koliko je ovaj novi zakon los po starije osobe toliko je dobar po mlade
Primer 1: idete na neku kucnu zurku a roditelji vas dave do kad cete se vratiti
Otac- Sine kada dolazis kuci???
Sin- Pa cale idem kod druga na neku zurku zadrzacu se malo tamo.
Otac- Dodji kuci po pola 2.
Sin- Cale najbolje da ja ne dolazim kuci vec da prespavam kod druga jer cu mozda malo popiti, znas ti kako je to na zurkama a ne bih da me uvati milicija u gradu pod dejstvom alkohola pa posle ti da placas kaznu.
Primer 2: pobegli sa prvog casa jer niste uradili domaci i dobili neopravdani, KAKO OBJASNITI???
Majka- Pa bre kako opet neopravdani??? sta te je sad sprecilo da odes na vreme u skolu??? i jel si uradio ti onaj domaci???
Sin- Pa bre mama nisam stigao, krenuo sam raniju u skolu a jel znas da po ovom novom zakonu ne smem da prelazim na crveno svetlo ulicu i van pesackog prelaza i morao sam pola grada da obidjem da dodjem do skole.
Primer 3: sa devojkom/deckom ste a ne zelite da roditelji saznaju ali na zalost oni bas tada zovu da vide gde ste a vi kao po obicaju odbijete poziv i posle toga kod kuce usledi pitanje ZASTO SI MI SPUSTIO/LA SLUSALICU????
a na to jednostavno od sad odgovarati sa PO NOVOM ZAKONU NE SMEM DA TELEFONIRAM DOK PRELAZIM ULICU, BIO/BILA SAM PRIMORAN/A DA PREKINEM VEZU.
Faza u životu mnogih muškaraca, za kojom obično sledi faza "domaćina". Javlja se obično kod nižeobrazovanih ljudi, mada nije retkost sresti ni visokoobrazovanog tečovana (u daljem tekstu – “emancipovaniji tečovan”). Veoma je česta pojava na našim prostorima. Glavne karakteristike jednog tečovana su sledeće:
1. Razdoblje - Faza "tečovana" počinje najranije u ranim dvadesetim godinama života, i traje sve do poznih tridesetih, kada se obično (ali ne i obavezno) prelazi u fazu "domaćina". Radi se obično o mladim muževima i očevima, mada nije ništa čudno sresti tečovana neženju.
2. Kolotečina - Odsustvo bilo kakve ambicije je glavna karakteristika jednog tečovana, koji se uglavnom zadovoljava kakvim-takvim nižezahtevnim stabilnijim poslom sa malo ili nimalo poverene mu odgovornosti, sa što više neradnih dana u vreme državnih i verskih praznika, velikim prostorom za nerad i zabušavanje - po mogućstvu, srednje plaćeni stalni radni odnos u državnoj upravi ili lokalnoj samoupravi. Posao u privatnom sektoru se prihvata samo ukoliko nema mogućnosti za ulazak u javni sektor, a niko od bližih srodnika nije u mogućnosti da ga izdržava. Promena ili (ne daj Bože) gubitak posla se smatraju užasnim stresom i katastrofalnim turbulencijama u životu jednog tečovana, koji ovaj uporno nastoji da održi u jednoj što je više moguće ravnoj liniji.
3. Spoljašnjost - Fizički izgled jednog tečovana je lako prepoznatljiv - obavezni višak kilograma (najčešće u vidu trudničkog stomaka, gabaritne karoserije, ultra mekanog podvaljka i sl.), neuredna brada, pogled bez oštrine, jedan opšti osećaj zapuštenosti. Casual varijantu odevanja predstavljaju majica bez rukava (popularna „siledžika“), šorts šuškavac i kineske „abidas“ papuče (kod emancipovanijih tečovana – sportske sandale iste marke), dok svečanija varijanta obuhvata sportske široke pantalone (bitno je da ne stežu) i široku košulju raskopčanu do trećeg dugmeta. „Lepša polovina“ jednog prosečnog tečovana ima veoma slične karakteristike po pitanju stasa, izgleda i odevanja, mada može biti i drugačije.
