Svi koji vam prodaju pricu kako ih nista u zivotu nece,kako nemaju decka/devojku,ocene,drustvo posao. A zapravo su u svemu solidni,i kada urade nesto dobro,reci ce vam da su prosli najgore moguce,a zapravo su bolje uradili to nesto od vas.
Nemanja:Jao bemti biologiju sve sam uradio,ali bicu srecan ako dobijem 1+..
Jovana: Ne seri,sto si uvek takav? Ti se ne nadas ni kad uradis dobro,a kamoli kad uradis lose.
Nemanja:Ma dobijam keca garant! (Molim te Boze pocecu da ucim samo mi daj tu 5 jedino sto ti trazim je ta 5 molim teee samo toooo)
Svijet je ovaj tiran tiraninu a kamoli duši blagorodnoj, a naš ti je čovjek goluždravi tužna tica iskrivljena lika i poklonik sjaja svakakvoga, u vekovnoj borbi bednik: gura jadnik da uniđe u prvi kanal i jarugu pakla, da oseti miro original parfijuma svežeg mongolskoga, al stalno bi vraćan od profesionalnih izbacivača što ga prezru, nemilog pogleda, bez ozlijeda, ne udostojivši ga, ni objašnjenja ni razloga, pa se na kraju mučenik i preda:
Pređe u drugi kolosek, odijel za sirotinju, traka za spora vozila, traka zaustavna, zabrana prilaska Leni Kovačević, ukrajinski zejtin, estonski riblji ćevapi, sardele Beograd Rijeka Crnojevića, Narodna kuhinja je ok stvar, mandarine s neba pale naša vrata zatrpale.
I uvide naš junak, baš na dan svetoga Ivana L. Lalića, da korak ne može održati sa svim tim belosvetskim sjajem i šljaštanjem svuda okolo, sa potražnjom i ponudom, da redovno gubi, ispada smiješan, neprilagođen i nedostojan preliva sjajnih pogleda koji ga potvrđuju kao člana čopora. Uviđajući dakle svoj poraz, pritešnjen, on rešenje konačno nađe u preziranju svih tih carskih mrvica lažne kinske krune, baca izbledelu od pranja porfiru i zaključava se na Mansardu, pali tv lampaš crno beli, pušta Drugi, zaglavljuje dugme na daljinskom i frlja ga negde na tavan.
I od toga dana blagosloveno gasi dotadašnji godinama sklapani nakaradni razum i polako se budi ono iskonsko kulturno siortinjsko u njemu – period inkubacije nekoliko nedelja – čisti se kulturom ko kefirom i semenjem lana, kenja zavijutke skočkova, skida sve naslage visokorezolutne pohotnosti žudnje koja nikad nije mogla, uvek gladna, da se ispuni.
E eto me pijem 7 kafi na dan 28 cigareta i 19 votki, čuveno pravilo 7-28-19, koje ustvari označava 28. jul 1919. kad je Toša Manojlovič poručivši špircer poždrignuo u kafani, u Moskvi, u Beogradu, onda pustim Drugi i surfujem na kulturi: Trezor, manjine, oslobođene mečke, kulutra, hemijski eksperimetni, Branislav Radivojša Platiša, Vavilon, Tv mreža, Čitanje pozorišta, Kulturni dodatak, Metropolis, Izbor beloruske poezije na romskom, onda otvorim prozor da prhne iz ruke stvorena ofucana gugutka umazanih krila naftom i uđe snježna princeza Bojana Maljović da sredi po kući, isprazni pepeljare i zadovolji neke čisto ancilarne ljubavne potrebe, posle je otpremim mesecu nazad dok njen otac Branimir Brstina pomalo nervozno šilji brke u oblaku i govori ajde ajde.
Najcesce koriscena fraza u situaciji kad hoce neko(rodbina ili prijatelj)da vam daju novac.Vama je prosto "Neprijatno" da uzmet novac jer ste na njega "Alergicni",i ako vam taj novac u tom trenutku tako treba za nesto(planirano ili neplanirano) ali se snebivate iz ciste kurtoazije i odjednom puff,eto ga duh iz carobne lampe.
