Ne, nisu to ćeloglavi likovi obučeni u toge, pa da propagiraju neko budističko viđenje stanja stvari. Ne, daleko od toga. Ošišani svedoci mogu biti svi oni kojima je "ošišana" logika i time prekinuta veza za centrom za rezonovanje. Ošišani svedoci su svi oni koji su skupo platili sunovrat i devoluciju (anti evoluciju) svog bića i svoga duha, a da toga nisu ni bili svesni. No, to su uradili sa takvim osmehom, da biste se od tog prizora uplašili. Dođavola, i Džoker bi se uplašio.
Mladi naraštaji, koji u uslovima kanibalističko-sadističke tranzicije odrastaju u zemlji između istoka i zapada, nakljukani svakavim medijskim bućkurišem sklepanim od loših kopija "Step" sokova, "Marisol i "Velikog brata", očajnički traže nešto što će im poslužiti kao zvezda vodilja i time ih izvući na obalu iz mora tuge, jada, čemera, socijalnih mreža i lošeg polu-petinga.
Ono što vizuelnim receptorima prime na sasvim drugačiji način rezonuju. Ono što je crno postane belo; ono što je plavo sada je crno. Ne okrene se svet za 180°, kao ni oni sami, ali kada nešto kvrcne, tada je krcnulo za vjek vjekova (ako ne i duže), pa ti posle lupaj glavu kako da im pomogneš.
Prosto se, za divno čudo, morate "diviti" svemu tome - tom "daru" da ono što je očigledno neko toliko zakukulji i zamumulji, da od onog što jeste napravi nešto što ne bi moglo biti ni posle hiljadu nadogradnji.
Mamica i tatica vode svog sinčića i ćerkicu da vide veliki grad, prestonicu svoje zemlje. Slikaju se u nekom parkiću, ispred velikog spomenika.
Tatica slika svog sinčića prvenca i svoju malu princezicu. Mamica im daje "savete" kako da se nameste. Sinčić je momčić tek zašao u tinejdžerske godine, nosi "Slipknot" majicu, pušta tršavu kosicu i kontrira kevi - pravi buntovnik. Ćerkica je obučena u rozikastu 'aljinicu, ima vezan repić skoro pa na vr' glave i šiškice na čelu.
Ćale sprema svog digitalca, sin se mlati, namešta, levom rukom hvata za desnu ruku svoju sestricu, a desnom ponosno, kao da je Solunski front prešao, zighajluje tako da bi i Hitler pustio suzicu.
Mamica pizdi. Vrišti njegovo ime, dere se koliko god može da deluje kao da je stroga, al' da ne pokaže da su oni neki seljaci, već gospoda ljudi, preti svom sinu, pokušavajući da mu da do znanja je to što je uradio jedno skaredno delo i da će mu se najebati svega (finim rečima naravno) ako to ikada ponovi.
Sinčić se kezi kao kreten. Njemu je to verovatno zabavno. Iziritirao je mamicu. Sada će imati o čemu da piše na svom FB profilu, kako je on indivdua kojoj se uskraćuju prava slobodnog izražavanja i tako dalje. Popljuvaće i "Pink" i "B92" pride, jer je to negde počitao. Možda će se ošišati na ćelavo, jer je tako kul.
Tatica ne govori ništa, samo gleda. Da, na ženi je da vaspitava dete. Možda je i papučić, ko to zna. Možda sprema plan da spremi jednu dobru šibu za ovu svoju bruku od sina. Dobro je pa ima svoju princezicu, koja će da ispravi sve što ova nesreća, ova baraba od njenog brata tokom života zasere.
I niko od matoraca da ode kod sina i da mu zavali toliku jaku šamarčinu od koje će se okrenuti desetak puta oko svoje ose i od koje će imati crvenilo koje će trajati par nedelja. Da mu skine taj idiotski kez sa lica, jer je ono što je uradio sramota za sebe, sramota za svoju porodicu, kao i za svoju državu.
