
Opisuje se fraza za afričke zemlje u procesu dekolonijalizacije u kojima su njihovi demokratski izabrani predstavnici donosili ustave po uzoru na razvijene zapadne zemlje, dok su u praksi bili samo mrtvo slovo na papiru.
Nakon dugo izborene vlastite države, afrički lideri su na kraju još bili gori od prijašnjih kolonizatora jer su u potpunosti prodali svoj narod tim istim kolonizatorima koji se sada zovu globalne korporacije.
Ova se fraza može svesti na bukvalno svršavanje bijelaca po facama crnaca jer sada ih "njihovi" ljudi sa bjelačkim mentalitetom jebu.
pet minuta do osam, ti upravo izlijeceš iz pekare na bulevaru i letis jer ti u osam počinje ispit, za koji si se proteklih desetak dana ubijao na julskim vrelinama i sparinama. na ramenu torba sa vježbankom, olovkama i digitronom, u ruci kesa sa dva bureka i jogurtom. u trku, ni ne gledajuci, siječeš bulevar, prelaziš na crveno, boriš se sa bujicom čangrizavih vozača, koji podjednako ne vole radna jutra, a plus drčni taksisti koji su uvijek spremni da zatrube i pozdrave mame kroz prozore, upotpunjuju dan
jednom rukom nekako, krvnički, otvaraš jogurt i dok ga prinosiš licu zapinješ za tramvajsku šinu, dok prelaziš ulicu. prosipaš sve po sebi, po licu, majici, farmerkama. staješ na sred ulice i na sav glas počneš da vrištiš. zaista idilačan svršetak jebanja u zdrav mozak i početak paklenog dana iz koga se neceš probuditi
Verovatno namenski smišljen semafor,kako bi narod imao kvalitetnu dozu nervoze od ranog jutra,a i kasnije u toku dana.Više podseća na pešačku zonu. Crveno svetlo po minut i po,zarad par sekundi zelenog,i tako već godinama unazad.A od zagušljivog autobusa ne mož' disati,u kolima se ne možeš parkirati.Čudi me da još uvek opstaje netaknut,mada mi je drago kad vidim da trepće samo žuto svetlo(prosečno se dešava jednom godišnje,ili bude sličan kvar). Ulepša mi se dan u startu.
Ko ima tu (ne)sreću da ide tu,zna o čemu pričam.
Najduže proizvođen model adidas patika, jedan od simbola osamdesetih i ikona marke adidas. Iz vremena kad su se stvari ove marke još pravile u Austriji, (premda su kasnije dolazile i iz slovenačke fabrike). Izuzetno plitke i udobne, napravljene od kvalitetne kože, bele sa tri trake sa strane u rasporedu plavo-crveno-plavo i posebnom, grubljom , nesto sivljom kožom sa rupicama preko prstiju. Odlikovale su se svojom neuništivošću i jednostavnim kvalitetom, (kao i sve što Švabo napravi). Postaju zaboravljene devedesetih, poplavom platnenih Nike i Reebok iz Vijetnama i Tajlanda, a izostavljene nažalost iz adidas retro-renesanse devedesetih, (jer ih valjda nije nosio Jamiroquai).
Njegovo crveno-belo visočanstvo - SD Crvena Zvezda. Totem Musavih, jedinih pravih predstavnika Srbstva, za razliku od onih sa hrvatske strane brda. Odnosi se i na košarkaški klub iz Železnika.
Ovo verovanje, kao i često korišćeni sinonim za sve sportske ekipe ovog društva, učvrstio je sopotski vožd Vladan Lukić, izjavljujući "Ovo je još jedan dokaz da je Zvezda, uz vojsku i crkvu stub srpstva", nakon što su fudbaleri odigrali prijateljsku utakmicu protiv selekcije bataljona vojne policije specijalne namene "Kobri".
- Završio sam vam sponzora kakav vam i dolikuje preko nepostojeće marketinške agencije "Left" mog brata, pa da s ponosom nosite ime novog finansijera na grudima dok predstavljate Srbiju!