Ujak iz Kanade:"Dodji ovamo Nikola(u ruci drzi 50eura),uzmi"
Ja:"Nemoj Nenade stvarno"
Ujak:"Ma uzmi bre"
(onda ide neizbezno gurkanje ko dve babe na pijaci,da mi ubaci u dzep "Ja se otimam")
Ujak:(ubacuje mi 50eura u dzep)"Uzmi kupi cokoladu"(i ako za te pare mogu da kupim gram koke a kamoli cokoladu,kako bi uopste izgledala ta cokolada od 50 jura?)
Ja:"Hvala nije trebalo Neso"
Jašta da je bolje. Jeste da loš glas može da bude poprilično jebena rabota i često zna da nanese onaj emotivni bol ali, brate, batine bole odistinski, a i vide se na koži. Svaka priča zamre posle nekog vremena, a bol u kostima ne jenjava do groba.
Mi Srbi ne bismo bili nebeski narod kakav jesmo kada se većina jedinki našeg ponosnog naroda ne bi vodila pitanjem šta će reći selo, jer je komšiluk, u Srba, uvek bio svetinja, i čuvala čistotu svoga porodičnog imena ali u svakom žitu ima i kukolja. To su oni koje boli kurac i za ime i za prezime samo dok je njima lepo. Batine ne bi
otrpeli ni za kevu i ćaleta, a kamoli za čukundedu Solunca što je 'iljadu devetsto šesnaeste preš'o Albaniju. Ovakvi se drže jedino one stare ako je jači nije brži, a ako je brži ne zna put.
Elem, nameće se pitanje da li je moguće da čovek izbegne i loš glas i batine jer kad pogledaš, brale, logičnije je da biju onog što ga svi pljuju, a ne nekog dobricu. Ono jeste logično al' to ne bi bilo to bez malo patnje, pa ako hoćeš da budeš na dobrom glasu moraš nešto i da otrpiš. E, sad da l' te batine predstavljaju svakodnevna sranja sa kojima se susrećemo ili neko čeka iza ugla sa bejzbolkom da ti prebroji rebra zna samo bradonja. Jebi ga, takve su ove naše narodne mudroserije.
- Dobro jutro.
- Dobar dan. Jutro je odavno prošlo. U kol'ko si doš'o noćas?
- Pa, malo sam se zadržao. Mislim da je bio oko dva.
- Lažeš, stoko jedna!Doš'o si u pet i dvajes.
- Pa, što me pitaš kad znaš odgovor?
- Tišina tamo!Ovde ja postavljam pitanja.
- Ćale, šta ti...
- Ćut' more kad kažem!Čujem da možeš da popiješ najviše od onih tvojih alamunja.
- Od koga si čuo?
- Priča se.
- Znaš kako se kaže. Bolje da me bije loš glas nego dobar siledžija, hehehe...
- Ej? E, pa sad ćeš da vidiš kako je i ovo drugo, pa uporedi.
Žena, majka tvoje majke/oca, koja je uvek tu da zanoveta, pita te da li hoćeš da jedeš iako si jeo pre 10minuta. Takođe je uvek da Vas u 10 ujutro iako ste mamurni ili neispavani pita ,,Hoćeš da ti baba ubije koje jaje za doručak?" Kada dođe penzija, tu se stvar drastično menja, baba pita ,,Imaš li sine za cigare?", ,,Evo da baba koji dinar, nije puno, ali to je ono što mogu da odvojim." Hvala baba živa i zdrava bila, samo me nemoj više buditi u 10 ujutro...Ponekad čak zna ustati u ujutro zateći vas za kompjuterom i reći ,,Spavaj drago dete,kako ćeš ustati ujutro?"