Svi oni su, počevši od sina (koji je verovatno gledao "Šišanje"), preko mamice (koja je vaspitavala decu zahvaljujući savetima iz ženskih časopisa), pa do oca (koji je skrhan poslom padao u fotelju da gleda fudbal mesto da pomazi dečicu), ošišani svedoci, na ovaj ili onaj način. Prosek im vadi jedino jedino ćerkica koja je mala, ali, ako se sad već ne napravi rez, ni njoj ne gine stapanje u sivu masu kojoj pripada i njena porodica.
Revija filmova u formi grčke tragedije.
Raja na zboru a ti u svom prirodnom staništu. Habitiraš. Počinje tek jedan od mnogih filmova iz opusa Džona Kjuzaka koji su to veče svi đuture na eteru. Ruka preko usta. Odjednom primećuješ kako u prostoriji fali vazduha. Otvaraš prozor da se malo prolufta. Odnekud se oglašavaju zrikavci. *Zrik, zrik, zrik*. Pogled u daljini, negde u smeru šatre. Kao da čuješ zvuke domaćeg melosa kako se prostiru preko kilometara i kilometara planinskog krša, hitajući ka tvome uhu, čikajući i izazivajući ga. Jebena taraba i ko je izđelja. Osećaš se k'o napaćeni Haklberi Fin u onom romanu što si čitao za lektiru onomad. Pa ko još farba tarabu u belo? Svako normalan zna da se šljiva farba u belo a ne polufinalni proizvod od bukve. Bukva na stranu, trešnja je obrana!? Djeco, majku vam jebem kriminalnu!
*" She's gone. She gave me a pen. I gave her my heart, she gave me a pen."* projeca nekako Džon sa maloga ekrana.
"Džone", misliš se, "Džone pekmezu. Izgleda da smo sami večeras, ti i ja. Ček malo, da izbulam kokice, da te nije ubio neko dok se ne vratim."
*pop-po-pop-pop-pop-pop-pop* se začu, negde u daljini...
Kenjator elitnog reda usera u okvirima srpskog nacionalnog sporta - tenisa. Kaže se za pojedinca koji frustrira protivnike višestrukim overavanjem linija koje ograničavaju teren, a sve to u seriji, ponekad i u jednoj razmeni udaraca.
Izraz je nastao na zemljanim igralištima, kada kontakt loptice sa linijom rasprši nanose šljake i bukvalno je očisti, ali genijalni komentatori, kako oni u studiju, tako i ovi pokraj malih ekrana, praktikuju ga i kada se igra na betonu.
- Opet ovaj majmun čisti linije, jebem ga u dupe špansko!
- Seronja jedan. Nemoguće je toliko puta da pogodi liniju, sigurno se drogira.
- Misliš, očistio je još neke linije pre izlaska na teren, hnjo hnjo hnjo?
- Ma i u toku meča! Vidiš kako se briše između svakog poena?
- Da...
- Tada šmrka belo sa znojnice!
- Provali stvarno! Ne zovu ga džabe beli sport!
- E baš to, to! Ne mogu sportski da pobede Nola! IDEMO NOLEEE!
Od strane intelektualaca potpuno nepredviđena pojava koja će iste te intelektualce naterati da ponovo mozgaju na koji način da svojim intelektom omalovaže šund i kič. Naime, parodija po definiciji predstavlja delo nastalo na osnovu nekog drugog dela. Parodije sa svojom viševekovnom tradicijom oduševljavaju intelektualne krugove (od Don Kihota kao jednog od poznatijih dela pa do danas) ali svemu tome se izgleda bliži kraj. Tvorci kič kulture su postali tako idiotski nastrojeni da je sada prosto nemoguće parodirati dela koja su do te mere nebulozna da već deluju parodirano.
Opet ovi kvazipevači urliču na TV-u, sad ću malo da poslušam tekst pa ću da ih isparodiram!