- Aleksandre, hvala. Zahvaljujem vam u ime Stuba Srpstva. Ko je u pitanju?
- Agrokor.
Djevojka DRUGAČIJA od svih ostalih koje znaš. Voli sve ljude i sve živo. Sluša muziku za koju niko nikad nije čuo: NEOKLIPERSI - NOVI ŠKOTSKI PANK (ne, nećete ih naći guglanjem). Želi postati vegan (nije isto što i vegetarijanac, vegani ne jedu ništa životinjskog porijekla). Oblači se u drečavu odjeću, koja mene više podsjeća na etno-fazon. Mora biti ofarbana u crveno ili narandžasto. Obožava prirodu i ima fotoaparat kojim samo slika crno-bijele fotke. Ako živi u manjem gradu svi je poznaju, a ako živi u većem, niko je ne jebe ni pod razno. Studira neki MNOGO kul fakultet i želi da postane dio univerzuma.
Nemanja: Hej, koja ti je ovo grupa NEOKLIPERSI?
Anđela: Ma, neka alternativa...
Nemanja: Ne sumnjam.
Iako se crnogorski lingvisti muče da smisle više od 10 primera gde se koristi ovo slovo, njih ima jako puno. Neću da pričam puno o njemu (da ne ponavljam ono što je već rečeno) već ću samo dati primere:
Śri Lanka (tako i Lančani zovu njihovu državu), Tokio Śimbun, Śinkansen, Fukuśima, śogun, śiacu (masaža), Iśikava, Hirośima, Jośimicu... itd.
(Nikad niste čuli za Crnogorsko-japanski rat?)
Lik koji vozi kao da mu gepek gori, ne staje na crveno (jer je zeleno za pičke), ne staje pešacima, ne ide ispod šezdeset, ne staje pandurima, bilo na rutinsku kontrolu ili zbog prekršaja.
Probiće se kroz gužvu kako zna i ume, samo da ne stane, bilo legalnim ili nelegalnim (čitaj: trotoarom) metodama.
Inače, termin nastao od poznatog ,,bg fantoma'', koji je u vreme matoraca redovno zavlačio pandurima koji su pizdeli, jer nisu mogli da ga uhvate...
-Kuda sad?
-Pa ovde pređemo ulicu, pa na trandžu...
:napucani široko ga obara retrovizorom pri brzini od 140:
-ŠKK?!
-Divi gavajo š'o se utripov'o da je beogradski fantom...
-Ma indijaner, brate...
Vozila je auto i uhvatilo ju je crveno svjetlo na semaforu.Prvo sto radi je da ubaci u ler i snazno pritisne kocnicu kao da je zaustavljena na 90 stepeni nagiba.Pogled u retrovizor,lijeva strana lica pa desna,rukama pipka podocnjake i zakljucuje da su ogromni,zakljucuje da je ostarila preko noci i sazaljeva samu sebe.Desnom rukom rovi po torbi na suvozacevom mjestu da pronadje magicni pribor kojim svoju ljepotu dovodi na njoj zadovoljavajuci nivo dok se lijevom rukom snazno drzi za volan.Da,da,njena lijeva noga ipak malo pritisce kvacilo iako je auto u leru.Nakon sto nije pronasla ono sto je trazila sa obje ruke okrece torbu naopacke i sav sadrzaj istrese na suvozacevo sjediste.Zadubi se snazno u potragu za magicnim priborom ljepote,razgrcuci rukama i trazi ga ocajnickim pogledom.Iz potrage je prene zvuk sirena automobila koji cekaju da ona pokrene svoj jer se zeleno svjetlo odavno upalilo.Ona naravno (posto je kulturna)pokusa da sto prije pokrene vozilo ali avaj,prilikom kretanja otpusti jace kvacilo i auto se ugasi.Sirene trube sve glasnije a ona sva crvena u licu samo sto ne zaplace kresnu jos jednom kljucem,ubaci u prvu i krenu i vozi prvom narednih 100 metara sve dok se ne povrati od uzbudjenja jer tkreteni trube njoj!!!Ostali automobili nisu uspjeli proci jer se odmah iza nje ponovo upalilo crveno svjetlo....