Ja: (inače došla kući u 5 ujutro, posledice rakije, vina i ko zna još kog alkohola) spavam, ne znam gde mi je dupe a kamoli gde mi je glava.
Baba: Ulazi u sobu oko 15h, sreća veoma tiho, gurka me prstom u nadi da me probudi i kaže
,,Drago dete, spavaš već 10 sati, hoćeš li možda ustajati da piškiš, zabrinula sam se?
Ja: Baba, molim te lagano izađi iz sobe, tiho zatvori vrata. A piškiću kada dođem sebi.
Pisala bih vam još primera ali me baba zove da jedem... -.-
Svaki postupak koji ne prati razumno objašnjenje.
Razgovaraju dve prijateljice:
Prva: Udala se Nada.
Druga: Jel baš dobro! A jel ga znamo?
Prva: Ma nije ga znala ni ona do nedelju dana pred svadbu.
Druga: Mora onda da je bogat?!
Prva: Ma nije ni lep a kamoli bogat...
Druga: Možda je dobar u krevetu?!
Prva: Ma nije ni to, stariji je od nje bar 30 godina...
Druga: Budalaština, šta joj je to trebalo?
Više dođe kao vraćanje svih nas u prošlost nego definisanje nečega.
Nekada je to izgledalo ovako:
Čitava porodica se okupi, jer fudbalska reprezentacija brani obraz njihove otadžbine. Obično su to svjetska ili evrpska prvenstva. Ljetni dani, zamrače se prozori da svjetlost ne utiče na kontrast boja na TVu (obavezno proizveden u Ex-Yu), zavisno od starosne dobi ukućana pije se 'ladno pivo, guja rakijica ili kakav slabo razgrađeni sok za najmlađe. Urla se i skače po kući, psuju se članovi porodice onom ko propusti šansu da osvijetli obraz otadžbinske reprezentacije. Urla se kao da nas neko stvarno čuje. Em ono sunce prži kroz zastor, em atmosfera dok slušamo i gledamo glavu porodice kako se nervira, jer je on trenutno najbolji stručnjak, ali eto, zadesila ga druga sudbina. A onda kad se završi utakmica trk sa drugarima na livadu ili ulicu, i naravno, najjači lik uzima za sebe ime najboljeg strijelca sa utakmice.
Danas:
Haj-tek TV kojem ne smeta ni radijacija a kamoli sunčeva svjetlost. Fotelje koje nas masiraju i olakšavaju kičmene tegobe bolje nego kosmodisk. Gledamo blijedo u TV, eventualno neko dobaci neki komentar o nekadašnjoj i sadašnjoj reprezentaciji, navijačima, kakve boje im je dres sada a kakve je bio nekada. Kao da je ovaj ubrzani život i sve na dohvat iscrpilo energiju iz nas. Više nas ništa ne raduje, kao da odgledamo tu utakmicu jer odajemo počast nekadašnjem strastvenom navijanju. Život je postao siv i pored ovolikog šarenila, ili nas je baš to šarenilo zaslijepilo.
Pobjeda Jugoslavije, izlazimo na ulicu.
Najdeblji lik je naravno Ivica Kralj, jer je on golman, ne može trčati, i on je mačka od golmana.
Najjači lik je Savo Milošević, jer on zabija golove. Najgprgaviji je naravno Zoran Mirković (sjećate se onog crvenog protiv Hrvata). I tako dalje.
Danas pobijedi Srbija (rijetko), klinci se okupe, odu do kladžera da podignu crkavicu koju su dobili i odlaze u obližnju birtiju da ispoštuju dobitak i prokomentarišu bezglavo jurcanje Krasića i bace komentar na Pantelića koji se obavezno krsti kada ulazi u igru, a za vrijeme meča se krsti publika.
To je definicija koja podrazumeva neku reč/frazu koja ima neko interno značenje poznato samo autoru i njegovoj užoj ekipi te je autor skapirao da je to toliko extra ultra giga interesantno da je odlučio da to podeli sa nama ... koji mu potom damo thumbs down ... Ovakve definicije izazivaju What the fuck (ili ti ŠTA KOJI KURAC) izraz na licu!