Kreće pesma:
"Kroz prozor gledam u daljinu i noćas belo
tu sam ti prošlog petka, ja gužvala odelo
tu smo se lige šampiona mi igrali
igrali ko Real - Barcelona, pa se rastali."
Jebo te! Pa ovo mora da se neko zajebava, kako ovo da parodiram?
Nikad pročitano štivo. P;np zon. Ona najsitnija slova na samom kraju ugovora u kojima se do tančina opisuje svaka akcija rezultovana nepoštovanjem ugovora.
* Potpisivanjem ovog zahteva za izdavanje kredita sa 50% mesečne kamate dozvoljavate banci da vam u slučaju nepoštovanja striktnih stavki ugovora oduzme kuću, automobil, sve predmete materijalne vrednosti, grobna mesta vaših roditelja, ženu i decu proda u belo roblje, vas uposli u lokalnom rudniku sa minimalnom platom, od koje će 99% odlaziti banci, sve do vaše smrti, kada ćemo vašu dušu prodati đavolu.
Kaže se za osobu koja je nub nad nubovima u dotičnoj igrici. Osoba kojoj bi dekretom trebalo zabraniti učestvovanje u ovom, muškarcima tako bitnom nadmetanju, zbog mozga koji se vrti na niskofrekventnom procesoru. Izuzetno niskofrekventnom.
Jednom rečju - idiot.
- Hoćemo kanter? Je l' nas ima dovoljno?
- Ima nas, Maki, Srle, Pera mali, Jovan, Džoni, ti, ja... Fali nam jedan.
- Da zovemo Rakija?
- Gde ćeš Rakija?!
- Što?
- Lik je bre nubčina neopevana! Misli da je kanter fleš igrica pa te prati u korak i malo-malo, imaš osećaj da si u raju, sve ti belo pred očima!
Ne znam za druge krajeve Srbije, ali u Šumadiji važi ova izreka koja se koristi kada nekome želimo da stavimo do znanja da to što je uradio nije u redu i da će ako tako nastavi sebe dovesti do toga da postane gadan deda.
Mlađi drčan lik 1 - Komšinice.
Starija dobrodržeća komšinica - Molim komšija.
MDL - Koji deterdžent koristite kada vam je veš tako beo?
SDK - Pa Ariel komšija.
MDL - Ariel znači. Vi volite kada vam je belo na posteljini. ( Provokativno se smeje nonšalantno prelazi rukom preko svog organa. )
SDK - (Zadovoljenog ega komšinica se smeška i kaže ): " Ih bre komšija, ti baš gadan deda rasteš".
Prvo ufatiti dva omanja živa praslina po mogućstvu polno zrela. Brižljivo ih očistiti i okupati pa zaklati. Utrobe uzvaditi i ostaviti, za sad, sa strane. Potom istucati sitno nekoliko žutog govneta zvanog Vini Pu i pomešati u posebnom sudu sa već spremnim pireom od kestena. Zatim u bašti ubrati dva tri sveža karfiola i jedan razlistali ružanj te pirjaniti na tihoj vatri četrdesetak minuta. Nakon toga puniti prasiline već pomenutim sadržajem. Kad se napune uzeti dršku od metle i sagurati sadržaj da stane još. Opet puniti. Kad su do maksimuma nadeveni praslini ubaciti u pećnicu prethodno zagrejanu na 150 stepeni i peći uz povremeno okretanje.
Uz ovaj otmeni obrok preproučujemo belo vino Vinarija Ćirić a možete ubaciti i nekoliko stručica japanske štrčice po želji kao dekoraciju. Ovakav obrok poznat je kao odličan afrodizijak, a negde se naziva, u nekim krajevima i kao tzv hrana za jebanje ili jebački mafin.
Trend koji je nastao u ranim devedesetim i traje sve do dana danasnjeg!Jer ne mozes ici u skolu i biti "zajeban".
Brat 1:daj brate jesi normalan mani se skole koji ce ti to u zivotu!