Gledanje u ogledalo je razlog što vidimo sebe u lošem svjetlu. Jer čak i ako pogledamo ljude koji imaju visoko mišljenje o sebi, oni ustvari vide svoju iskrenutu sliku. I kad pitamo ogledalce ogledalce ko je najljepši većinom će vam dati odgovor da to niste vi, već neka bajkovita ličnost koju ste ustvari sami vi kategorizovali kao najlješi ideal ljepote, a to je zato što vidimo pogrešnu sliku sebe. I zato mislim da je ogledalo jedan od najgorih čovječijih izuma, odmah poslije vremena. Jer da nema ogledala, mi ne bi znali kako izgledamo, već bi sami projektovali sliku sebe, i kada bi nam rekli da smo ono što nismo ili nismo ono što jesmo, ne bi im vjerovali. I kad malo bolje razmislim, izgleda da je na Zemlju ogledao donio sam djavo, kao najbolji način da okrene ljude same protv sebe...
Osoba koja se nalazi ispod zeleznickog mosta,kod Buvljaka i koja pokusava da predje ulicu,iskljucivo,na crveno svetlo za pesake...
Ovo je pojava kojoj se cudim ,vec nekih deset godina.Posto mi se firma nalazi blizu Buvljaka,cesto sam u prilici da prolazim ispod zeleznickog mosta i nebrojeno puta mi se desilo da mi stoka sa samoubilackim namerama ,istrcava ispred auta.Neverovatno je to sto kad je upaljeno zeleno za pesake ,niko ne prelazi ulicu....
Ni panduri nisu bas mnogo normalni,jer umesto da postave dva saobracajca da kaznjavaju stoku sto pretrcava ulicu i time napune drzavnu kasu i spase koji zivot,oni se samo setaju i posmatraju stoku koja se trudi da pogine i natovari bedu nekom vozacu,cija bi krivica bila samo ta sto je bio na pravom mestu ,u pravo vreme,da oslobodi svet od jos jednod besmislenog bica!
Nisam cudo da je bilo koji vozac bio kaznjen za gazenje pesaka,u reonu oko Buvljaka,zato sto svi znaju da stoka ne misli i da voli da trci preko ulice...
Iz nekog razloga, mimo svake logike, ovi uzvici puni miline i oduševljenja, praćeni predenjem, uvijanjem, dahtanjem ili na drugi način prikladnim činom izražavanja zadovoljstva, znak su maseru ili češaču (maserki ili čehinji (znam da nije čehinja nego češačica, ovako kaže moj sestrić, i ne, ne treba veliko slovo jer ne govorim o nacionalnosti...)) da treba da pređe na neko drugo mjesto koje ne svrbi, odnosno ne boli.
- Počeši me malo po leđima...
- Važi, đe?
- Kod lopatice... Malo lijevo... Maaaaalo gore...
- Je li ovdje?
- Mrvicu samo gore... Uuuuuuh... mrvu još... Aaaaaaa, uh, to, grrrr, tu, tu, ne pomjeraj, mjau, jojojojojo...
(Ruka osobe koja vas češe ili masira za to vrijeme je završila na Vašim kapcima, živcu ispod nokta Vašeg malog prsta, u Važem pupku ili gdje već ne bi trebalo da bude jer je svrab pobjegao neuhvaćen da se vrati...)
Idealan nacin da pozelis - Dobar dan, u slucaju da pozdravljas dobro izgledajucu,malo stariju pripadnicu lepseg pola,pozeljno "talentovanu" komsinicu, kojoj "ne bi oprostio"!
Akcija se izvodi uz iskren osmeh i krajnje opusteno,pa nek se ona pita,da li joj to potsvest i prljava masta radi,kad si ti u pitanju!