Definisana reč na Vukajliji: Komunikativno pitanje
Definicija:
Kakvo ti je to pitanje?
Komunikativno
Odgovor sagovorniku kad na pitanje odgovori inbecilnim pitanjem.
Primer:
Gde ti je auto?
Kakvo ti je to pitanje,matere ti? (očigledno nadrndan,len da razmišlja,kamoli da odgovori).
Komunikativno (da ga ne pošeljem u .....).
Reakcija starog vukajlijaša: ŠTA KOJI KURAC!?!?!?!?!?!
Izaraz za osobu koja dugo nije imala momka ili devojku.
1)
-E, brate , šta bilo sa onom našom drugaricom iz srednje , onom Miljanom, je l' se udala, je l' ima nekog?
-Ma neee , brate , ona kao da se zamonašila, momka 100 godina nije videla a kamoli imala!
2)
-Gde si Mare, gde ti je bre neka devojka, ceo si mi tunjav?
Ma brate , ne znam , ja k'o da sam se zamonašio, nisam imao devojku, ne pitaj od kad!
Ljudi su toliko iskompleksirani svojim i tudjim polnim organima da smo na kraju, posle više vekova slobode, sreće i blagostanja morali da pokleknemo mediokritetima i počnemo da sakrivamo svoje "sramote". Šta mi vredi što postoje nudističke plaže, festivali, kampovi i šume gde možeš da odeš i skineš se go, kad svakog dana jedva čekaš da odeš pod tuš i skineš sve ono prljavo i smrdljivo što si nosio celog dana. I zahvaljujući pojedinim manijacima koji su vlažili i slinili gledajući u običnu lepotu ljudskog tela, putem institucija koje ne rade u korist čovečanstva teraju me na nošenje jebenih sintetičkih gaća koje mi žuljaju jaja, uvlače mi se u dupe, izazivaju ojed, omogućuju da mi dlaka uraste u guz i nastoje da sve ono št pokrivaju usmrde i ukisele do granice opšte neizdržljivosti.
Ali neka - neka bude. Recimo da je to nešto što moj intelekt nije u stanju da sagleda, razloži i razume. Ali to ipak nije razlog da se diskriminiše i donji veš. Prvo nije valjao penis. Pa nije valjao list preko penisa. Pa bele pijačarske gaće, pa sintetičke bokserice, pa minimalke, pa kolekcija Ralf Lorena od preošle godine. Stari dobri kupaći jedno vreme je izašao iz mode, ali vratio se na plaže u velikom stilu. Mada iako je normalno videti muškarca u kupaćem na plaži, isti prizor je neprijatan i nepoželjan u restoranu, crkvi, školi pa čak i u prodavnici. A kamoli u nekim pamučnim svakodnevnim običnjarama. Da li zato što to povećava rizik od toga da ti bar-kod čitač opeče kitu ili da izazoveš srčani udar kod kasirke u godinama, nije poznato...
Kakva neprijatna scena - stojiš i zveraš u mlitavo, neugledno, dlakavo zapušteno muško telo koje blene u tebe mamurnim, telećim pogledom, odenuto jedino u uzane izlizane gaće. Okrećeš se od ogledala, hvataš za kvaku u nameri da kroz dnevnu sobu prodješ zelenu milju do kupatila, i šta vidiš? Kevu koja pokušava da te uda zabrinuta za tvoju budućnost, komšinicu zabrinutu za budućnost svoje neudate ćerke, i njenu neudatu ćerku koja je zabrinuta za svoju budućnost. I ćale na kauču koji prati olimpijadu i ne konstatuje ništa i nikoga. Deluju ti šokirano, iako pouzdano znaš da nisi izvadio kitu i ispišao se pred svima po tepihu. Nećeš jebati. Nećeš se ovaj put ni ženiti, mada to nisi ni planirao - sve što si želeo je da digneš dasku, nasloniš glavu na kotlić i kao čovek se ispišaš. Svo četvoro na trenutak obarate pogled u visini podne lampe. Da se ova situacija odigrala na nekoj odvratnoj deponiji od plaže, da si nosio crveni istegljeni speedo i da si isturio desnu nogu napred pokušavajući da svima staviš do znanja da imaš penis - niko te ne bi ni konstatovao. Ali sad si u pamučnim gaćama, predvidjenim za nošenje ispod druge garderobe, ili eventualno pred devojkom ili ženom. Ali svakako ne sada. To se jednostavno ne radi.