Brat u usponu:pa neznam bas cale ce da mi kenja ....
Brat 1:ama nemoj da si sisa! Ili imas muda ili ides u skolu!
Brat u usponu:pa neeznam
Brat 1:bolje valjamo neko belo i udjemo u neki kes i za par godina lepo kupimo diplomu i imamo skolu i kes, a mozda zabodemo i neki fax!
Muzički festival koji, sva je prilika, finansira Velika Britanija, ne bi li njihova mladež na kojoj svet ostaje tu svakog jula iživljavala tokom godine nakupljenu negativnu energiju i frustracije, a da oni ne moraju da se bakću sa neredom koji posle toga ostaje. Centar Novog Sada popodne pre početka Egzita: sa Trga slobode dopire očaravajući zvuk gajdi, okolne ulice su pune polugole omladine, pretežno škotske nacionalnosti, koji se kreću u većim grupama, galame, nose sa sobom kartone votke i keze se kao uduvani (što verovatno i jesu). Devojke uglavnom furaju neki neo-hipi imidž, odeće na sebi imaju taman toliko da pokriju ono što se pokriti treba. Prizor njihovih bolesno bledih tela, neopranih kosurdača i rahitičnih udova svakog heteroseksualnog muškarca bi odmah naveo na promenu seksualne orijentacije. Ta zamisao, međutim, gubi se onog trenutka kada vidite njihove zemljake muškog pola. Takvo ponašanje, naravno, kod nas izaziva salve oduševljenja. A da li je tako i u njihovim domovinama? Probajte malo glasnije da govorite na ulici nekog većeg evropskog grada (razume se, na srpskom). Moje iskustvo: šetam prepunim minhenskim Marienplatz-om, u tom trenutku me zove mama, veza je, naravno, očajna, i ja svim silama pokušavam sa njom da uspostavim kontakt. Vičem: 'Halo! Mama! Ništa te nečujem! Loša veza! Šta? Šta...'. Prvo, svi oko mene počinju da bulje kao da imam rogove, a ubrzo se tu stvara i ljubazni gospodin, sa sve pitanjem u fazonu 'Gibt es ein Problem?'. Ali, kad gomila razularenih polugolih Britanaca vršlja kroz NS kao kroz stanični WC, to je OK. Mi, jadni, napaćeni i zaostali, ne znamo šta bi sa nama bilo da oni nisu odvojili nekoliko dana svog dragocenog vremena da nas kultivišu, da nam pokažu šta je crno, a šta belo. MORE, M'RŠ U PIČKU MATERINU!!!
Jedan od mnogih komentara na ne tako dobar rucak u menzi.
-Des' brate, sta ima?
-Evo, iz menze.
-Bio na rucku?
-Aha.
-Kakav je bio?
-Salata je bila dobra.
-A ostalo?
-Sta? Od ostalog bila supa sa sampinjonima, na koje sam alergican, bila kuvana mrkva i ona zelenkasta smjesa sto neki kazu da je spanac.
-A dezert?
-Ma... Bilo neko zelenkasto grozdje.
-Mislis, belo?
-Ne, crno.
-Nista, tu ti je pekara a ja zurim.
-Ae...
Sinonim za spavanje. Posle napornog radnog dana i posle stotinu prežvakanih gluposti, treba osetiti čari odmora koje nam pruža naš fin dušek koji nam godinama diktira pravila spavanja. Osim ako nije Dormeo, mada, ni on nije ni za kurac.
Odoh u bajbukanu. Jebo me i faks, i ispiti, učenje, i belo, sve bre, ma zabole me i za Đura, Šomija, đevojku, Vučića, i ostale kurcomlatine, idem gde mi je mesto da ispraznim dušu. Jebi ga, ipak je sutra novi dan, treba imati i muda i živaca izdržati ga...