Vrlo je delotvorno i u slucaju da ti je "teta" simpaticna,a moze da bude i neka nesimpaticna koja te iritira,gde je pozeljno blago naglasiti slovo m!
-Dobar damm!(osmeh)
-Dobar dan komsija,kako si?
-Eto te dobro,onanko, kako ste mig' Vi,komsinice...?
-Dobro sam!
-Lepo!
-Kako ti je majka?
-Oprem' dobro!
-Fino!
-Cime se bavis?
-Eto, prevrcem nesto petljam i obrcem i povaljujem i tako!
-Pa lepo...
-Ja za drugo ne znam,osim lepo(osmeh) Nego,molim Vas,zurim,a zaboravih sat, da ne znate mozda kolko' stmig' sati?
-Ravno dva!
-Uf,pa to je bas dosta,cak i za moj ukus...
H-alaVa-mm,pa sad moram da begamm, nesto da posvrsavamm!
-Zdravo(zbunjeno)
Mala zemlja seljaka na brdovitom Balkanu, bujne istorije ispisane krvlju naših predaka. Našla se na raskršću sveta, zbog čega se na njenim teritorija često vodio rat koji je uzrok njenog kaskanja za ostatkom Evrope. No, bez obzira na to, krase je ljudi koji sebe nazivaju „Nebeskim narodom“ i koji znaju kako se slavi i proslavlja. U svetu poznata po svojim brendovima:
Sarma. Savršen spoj mlevenog mesa i kiselog kupusa. Nirvana za sva čula. Nezaobilazno jelo na svim slavama i porodičnim, nedeljnim ručkovima u zimskim mesecima kada je potrebna jača hrana. Naizgled priprema je veoma jednostavna, ali potrebno je mnogo vežbe da se sarma uvije i takva ostane tokom kuvanja. Ta umetnost tradicionalno se prenosi sa majke na ćerku, a devojka koja ovlada tom veštinom, spremna je za udaju.
Rakija. Što je za Ruse votka, Čehe i Nemce pivo, Engleze čaj, to je za Srbina rakija. Najbolja je od šljive i loze, ali bilo koje voće se može koristiti za njeno spravljenje. Nakon „pečenja“ rakije, ostavlja se u drvenim buradima da odleži, a njen kvalitet raste sa njenom starošću, suprotno ženi u tridesetim godinama. Konzumira se pred obrok za bolji apetit, a neizostavni je deo zdravice i slavlja. Žene ga koriste kao lek i dezinfikaciono sredstvo, ali samo kada nema muškarca da vidi to svetogrđe.
Burek. Jebač među pitama. Savršen način da se počne naporan radni dan. Nema većeg užitka od toplog bureka, koji se jede prstima uz obaveznu čašu ’ladnog jogurta. Prvo vas omađija mirisom, a zatim svakim zalogajem daje odećaj zadovoljstva. Toliko je mastan da osećate kako vam se holesterol lepi po zidovima krvinh sudova dok ga jedete. Ali ko ga jednom proba, uvek mu se vraća, pa čak nutricionisti i fitnes treneri, ali krišom, da mi, debeli, to ne znamo. Odličan za „povratak u život“ posle lude noći i žestoke pijanke.
Inat. Karakterna osobina koja Srbina ume da košta glave. Inadžija među inadžijama. Radije će govno pojesti, nego imalo popustiti. „Rekao sam svoje, pa će tako i biti“. Prenosi se sa kolena na koleno, zbog čega izbijaju gadne svađe između najbližih, zbog čega često godinama, pa i do kraja života, ne progovore.
Jugo. Tačnije YUGO. Zastavina mašina iz Kragujevca koja predstavlja simbol srpske snage i izdržljivosti. Isti onaj Jugić koji je „išao na vazduh“, kad je tokom sankcija bila nestašica benzina; isti Jugo kome motor prokuva nekoliko puta kad se išlo na more; onaj Jugo koji su komšije gurale do prve nizbrdice... Ma prošao sito i rešeto, ali nikad izdao. Uglavnom prvi, a često i poslednji automobil koji Srbin sebi uspe da prijušti.
