgubio pare, jer sam ionako planir’o da opljačkam kladžu večeras, tako da ću pokupiti opet te pare nazad plus još para od današnjih uplata.
- Jesi ti lud bre? To je Kizina kladionica. Još i sa njim treba da se kačimo. Šta ako te izvali?
- Ma nema šanse. Biće to šetnja po parku.
- Vidim ja da ćemo nas dvojica provesti narednih godinu dana sa pomoćnim točkićima i da ćemo vrlo malo šetati.
Način hoda karakterističan za početnike u teretani koji misle da su se nakon dva treninga razvili kao Švarceneger. Ekvivalentno razbacanosti veštačkog đubriva po njivama.
- Šta si se razbacao kao kuće po brdima, šta glumiš? Nemoj da te ja skupim!
Poslovi kojima se bave likovi u pornićima. Stereotipi koje nam pornići nameću u vezi sa ovim zanimanjima, totalno su suprotni stereotipima kakve mi gajimo prema njima u stvarnom životu.
Policajka: u stvarnom životu - mrzovoljna devojka u plavoj uniformi, koja na bilo kakav pokušaj flerta sa tvoje strane, vadi pendrek i privodi te u stanicu; u pornićima - seksi crnka u uniformi sa bujnim dekolteom i minićem i crnim naočarima za sunce. Žvaće žvaku sa otvorenim ustima i vrti pendrek, zagonetno se smeškajući. Kao i njene koleginice iz stvarnog života, na svaki tvoj pokušaj flerta, reaguje vađenjem pendreka i privođenjem...s tom razlikom što umesto svog vadi tvoj pendrek i ne privodi te u stanicu policije, već na zadnje sedište službenog auta.
Čistač bazena: u stvarnom životu - mrzovoljni debeli čikica koji pati od povišenog krvnog pritiska i hroničnog trovanja hlorom; u pornićima - mladić od 25-30 godina, nabildovan, preplanuo, sa alatkom od dvateset i kusur santima, koju naročito obožavaju starije bogate gospođe, mada ni drugima ne ostaje dužan.
Profesorka: u stvarnom životu - totalno neprivlačna žena poznih godina, koja "voli seks i rado ga se seća"; u porniću - ekstremno seksi plavuša od 30-40 godina, koja ne stupa u seksualni odnos samo sa onim učenicima koji od nje to ne zatraže.
Doktor: u stvarnom životu - čovek srednjih godina, izmoren dugogodišnjim studiranjem i stresnim poslom, inače, iz istih razloga, veoma skromnog seksualnog iskustva; u pornićima - strahovit jebač, smrt za medicinske sestre, mlade mame i studentkinje medicine.
Štreberka: u stvarnom životu - neprilagođena, prekomernim učenjem ubijena devojka, krajnje skromne seksualne biografije, a ima one štreberske naočare sa crnim okvirom, koje čine da izgleda još manje privlačna nego što realno jeste; u pornićima - seksi klinkica od osamnaest leta, ima dva repa sa strane, lizalicu, belu košulju i kariranu suknjicu, duge prugaste čarape i iste one štreberske naočare sa crnim okvirom, koje , međutim, sada samo dodatno doprinose njenoj jebozovnosti.
Sekretarica: u stvarnom životu - starija žena, koja se ističe svojom ljubaznošću i pozamašnom kilažom; u pornićima - raspomamljena rasna plavuša, koja se nesebično daje svome nadređenom, ali ništa manje i kolegama, koleginicama i, naravno, strankama.
Primera ima još mnogo, ali sumnjam da ste i ovo pročitali, tako da...
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti.
Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova.
Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Istrošenost živaca bez obzira na ostale predispozicije.
Dosta. Ili kaži šta imaš ili nemaš al ne smaraj. Skrati priču bez uvijanja jer je višak priče bespotreban. Suvišan. Podsjeća na naivu. U naivi ljudi imaju velike glave. Glave pucaju kao livade, pucaju kao bundeve, svi su hepi i kad nisu. A naiva je hipsteraj dokonih ljudi.
Pišaj je. Prodaj je Francuzu, ovde se ne drži po kućama.
Ne bacati više ni pomiju pred svinje a kamoli nekakve bisere. Ne hraniti sujetu tuđem kurcu ćeifa kurčevog radi.
Ni nezrelim ni prezrelim.
Neka se sami glade i hrane i naumiru srećni.
Mrš.
Jedino po čemu mogu da te lupe na Vukajliji.
Pamtite me po definicijama mojim...
Oni čekaju u zasedama. Strpljivo, sa svojim malim karama. Natopiće svaki predmet koji dotakne tlo. Našao si loptu u parku? Ne, popišana je. Našao si hemijsku olovku na ulici? Zaboravi, popišana. Ispao ti je telefon? E pa, to pored tebe nije bio žbun već mali cigo i šora ti po Galaksiju caf caf caf!
- Mama, ne tu svesku sa poda, cigani su pišali po tome.
- Sine, kod kuće smo.
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Pitanje upućeno vozaču autobusa, koji promaši svaku tries' sedmu rupu na kolovozu, praveći od kamena u bubregu fini, sitni pesak. K'o po trotoaru da vozi.
:baaam!:
- A jebote, ovaj se drođira, jebeš mi sve! Alo, majstore, je l' može malo po putu, A?!
- Izvini, nisam čuo?
- Pitam: da li možeš, ako nije problem, malo za promenu da voziš po putu?
- Vidi ovako... uvalim ti kobasicu krutu, može?
Ne može se porediti sa "dobićeš po njušci" ili "njonji", jer je mnooooooogo efektnije.
Eventualno neko poređenje sa "dvajes pet po turu" može doći u obzir, mada ovo prvo zvuči nekako... srpskije, da se tako duhovito izrazim.
-E, ćale, ono, zabo' sam asa iz mate jebi ga, kod one veštice. Al' mogo sam da izvučem 2 nego ono.. zajeb'o sam se nešto..
-PU, delikventu maloletni, kako te nije sramota bre, psuješ k'o Velja u skupštini, i još me brukaš tamo u školi, skrndelju neopevani!
-Aj bre ćale..
-MMMMARŠ U SOBU, NEMOJ SAD DA DOBIJEŠ PO LABRNJI, JEL TI JASNO BRE!?
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.