Ono zbog cega napravis neku glupost na cega ti oni kojima prepricavas istu kazu ,,Kakav crnjak" ili ,,Kakav bedak"
Primer 1:
Na shrani prilazis da izjavis saucesce, svi te gledaju, a ti se saberes pruzis ruku ozaloscenom/j i kazes ,,Cestitam".
Primer 2 (u slucaju muskarca uglavnom):
Dolazis kod devojke prvi put na slavu. Sva njena rodbina te gleda, a ti dok cestitas njenom ocu stajes mu na nogu, a od njene mame umesto crnog vina uzimas zamucenu vodu gde se odlazu kasicice misleci da je belo vino.
Šta drugo pomisliti, kada pokušavate da se objasnite sa nekim ko je bangav u mozak? Ne, zaista - kako neko može biti toliko tup, da vas i pored tročasovnog objašnjavanja, pojašnjavanja i nekoliko grafikona gleda pogubljenim, telećim pogledom? Čini vam se da gleda kroz vas, kroz zid iza, negde daleko, daleko, daleko, na drugi kraj sveta.
OK, neki ljudi pate od problema poznatog kao kratko paljenje i to je razumljivo - nisu nam svima frekfencije iste, kao ni radni taktovi. To i nije toliko strašno, jer će jedna takva persona u nekom trenutku svoju glavu opičiti svojom šakom i to će biti znak da je skontala. Hrčak iz naslova će se češkati neko vreme, promeniće položaj, gledati situaciju iz drugog ugla, nastaviti da češka bradicu ili mošnice i da gleda, gleda, gleda čitavu večnost. I ništa neće skontati. Previše je to promenljivih činjenica, previše nepoznatih, previše podataka. Previše je to komplikacija. Previše se to kosi sa njegovim prostim sagledavanjem i poimanjem realnosti.
Jedan točak je takvom hrčku potreban. Samo jedan, da ga besomučno vrti, bez potrebe da se zapita: "Čemu sve to?" Ali, kada mu ponudite drugi paket usluga, kada mu objasnite zašto je korisno imati otvoren veći broj opcija, zašto su četiri točkića bolja od jednog, on će samo gledati u vas belo. Obrađivaće on te podatke, to je sigurno i to u stilu Homera Simpsona. I samo će se okrenuti i vratiti se da vrti taj jedan točkić.
Sušta suprotnost srednjem prstu. Dok se srednjak koristi kao sredstvo vulgarnog izražavanja, upotreba malog prsta jasan je pokazatelj elitizma, društvenog krema, i dokaz poznavanja bontona među višom kastom.
-Kćeri, kako to piješ kafu? Pa silan sam novac dala za tvoje časove lepog ponašanja, a ti i dalje držiš šoljicu kafe sa obe ruke. Hoćeš da ti se na zabavi ona bubuljičava kćerka Lorda od Jorka smeje? Šoljica se drži jednom rukom! I podigni mali prst dok piješ, jesi li čula mlada damo?! Isto ti važi i dok piješ čaj!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Na ti ovo belo, probaj kakvog je kvaliteta...
-U, daj, daj, daj...!
-'de ćeš bre sivonjo, ne uzima se to tako! Brukaš me pred drugarima, pred jaranima mojim! Dovedoh te na nabolji splav, a ti k'o siš'o s' neke planinčine! Čmaru jedan!
-Izvini brate ono, žao mi je.
-Ništa, ništa, samo pazi se brate! Ajde, kako sam te učio: uzmeš malo na prst, pa onda... Ne taj prst, siso jedna! E tako, uzmeš malo na mali prst, šmekerski, protrljaš između zuba i to je. 'el fino šljaka!
-Fino, fino.
-E'o ti onda, izvuci dve-tri lajne, al' nemo' k'o neki seljak, nego gospodski. Moram da pazim na ugled matori, ja ovde uživam poštovanje! Ne družim ti se ja sa seljacima i ostalim jajarama i smradovima!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Jeco, kako ti bilo s' Mladenom sinoć? Je l' bilo akcije hihi?
-Ma bilo je, al' jedva.
-Što, šta je bilo?