Ajvar. Bakina magija iz tegle. Nutella na srpski način. U jesen ulicom se širi opojan miris pečenih paprika, koje se potom melju i kuvaju zajedno sa paradajzom, da bi završile kao zimnica. Znači, i zdravo i ukusno – pa to nigde nema! Preukusan kao namaz ili dodatak nekom jelu, neizostavni je deo kuhinje svih srpskih porodica.
Srbijo, volim svako slovo imena tvog!
Дефиниција која у себи садржи превише линкованих дефиниција и слова жуте боје. Неко пизди кад види овакву дефку, али она помаже да би читача одвела на друге занимљиве текстове. И да се огребеш за који поен.
- Добра ти је дефка, али превише је линковања и жутила, то ми иде на курац.
- Идеш и ти мени на курчевину па ниси жуте боје. Осим ако си Јао Минг лично и персонално.
Patike cija kombinacija boja podseca na najegzoticnijeg papagaja u sezoni parenja. To su najsarenije patike u radnji za koje se sabani obicno prvo hvataju.
Je li, posto su ti ove plavo-crveno-narandzaste sa zelenom sarom?
Litica za zaturena sećanja.
Šta će ih, pak, gurnuti niz istu krajnje je nezahvalno prognozirati...
- Kuda ćemo, gospodine?
- Vozzzi me...:hik!:...tamo...:hik!:...gde stanujem...
- Pa, ja ne znam gde Vi stanujete, morate da mi kažete prvo...
- Pa, u Beograd...:hik!...gde drugde, bre...
- Već si u Beogradu, čoveče, reci koja ulica i broj?!
- Broj je...:hik!:...ovaj...71...a ulica...:hik!...ma, na vrrrh jezika mi je...
- Znaš barem na koje slovo počinje?
- Slovo? Normalno da znak na moje :hik! slovo počinje...B...ne, čekaj...K...dakle, ili B ili S...:hik!...
- B ili S, znači?
- Jeste. D ili Š...
- Kako sad D ili Š?! Je l' ti to mene zajebavaš, budalo jedna pijana?!
- Na F je, evo sad :hik!: stvarno!
- Znači na F, siguran si?
- Siguran, jebotebog! :hik!:
- Da nije Francuska?
- Jeste, Pariska je, ae vozi sad!
Dolazi neki Rus na Vukajliju da upoznaje kako Srbi psuju i kakav je uopste njihov sleng i td. Posle par sati istrazivanja on otvara slovo "R" da vidi sta Srpska braca pise o Rusima. Sve je u redu i zanimlivo i smesno i komicno. Osim slike "Rusi, jebite se". Prvo (i poslednje) sto mu padne na pamet je pitanje: zasto su braca ne pise ovako: "Vladimire, jebi se" ili "Putin i Juscenko, jebite se"?
Rusko selo. Dolazi unuk iz grada.
- Zdravo, deda!
- Aj, unuce, kako si, sta ima novog?
- Sve je dobro, studiram istoriju Balkana na fakultetu
- E, bravo
- A sta, deda, znas o istoriji Srba?
- Ma... znam, unuce, da ovaj pizda mu materina Klinton je bombordovao njihovu drzavu a zatim ovi kurci iz NATO-a otjeli su Kosovo
- A sta, deda, znas osim ovog?
- Znam jos da moj ded je poginuo u Balkanskom ratu za Srbe, tako je
- A zasto?
- Pa, voleo njih, covece!
- A zasto je voleo njih?
- A zasto ne pitas mene zasto ja volim te, unuce?
- ...
- A za to sto oni su uvek nasi ljudi, razumes? Ili u tvojoj istoriji takav izraz ne postoji?
