Više dođe kao vraćanje svih nas u prošlost nego definisanje nečega.

Nekada je to izgledalo ovako:
Čitava porodica se okupi, jer fudbalska reprezentacija brani obraz njihove otadžbine. Obično su to svjetska ili evrpska prvenstva. Ljetni dani, zamrače se prozori da svjetlost ne utiče na kontrast boja na TVu (obavezno proizveden u Ex-Yu), zavisno od starosne dobi ukućana pije se 'ladno pivo, guja rakijica ili kakav slabo razgrađeni sok za najmlađe. Urla se i skače po kući, psuju se članovi porodice onom ko propusti šansu da osvijetli obraz otadžbinske reprezentacije. Urla se kao da nas neko stvarno čuje. Em ono sunce prži kroz zastor, em atmosfera dok slušamo i gledamo glavu porodice kako se nervira, jer je on trenutno najbolji stručnjak, ali eto, zadesila ga druga sudbina. A onda kad se završi utakmica trk sa drugarima na livadu ili ulicu, i naravno, najjači lik uzima za sebe ime najboljeg strijelca sa utakmice.
Danas:
Haj-tek TV kojem ne smeta ni radijacija a kamoli sunčeva svjetlost. Fotelje koje nas masiraju i olakšavaju kičmene tegobe bolje nego kosmodisk. Gledamo blijedo u TV, eventualno neko dobaci neki komentar o nekadašnjoj i sadašnjoj reprezentaciji, navijačima, kakve boje im je dres sada a kakve je bio nekada. Kao da je ovaj ubrzani život i sve na dohvat iscrpilo energiju iz nas. Više nas ništa ne raduje, kao da odgledamo tu utakmicu jer odajemo počast nekadašnjem strastvenom navijanju. Život je postao siv i pored ovolikog šarenila, ili nas je baš to šarenilo zaslijepilo.

Poznato je da cigana ima kolko oćeš i da većina njih prosi.Kad neko prolazi oni prvo kreću da mu blagosiljaju bližu familiju,pa dalju familiju,pa onda kažu zašta im trebaju pare.Ako im kojim slučajem ne daju neki dinar cigani počinju da psuju istu onu familiju koju su do malo pre blagosiljali.

Često bezuspešan pokušaj svakog kolege vozača da izmami pivce svog saradnika menadžera prodaje, a posle ga naravno kune ceo dan.

Debil, retard, šonja, glupan, tupan, budak...

Uglavnom može da se odnosi na većinu negativnih osobina muškaraca. Uglavnom se upotrebljava bez prisustva somurana.

Besplatne ili jeftine majice koje nosi veliki broj naših sugrađana. Dele se u četiri najzastupljenije kategorije:

1) Pivske

Majice Jelen piva ("Muškarci znaju zašto!") ili Lav piva ("Ili jesi ili nisi...Lav") koje su dobijene prilikom kupovine nešto većeg pakovanja flaša, odnosno limenki. Oni koji ih nose ne samo pokazuju da su pravi muškarci (čim piju pivo) već i svoju kupovnu moć - sve u cilju privlačenja ženki.

2) Sladoledne

Ove majice su poklonjene prilikom promocije "Ližite pažljivo!". Oni koji ih nose su duboko uvereni da im takva majica više nego sigurno ističe libido. To su liberalne duše, pravi đavolci. Oni bi voleli da liznu, i to pažljivo - samo kada bi imali šta.

3) Davaoci krvi

Ovo su najčešće bele majice sa crvenim logotipom kapljice krvi i crvenim krstom, negde u sredini. Oni koji ih nose šalju vrlo jasnu poruku da su ne samo učinili jedno plemenito delo već i da se ne boje igle. Možda oni i ne ližu pažljivo ali su definitivno jedna dobra prilika.

4) Halkidiki

Ovaj tip majice, za razliku od prethodnih, uglavnom nije besplatan ali, ruku na srce, nije ni daleko od toga. Na njima su uglavnom "prsti" Halkidikija (narod to zove "prstenovima" iz nekog razloga), Stavros, Hanioti, Paralia, Pefkohori... Oni koji ih nose vole da se prisećaju svog odmora ali i jasno poručuju da ih ex-YU more ne zanima. Moguće je i blago naginjanje ka patriotizmu (prijateljstvo sa pravoslavnom braćom grcima).

Epilog razgovora za posao u Srbiji.

Ujedno i poslednji put kako ćete čuti glas osobe koja je to izgovorila, a na "Vaše mesto" će doći neko ko nije imao vremena da dođe na razgovor.