- Ko vodi ćale?
- Vodi Kuba u trećem setu, naši protiv Amerike, Keneniza Bekele na deset hiljada a Novak prekinuo zbog kiše.
- Do jaja.
Vrlo rano ustajanje dok zora još kunta. Dizanje pre nego što oni na drugoj hemisferi nameste krevet.
- Ćale, opet vileniš? 5 ujutru je!
- Ja vilenim?! Ja?! Ne znam ko je luđi, da li ti ili onaj komšija! Ti tu neke tačkice po toj kutiji juriš, a komšija, jebem li mu sve mu jebem, opet izvodi dodolski ples na terasi! U prljavim gaćama! Odvalio nekog Šekiba i poliva se detrdžentom! Ne mož čovek od vas spavati! Eno, petlovi još ne pomišljaju da ustanu iz kreveta i da se obriju, a kamoli da kukuriču!
Izuzetno dezorijentisan igrač. Nesnalažljiv u prostoru i vremenu. Ne zna gde se nalazi pa shodno tome sudija je tu da mu pomogne u nastojanju da nađe gde je put za svlačionicu.
Kafić "Malibu". Tri ujutru. Marko, mrtav pijan, tetura se po grmlju a u tom trenutku prolazi starija gospođa.
Marko: Buuuhaaaa (povraća)
Baba: Sine, da te pitam. Gde je put za Mrljište?
Marko: Baba. Ne znam gde je levo a kamoli, hik, put za Mgljušulttjgdmd.
Baba: Au, sinko, pa ti si se napio. Eno tamo ima klupa, sedi malo, proluftiraj se.
Izraz koji oznacava da neku radnju radite veoma retko, otprilike na svaki Bozic.
Drugar: Sviras li onu tvoju gitaricu brate?
Ja: Da,da na menu pa na ustrap.
Keva: Sine,jel si cistio skoro prasinu u sobi.
Ja: Da,da,juce sam cistio.
Keva: Kako da ne,nisi cistio ni kad smo se uselili kamoli sad,cistis ti,cistis, na menu pa na ustrap.
Radovan: Je l' bolan Stanimire, šta upisa onaj tvoj mali?
Stanimir: Neko računarstvo šta li. Oko kompjutera nešto upis'o.
Radovan: Pa ide li mu to štogođ?
Stanimir: Ide nego šta. Mali ima kliker za te skalamerije. Neki dan dobio stipendiju.
Radovan: E nek mu je sa srećom onda! Onaj moj konj ne zna da razlikuje bukvu od breze, a kamoli šta drugo...
Način da debil pokaže da je veći debil nego što se do tad mislilo.
Takvi se vide na ulici, na poslu, fudbalu, itd. Jedina dobra stvar u vezi sa tim osobama je da oni prave razliku između seljaka i seljačina.
-I dribla tako mene onaj klinac, nema više od 12-13 god. ali mali j*be kevu, driblao me sigurno sat vremena, nisam video a kamoli pipnuo loptu. Čuo sam da igra za reprezentaciju, mali je žešći talenat. Onda, j*biga, ovako bez kondicije ja izašao i pustio debelog Ivana umesto mene, nije prošlo 2 minuta a već sam čuo "Ček' da ti ja pokažem" i eto mali završio sa krvavom nogom.