Verovatno najupečatljiviji dogadjaj u celokupnoj istoriji ratovanja. Slovo ljudske istorije koje govori da će ljudskost, čovekoljublje i život uvek biti ljudima draži od mržnje i ubijanja zarad zemlje, principa, resursa i vladara koji frontove na kojima njihovi vojnici ostaju u blatu nisu ni videli.
Na Badnje veče 1914. godine, u vreme prvog svetskog rata, u sred bitke koja je trajala danima, izgladneli, promrzli vojnici sa obe strane (Nemci i Škoti), oglušujući se o naredjenja pretpostavljenih, izašli su iz svojih rovova, našli se na sred ničije zemlje i - igrali fudbal.
Naime, na zapadnom frontu u kurčevoj Belgiji, daleko od kuće ratujući za ko zna više šta, obični vojnici su počeli da napuštaju rovove i krenuli, nenaoružani, ka neprijatelju kog su do tada mrzeli i prezirali. Bitka je odnela mnogo života, vojnici su umirali od metka, gladi, mraza..Svi su hteli kućama, da ostave puške i prigrle ženu i decu, roditelje, braće i sestre..I svi su u strahu od vojnih sudova, pogubljenja i zatvora ostajali na položajima i pucali pravo ispred sebe. Sve do Badnje večeri, kada je ljudima prevršilo umiranje za tudje volje, planove i naredjenja.
Ne zna se ko je prvi krenuo. Više nije ni važno. Puške su zaćutale, i do malopre smrtni neprijatelji našli su se na sredini, na ničijoj zemlji u sred tudjine, i čestitali jedni drugima Badnje veče, pevali svoje tradicionalne pesme, razmenjivali slike porodica, piće, zalihe hrane i cigare. Mir se proširio na ceo front. Ko zna kako, našla se i lopta i odigrana je prava fudbalska utakmica, kao da je sve u redu, kao da je mir, kao da su sa druge strane prijatelji (Nemci su dobili 3:2, što nije ni važno). Pao je dogovor da se preko Božića ne ratuje, što je na kraju potrajalo nekoliko dana, jer niko nije hteo prvi ponovo da zapuca.
Generali i komandanti obeju strana bili su ogorčeni, pala su sudjenja, degradacije, otpuštanja činovnika i razna druga kažnjavanja. Rat se nažalost nastavio. Ali te jedne večeri, pre 86 godina, ljudskost i razumevanje su pobedili. Barem na trenutak.
Ličanin je osoba koja se prepoznaje po sledećim osobinama:
1. Odaziva se na ime Neđo, Mlađo ili Boro.
2. Iako je poznat kao neustrašivi ratnik i junak, plaši se lekara.
3. Njegova žena nosi brkove.
4. Prezime mu se završava na slovo A (Prica, Desnica, Jelača, Drljača, Travica...)
5. Na ličkom jeziku se "ovde" kaže "vooođ'ka".
6. Smatra da su kompjuteri i internet "najveća glupost koju je ljudski rod izmislio".
7. Nosi sako i kad spava.
8. Kad nije na gradilištu, dane provodi sedeći sa zemljacima na klupi u parku, sa prekrštenim nogama, sa cigarom između dva prsta, ispravljenih leđa kao da je progutao armaturu, posmatrajući prolaznike.
9. Kune se da lično poznaje predsednika opštine, slikao se sa skoro svim političarima i estradnim ličnostima.
10. Veruje da je najveća opasnost za ljudsko zdravlje PROMAJA, a lek za sve bolesti je BELI LUK I RAKIJA.
11. Pristalica je svih mogućih teorija zavere, veruje da je Elvis Presley još živ. Plaši se štetnog zračenja koje mu preti sa komšijine antene.
12. Prezire latinicu, mada ćirilicu još uvek nije sasvim savladao. Izostavlja slovo H na kraju reči. Ne koristi znake interpunkcije.
13. Voli da nosi uniformu. Ima bar jednog člana porodice koji je vojno lice, policajac, portir ili bar otpravnik vozova.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.