Cevanica. Deo noge, kost koja se nalazi na prednjem delu noge, a proteže se od kolena do stopala. Česta i zgodna meta raznih udaraca, takođe i bolno mesto, jako zgodno za povrede i prelome. Južnjački izraz.
Moguće varijante, zavisno od kraja, su cvolika i cvalika.

Makedonac koji ne vjeruje u teoriju.

Neki ljudi vole da nose crne čarape malko duže od čarapa drugih boja i dezena, valjda što se prljavština ne primećuje toliko, ali se brate “čuje“.

Bilo kako bilo, nakon šest dana (jer se samo nedeljom takvi ljudi banjaju) čarape se skidaju ali su toliko, toliko “zasmrdene“ da ubijaju sve u užoj i široj okolini, ubojiti im nindža sa crnim pojasom 99 dan nije ni do kolena a kamoli potkolenice.

Ponte Rosso, ime trga u Trstu koji je godinama bio simbol mnogih istočnoevropskih žitelja, pa tako i ljudi iz gotovo svih krajeva naše ex YU, za odlazak u povoljnu (jeftinu) kupnju najčešće ne previše kvalitetnih artikala.

Kupovalo se, naravno po cijelom gradu u manjim i većim prekrcanim trgovinama u koje je domaće stanovništvo rijetko zalazilo. Trgovci su bili zadovoljni, no ostali Tršćani nisu blagonaklono gledali na, od cjelonoćne vožnje umorne, kupce koji su vukli ogromne plastične torbe natrpane odjećom, sredstvima za čišćenje, prehrambenim artiklima i kojekakvim ćanfruzaljama (cianfrusaglie – sitnice za koje nitko ne zna čemu služe). Oholi stanovnici lijepoga grada na Jadranu zvali su te umorne kupce Zlavi, Skiavi (vidi:Ciao), Šćavi – oni koji su uništili opojne mirise najfinije Illy kafe što se u jutarnjim satima širio iz gradskih barova i draškao nosnice još uspavanih Trieština. Ovako je glasio naslov članka koji sam davno pročitala u tršćanskom tjedniku.

Danas više nitko ne odlazi u Trst „po špežu“. Imamo mi svoje Arizone, svoje Kineze, svoje butige i butike, imamo svoje Crvene mostove. A Tršćani plaču za Zlavima! Žale se da je grad u kojem prevladavaju uslužne djelatnosti daleko od toga da bude najuspješnija luka u Italiji, a kamoli u Europi. Mali trgovci sa sjetom i tugom sjećaju se nezahtjevnih kupaca kojima su mogli prodati i maglu umotanu u malo šarenog papira.
Sada bi rado da im se malo pokvari miris jutarnjeg kapućina. Piju ga sami i sa sjetom i nostalgijom sjećaju se nas!

Na jugu: raditi nešto pod moranje, krajnje bezvoljno, preko kurca.

Da biste shvatili snagu hard rock velikana pustite album Made In Japan i odvrnite volume do kraja - ovaj bend je svojevremeno nosio titulu najglasnijeg benda na svetu, koju im je dodelila Ginisova knjiga rekorda. Moćan glas Iana Gillana i virtuznost Ritcie Blackmorea, podržana snažnom ritam sekcijom - Roger Glover na basu i Ian Pace za bubnjevima - uz maestra Jona Lorda za orguljama i doslovno su stvarali istoriju - Deep Purple, sa grupama Led Zeppelin i Black Sabbath, čine "sveto trojstvo" koje je postavilo temelje "teškom zvuku". Nažalost, Deep Purple su i jedan od najpotcenjenijih rock bendova u istoriji - u Sjedinjenim Američkim državama nikada nisu postigli onu popularnost kakvu su postigli u ostatku sveta - još uvek nisu uključeni u Rock 'n' Roll kuću slavnih, a pri pomenu "pionira heavy metala" gotovo da ih se niko ne seti - ali šta pa Amerikanci znaju! U Istočnoj Evropi Purple su (kao i ostatak "Deep Purple porodice" - Whitesnake, Rainbow, Dio, Glenn Hughes, Blackmore's Night, a ne zaboravimo i da je Gillan, kao i Dio, bio u Black Sabbathu, a Coverdale radio sa Pageom) ogromni; oni su (ili su bar doskora bili) na početku plovidbe svakog ovdašnjeg klinca rock vodama... Danas nam dolaze najveće zvezde rock muzike, ali, i pored besprekorne svirke i velikog showa, ostajemo pomalo razočarani pred činjenicom da oni nemaju pojma gde se zapravo nalaze i koliko njihov dolazak znači ljudima koji ih čekaju decenijama - a po svemu sudeći nije ih ni briga. E, tu se Deep Purple razlikuju od ostalih - pri svakom dolasku (od velikih rock imena Deep Purple su nas, uz Uriah Heep, verovatno najviše puta posetili) Deep Purple kao da pokazuju da su svesni posebne privrženosti publike sa ex-Yu prostora njihovom radu... Kako drugačije objasniti Izjavu Iana Gillana: "Ja priznajem samo tri pića: škotski viski, rusku votku i srpsku rakiju"?