Temu kao prekretnicu razgovora koristiti za efektan odjeb nekog smarača.
I tako ti ja ulovim zeca od 7 kila. Da se usereš kad ga vidiš bre, a kamoli...
Super je to, no jes' ti čuo za ovu privatizaciju u Slovačkoj?
...?
Poš'o Lučenec u tri lepe... Sve pokupovali neki Mađari, hoće da pretvore čitav grad u rehabilitacioni centar. A o Rimavskoj Soboti da ne govorim, Rusi upropastili... Ej gde ćeš?
Izvini molim te... Zaboravih tetki lek da odnesem... Stara žena srčani bolesnik, ne bih da rizikujem.
Sarkastično podjebavanje ortaka koji se hvali kako je zbario novu ribu, a koji je toliko smotan da ni jaje iz ljuske ne može osloboditi, te pritom izgleda tako da bi svaka iole svesna ženska osoba odbila i da ga pljune. Kada na sve to dodate činjenicu da zbog urođene mentalne retardacije baljezga i kada je trezan, a kamoli kada je pijan - dolazite do zaključka da mu je mogućnost ogreba za snošaj i bilo kakva interakcija za ženskim polom jednaka statističkoj greški. U tim trenucima magnovenja prosto se zapitate da li je moguće da je naleteo na devojku kojoj sva čula rade kako treba ili se ipak radi o izvesnoj psihofizičkoj devijaciji i anomaliji kod pomenute osobe.
Jer iako svaka krpa nađe zakrpu, a ružnoća je relativan pojam, nije svejedno da li vam drug prezentuje validne podatke o svojoj seksualnoj aktivnosti ili vam floskulama maže oči, sakrivajući tako činjenicu da mu je devojka zapravo protivtenskovska mina koju mogu jebati trojica a da se ne sretnu, koja pritom poseduje vizuelne sposobnosti poput Braće Matić, a čulo sluha je služi k'o namćora od sto godina. Upravo je zbog navedenih stvari nužno tražiti precizan opis ženskog bića o kome se govori, a ukoliko je moguće ni lična provera ne bi bio na odmet.
- Gde si, Đole, stari lafe, pušiš kurac od žirafe, šta ima?
- O, Ćomi, sivi tiću, obližeš me po glaviću. Što si se tako upicanio? Izgledaš k'o da si iz groba ustao, a parfem ti se oseti na kilometar.
- Ma idem da se vidim sa ribom.
- Molim? Brate, tebi je poslednji kontakt sa devojkom bio kad si pre dve nedelje u klubu prišao nekoj likuši da joj kažeš da joj nos izgleda k'o dvogrba kamila. Je l' ta gluva ili ćorava?
- Puši kurac. Zove se Marija i mnogo je lepa devojka.
- To da li je devojka tek treba da se utvrdi. Lažeš čim zineš. Odoh sad do kladže, al' sledeće sedmice da me vodiš da se upoznamo. Želim se uveriti da li hoda na dve noge ili si zakoračio u zoofiliju.
Sposobnost da crkavicu razvučeš na ceo mesec.
Šef: Izvol'te platu. Pošto vodimo anketu među radnicima, možete li da mi odgovorite na jedno pitanje?
Radnik: Može.
Šef: Šta ćete raditi s tom platom?
Radnik: Da radimo gimnastiku, razvlačimo je koliko možemo. Uostalom šta vas briga šta ja radim sa svojom platom kada ne možete ni normalno da me isplatite. Sve neka crkavica, a ni za štrudle sa makom nemamo a kamoli za odmor od dva dana.