4. Hobi i interesovanja – Prosečni tečovan svoje slobodno vreme najrađe provodi „čačkajući“ oko automobila (ili bespotrebno perući isti, naročito na topao dan), idući na pecanje nedeljom u zoru (najčešće u društvu drugih tečovana), trošeći velike količine alkohola (najčešće piva) u društvu drugih tečovana na gajbicama ispred lokalnog dragstora (emancipovaniji tečovani u ovu svrhu koriste najbližu birtiju), cepajući drva ispred kuće sa prijateljima tečovanima, idući sa „lepšom polovinom“ u posetu rođacima, prijateljima ili kumovima (koji su, takođe, obavezno i sami tečovani), sa kojima se priča uglavnom o polovnim automobilima, četvrtoj škotskoj fudbalskoj ligi, ili politici. Na letovanje (koje obavezno podrazumeva „paradajz turizam“) se ide na Vlasinsko jezero, Ohrid, u Crnu Goru ili Grčku (važi samo za emancipovanije tečovane), dok su putovanja na selo „kod svojih“ redovna aktivnost koja se upražnjava barem dvaput mesečno. Svaka dalja destinacija (osim ako je u pitanju „tečovan-gastarbajter), kao i aktivnost drugog tipa (poseta muzeju, bioskopu, galeriji, koncertima, muzičkim i filmskim festivalima i sl.) ne dolazi u obzir. Omiljeni događaji u životu svakog tečovana su krsne slave, litije, svadbe, ispraćaji u vojsku, dečiji rođendani, mladenci, seoski i gradski vašari a, u nedostatku drugog, i parastosi i zadušnice.
5. Porodica – Prosečni tečovan je oženjen ženskom osobom sličnog ili nižeg obrazovnog nivoa, od koje očekuje da pre svega bude majka, domaćica i supruga, a ako nađe vremena, može imati i neki posao, a koja se uglavnom ne buni protiv ovakve perspektive. Obično ima znatni višak kilograma, neurednu kosu i godinama nepromenjenu frizuru. Deca vrlo često naslede mnoge osobine svog oca, ali to ne mora biti slučaj. U domu jednog tečovana najčešće, zajedno s njim, žive i njegovi roditelji, brat (često i sa svojom porodicom), neudata sestra, baba, deda, ili barem neka od ovih lica. Porodici tečovan pridaje veliki značaj, budući da ona zahvata oko 90% njegovog socijalnog života. Omiljena porodična aktivnost jednog tečovana je kolektivno večernje gledanje televizije (obavezno je u pitanju neki porodični kviz, 125. put reprizirana serija Siniše Pavića, Grand parada a, od skora, i rijaliti šou).
6. Automobil – Obično je u pitanju neki strani model s početka 80-ih (za koji tvrdi da ide kao nov, da jedva da je šta prešao, kao i da troši kao upaljač, ignorišući očigledno poodmaklu koroziju na blatobranima, kao i činjenicu da ga barem jednog mesečno vozi kod automehaničara zbog sitnijih ili krupnijih popravki), ili je neki od modela „Zastavinih“ vozila, mada je primetno znatno podmlađivanje automobila prosečnog tečovana otkad je država ukinula zabranu uvoza starih vozila sa zapada. Kakav je da je, mora ga imati, jer će se u protivnom osećati inferiorno u društvu drugih, „motorizovanih“ tečovana.
7. Politička orijentacija – Prosečni tečovan obožava da se bavi politikom. Neretko je i član neke partije, ili barem glasa za neku od partija. Uglavnom su u pitanju narodnjački orijentisane, kozervativne, desno usmerene partije, mada nije retkost ni da podržava neku od umerenije orijentisanih partija na vlasti, naročito ako je preko nje došao da posla. Liberalnije varijante ne dolaze u obzir.
. . .
Disclaimer: Idejni tvorac termina „tečovan“ je Milan Kostić iz Leskovca.
Kada sam imao godinu dana, u moju čast je priredjena jedna sasvim obična ceremonija, ceremonija krštenja.
Kao i svako drugo krštenje na ovim prostorima, i moje je išlo po propisima. Prvo pijenje, pa dogovor sa kumovima. Onda opet pijenje, pa dogovor sa popom. Zatim opet pijenje, pa krštenje. A onda i jedenje i pijenje i lumpovanje.
Tom prilikom nekom čudnom logikom, prvi čovek-prvi sin, kum reče nek se zove Adam... I bi Adam... A onda nakon svih tih ceremonija, muka i kumovog mozganja da bi ja dobio ime, to ime potpuno isčezava i više ga niko ne pominje...
Dok nisam krenuo u školu, svoje ime nisam znao. Do prve prozivke ispred škole, ja sam se kao kuče odazivao na sva moguća imena. Roditelji i rodbina su me svakako dozivali, samo ne Adame.
Bio sam relativno mirno dete, te su me uvek dozivali sa kuco, mico, maco, milice, pilice, Acko, Aco, brko... Bilo je i onih nemaštovitih rodjaka, koji nisu znali kako da me prekrste, nego bi jednostavno lupili dlanovima o kolena, a ja bih došao. Svega je bilo, ali Adam se nije pominjao...
Tog Adama je prvi put prozvala pokojna učiteljica Vera, tog sada već davnog 1.9.1993 godine. Te otuda i ne čudi moja reakcija, što sam nemo ćutao, dok je ona 15 minuta dozivala nekog tamo Adama. Da nisam ostao poslednji neprozvan i neodazvan, verovatno bi u dnevnik bio upisan kao N.N. učenik... Sva sreća pa je misterija nepoznatog učenika, vrlo brzo rešena.... Ali ni to nije dugo trajalo, Adam je opet nestao bez traga, učiteljica je pronašla novi nadimak od milošte, tako da sam vremenom ponovo zaboravio svoje ime....