Nezaobilazano ritualno okupljanje i sastavni dio mladosti većine omladine na Balkanu a i šire.

Potrebni sastojci:
Ekipa - optimalno 10 do 15 ljudi
Gitara - komada 1
Gitarista - komada 1, a poželjno je i više da preuzmu kad se prvi smori
Pivo - najmanje litru po osobi, a poželjno je u što većim količinama
Ljudi koji znaju sve tekstove - komada bar 3, da prave štimung ako ostatak ekipe na nekoj pjesmi "zakaže"
Vrijeme - 2 sata i više, najčešće počinje iza ponoći (produžetak nekog izlaska) i traje do ranih jutarnjih sati (noćna varijanta) ili oko 3-4 sata popodne za vrijeme nekog izleta i traje do predveče (dnevna varijanta)
Mjesto - iza gimnazije, na obali rijeke, u parku, u nekoj vukojebini, na tribinama studentskog igrališta, i sl.

E dakle, kad se svi "sastojci" skupe u pravo vrijeme na pravom mjestu, zabava može da počne. Te svirke su "ekonomski" vid izlaska jer ne iziskuju troškove skupog pića po nekim klubovima i sličnim mjestima niti se učesnici moraju za njih posebno spremati. To sve doprinosi da svi budu manje više opušteni. Repertoar pjesama je 99% ex Yu rok, 1% sve ostalo. Repertoar je ekstremno stabilan i u toku jedne decenije skoro uopšte se ne izmjeni. U početku sam gitarista bira šta će svirati, a kako količina alkohola i naelektrisanost atmosfere rastu, malo pomalo svi počinju naručivati svoje omiljene pjesme. Ipak uvijek bude i nekoliko stidljivih koji ništa ne naručuju, već samo prate ostale. Pri kraju svirke se pređe na šaljivije pjesme i lokalno stvaralaštvo u vidu parodija i prepravki postojećih pjesama. Svirke su odlično mjesto za kvalitetno se provesti, napiti, a lako se desi i da se nešto privede.

Slikovit prikaz da dotični nikako ne mogu ni biti jednaki sa prvonavedenim. Inače, odlikuju se obiljem praznih fraza u govoru, bez obzira da li je tema razgovora politika, sport, cena hleba, čišćenje snega ispred zgrade ili pak koja pevaljka nema silikone.
Kao primarne karakterisitike su još: zadovoljstvo sedenja isključivo u fotelji (donji deo ledja sa prirodno urodjenim oblikom od svojih roditelja), proizvodnja ničega, ekstremno široki vratovi (zbog čega su specijalizovane zadruge u vlasništvu istih, morale da prave i do metar duže kravate), ali i prirodni refleks da padajući sa bilo kakve visine, uvek se dočekaju u fotelji.
Zanimljiv je detalj da su na papiru ateisti, ali u populističkom delovanju, vole da glume i jevandjeliste, pa čak i srpskog patrijarha.
Skloni su šenlučenju i kod kretanja atipičnom skretanju u desno.
Od prirodnih staništa, najviše im odgovaraju klimatizovane vile sa najmanje 1.000 kvadrata. Mogu se pronaći na Dalekom Istoku. Po izgledu se razlikuju od svojih srodnika u Srbiji, gde su se prilagodili društevo-prirodnim uslovima i opstaju čitavih 70 godina. Naime, srpski komunista je vrsta koja je nekada migrirala prema istoku. Danas lete često prema Briselu. Takva pojava se naziva "evrointegracija".

Izraz na jugu Srbije koji se koristi za vidno pijanu osobu.

Lik što glumi žrtvu.

Kad Romima niko nije objasnio da nisu crnci iz američkoh hip-hop filmova, a inspiracije za bacanje rima nikad dosta, zašto da ne podele svoje umetničko stvaralaštvo sa mnogobrojnom publikom? Apsolutno nema razloga. Zar ne?

Prostor na kom je zapisana reč koju ni najuzvišeniji red Iluminata, evo već oko 13 vekova, ne može da dešifruje.

Glavna vojna metoda za orijentisanje po šumama i gorama naše zemlje. Lepo je ako imate mapu i busolu, fine spravice, jebeš i dži-pi-es i slična natoamerička sranja, ništa ne može da zameni lokalnog seljaka koji ceo taj kraj poznaje kao svoj dlan.

Šta ćeš, južnjačka skraćena verzija.