Ili popularno rečeno - crkvenjaci. Poslednjih godina dosta raširena pojava na našim prostorima. Uzrast je nebitan, ali ih sve krase slične osobine. Stariji su često bili najistaknutiji komunisti, a danas proslava ''njihovih'' krsnih slava traje po tri dana, a za vreme posnih slava se služi mrsna hrana. Božije ime uzimaju u usta kako im volja, prvo se kunu u njega, a onda ti njime kunu porodicu. Mlađe generacije idu u crkvu, često pod prisilom roditelja (bivših komunista). Većina njih u crkvu ne zna ni ući kako treba, o ponašanju da ne govorim, ali bitno je da se roditelji hvale kako su njihovi potomci pravi vernici. Bibliju verovatno nikad nisu videli, a većina činjenica im je apsolutna nepoznanica. Molitve ne znaju, Simbol vere i Deset božijih zapovesti ne treba ni spominjati. Dosta njih ipak nauči nevedeno da se pokaže pred veroučiteljem i gostima koji dolaze kod njihvoih roditelja, takođe istaknutih vernika. Iako znaju ova pravila, ne pada im na pamet da o njima razmišljaju, kamoli da ih se pridržavaju.
Bog će kazniti svakoga ko ne posti čitav post, ko ne ide u crkvu, ko ne pomaže istu, a njih koji druge mogu kleti, raditi beskrupulozne stvari će nagraditi jer čine maločas navedene stvari. Vređaju se kada neko spomene boga u negativnom kontekstu, a kada ga oni opsuju nekoliko puta u danu to se oprašta, jer ''svima se omakne''. Isti ti istinski vernici bi opet bili najvredniji članovi partije i ponosno bi mahali crvenim knjižicama da se komunizam vrati.
Izuzetaka, odnosno pravih istinskih vernika, naravno ima. Iako sam ateista, poštujem vernike koji zaista veruju u boga, i trude se da žive po biblijskim pravilima.
Potpuno nejebavajući stav. Čapljinski magarac uživa veću popularnost i više je primećen. Fraza kojom se izražava potpuna apatija koju određena ženska persona oseća prema stupanju u bilo kakav kontakt sa vama. Možete se skejtom spustiti niz Ajfelov toranj ili ponovo okupiti Bijelo dugme, ali kod te ženske osobe ne izazivate ni najmanji interes. Ne postoji ni ona sitna crta animoziteta; potpuno ste joj nebitni. Boli je kurac.
Usled vaše fizičke strukture zbog koje izgledate kao da vas je sklepao pijani Kvazimodo penetrirajući skočimiša u anus i zbog stava devojke koja misli da je božanstvo u koje se ne gleda, rezignirano gubite i ono malo nade da ćete je ikad ploditi. Da vaš kurac leči ne bi ga uzela, a puste želje da ćete je imati u trećem životu potpuno padaju u vodu onoga trenutka kada shvatite da biste mogli goli paradirati pred njom, a ona bi opet pored vas prošla k'o pored turskog groblja. Ne bi pomoglo ni da ste jebeni Bil Gejts, jerbo nju ni milioni ne bi interesovali - kada bi ih vi posedovali. Zanimate je k'o poglavnik u Jasenovcu. Ukoliko biste je na neki način uvredili ne bi se zamarala ni da vam odvali šljagu jer ne želi prati ruke posle dodirivanja vaše skaredne vanjštine; a pljuvačka joj je previše dragocena da bi je potrošila na vas.
- Rođo, ozbiljno razmišljam da se bacim u asketizam. K'o Dostojevski. Možda steknem neke pare.
- Đole, ti ne mo'š da se odrekneš gurmanske, kamoli nečeg drugog.
- Brate, godinama pokušavam da smuvam Tanju. Al' ne jebe me 2%. Kapiram da ako štednjom steknem neke pare možda uspem da joj ga steram.
- Đole, ti jaje iz ljuske ne možeš osloboditi. Tanja te ne registruje. Da si iole pametan čovek shvatio bi to onda kada ti je njena drugarica poručila da bi Tanja pre dozvolila desetorici crnaca da je siluju nego tebi dala. Da se jebeno daviš ne bi ti bacila pojas za spasavanje. Kada bi stao pred jebeni metak namenjen njoj ne bi te ni pljunula.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.