-Ma mi ti se ljubimo, ja se naložila, mic, po mic, on spušta ruku dole, gura mi ruku u gaćice...
-I?
-Krenuo idiot da me fingeruje malićem, ej!
-Molim?
-Indijanac bre! Pitam ga šta radiš to, on mi kaže: Pa ja sam gospodin čovek, ne želim da ispadnem napadan i vulgaran! Zamisli molim te!
-Ma taj ti je peder sto posto!
-Sigurno!
Na jugu - snalaziti se.
- Miko, razveo si se ima dve godine a još te ne videsmo sa nekom. Prcaš li be ti nešto?
- Tu i tamo, snaodim se nekako, šta ću drugo.
- Nije mi jasno, kod ovog novog komšije svako veče žurka, ženske, provod, vozi bembaru a nigde ne radi. Kako bre, kako?
- Snaodi se čovek, valja robu na crno, valja i belo...
https://www.youtube.com/watch?v=0besr_WX9zE&lc=UgxclKiZ2IwRGN4ibr14AaABAg
Dama koja se udaje za prilično dobrostojećeg čoveka čiji rok trajanja se polako bliži kraju.
- Pobogu pa zašto se udade za njega. Vidiš da tom više ni kosa na glavi ne može da se digne a kamo li nešto drugo.
- Razmišljaš mnogo prizemno, znaš. Uvek me je fascinirao njegov čvrst karakter i smisao za humor.
- Pobogu ženo, koji smisao za humor. Njemu jedino bale izlaze na usta!
- Ma daaaj, vidi kako je sladak kad gleda ovako belo i izbezumljeno.
Onaj kod koga se drastichno menja raspolozenje posmatracha onog momenta kada treba da izadje iz kuce
Budjenje:
"Jao sreco, dodji da vidish, prvi sneg, vidi kako je lepo, aaaaa bash je romantichno"
"Jeste dusho, vidi kako je sve belo"
Ispred zgrade:
"Jao bre jebem ti sneg smrdljivi, smrzli mi se prsti, ajd' ti zeno malo izgrebi ovo sa shoferke"
"E u picku materinu, mokre mi noge, jebala te shoferka, evo ti chisti je sam"
"E sad mrsh na autobus, pa idi na posao"
Poneti se suprotno pravilima moderne diplomatije i dopustiti da jedna inače napeta i krajnje neizvesna situacija eskalira u jedan veoma izvesan i krajnje nasilan incident tako što se na loptu neće stati, no će se istoj u startu pustiti vazduh pa nek' se puši prvooštećena strana.
- Maćori, vrati loptu, šta me gledaš belo? Ajde, dok sam još mlad.
- Momenat mladiću...(ekonomsko propagandni program) Evo me!
- Alo, šta ti je!
- Boooooooc, boc, boc, boc, boc! Boooooooc, boc, boc, boc, boc!
- Nemoj matere ti, nemoj leba ti! To mi je od tetke iz Južne Afrike poklon, original je! Nemoj dece ti! Krvniče! Sotono!
To izusti, a dušicu ispusti.
- Vaspitačicu! Vaspitačicu mi dajte! Vaspitačicu! Sati jebem mater!
... ala si vredan.
Ovo je tipična uzrečica koju ti upićuju svi redom kada te vide da radiš neku zajebanu rabotu, a nikom ne pada na pamet da se i sami late posla posebno ako se to i njih tiče.
Pao je sneg i naravno prekrio puteve tako da automobili i sa lancima jedva izlaze na kraj, a čistači snega ne prolaze mojim krajem. Latim se lopate i krenem da čistim svoje parče ulice, a i šire. A komšiluk prolazi, neki me belo gledaju, ali generalno me svi smaraju svojom moralnom podrškom od koje i te kako nemam vajde.
- Srećan rad komšija, ti si najvredniji ovde ......
I drugi su izašli da čiste svoje parče ulice ali, pogađajte, većina nije.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.