E onda sam počeo da budem nestašan, a moj život je strefio niz dogadjaja, koji su to ime, tu traumu, zauvek urezali u moje sećanje....
Prvo su usledile prve majčine batine...
Beše neka jaka zima, ja pomislih da bi bilo zabavno, da majku zaledim, na isti način kao moj tadašnji heroj Duško Dugouško, polivajući je kofom vode. Kad gle čuda, na moje zaprepašćenje i iznenadjenje, majka se ne zaledi, nego porumene i postade besna kao ris. Tada sam od nje prvi put čuo da izgovara moje ime. Vitlala je nekim prutom oko moje zadnjice i besno izgovarala moje ime uz razne druge prideve, Adame konju, Adame mazgo, Adame magarčino. Ja sam ćutke plakao i pitao se u sebi zašto bije mene, ako je besna na tog bizgova Adama? Gledao sam je tužno i uplakano, pokušavajući da dobijem odgovor, zašto bije mene, svog brku, zbog tog Adama.
Zatim je usledio drugi dogadjaj, koji je malo poljuljao moj indeditet... Još zabavnje od zaledjivanja mame, učinila mi se ideja, da u tatu uperim njegov službeni pištolj... Tata nije bio agresivan i besan kao mama. Čak me nije ni dozivao sa Adame. Ne naprotiv, tata je bio mnogo tolerantniji od mame. Stajao je mirno, pun razumevanja i tepao mi na sve moguće načine... Acko sine, daj tati pištolj. Acika, pile tatino, spusti pištolj na zemlju. Kučence moje, ajde daj tati pištolj, pa idemo na sladoled... E onda sam mu ja, naivno dete, dao pištolj, jer ponudi sladoleda nisam mogao odoleti, a i tata me je baš lepo zamolio... Suvišno je reći da sladoled nisam dobio, a i svi ti nadimci su nestali bez traga... Ostatak dogadjaja ne bih prepričavao ovako javno, jer ja mog tatu danas mnogo volim, a danas se po evropskim standardima, takvi dogadjaji kažnjavaju i krivično gone.
Sve u svemu, nakon tog dogadjaja, ja sam i definitivno shvatio da je to Adam, u stvari moje ime, ali mi i dalje nije bilo jasno zašto svi toliko mrze moje ime. Pitao sam se godinama nakon toga, zašto su mi koj kurac davali to ime, kada me biju, kada god se zovem tako?
Odgovora nije bilo, ali su godine prolazile, a sa godinama su traume od krštenog imena sve više rasle.... Nakon trauma od roditelja, usledila je prva devojka, nazvala me Adame i raskinula.
Zatim Direktor srednje škole, nazvao me Adame, pa me izbacio iz iste. Onda me je legitimisao policajac prvi put, nazvao me i imenom i prezimenom, istreso me iz gaća i priveo.
Onda sam se zaposlio, pa je bilo Adame ovo Adame ono, Adame idi tamo, Adame dodji vamo....
I na kraju sam počeo da živim sa devojkom, a intezitet trauma je rastao iz dana u dan. Sve bude fino, kuco, maco, ljubavi... Ali barem jednom u toku dana, se mora pomenuti taj bizgov Adam. Adame operi noge, Adame podigni dasku kad pišaš, Adame ne budi svinja, Adame ne ulazi obuven sa blatnjavim patikama, Adame jel su ovo tvoji časopisi, Adame nije ti to igračka, Adame pogrešnu rupu gadjaš....
Dugo sam se plašio roditeljskog izgovaranja mog imena, ali dok nisam počeo sa ženama, nisam istinski shvatio, koliko kršteno ime ume da zaboli. Čak su i otac i majka neki put izgovarali to ime, a da nisam imao posledica, ali žena? A ne, ona tvoje ime ne izgovara, ako ne planira da te istraumira.
Zato se pitam i dan danas, čemu nama služe imenovanja? Tolike ceremonije i slavlja, da bi ti nadenuli ime, koje ćeš čuti samo kada ti se crno piše?
Pa po meni se to ne isplati uopšte. To su za mene bačene pare.
Ja ne želim da me zovu Adame. Ja se svog imena bojim. A onog kuma kada budem video ponovo, moraćemo on i ja ozbiljno da popričamo... Da ga pitam samo na šta je on mislio, kada mi je davao ime...?
Kako će me zvati ubuduće meni nije bitno, samo nemoj da me zovu Adame. Ja znam da ne volim Adama, Adam je djubre i konjina. Adama svi hoće da biju, Adama izbacuju sa posla, Adam nervira žene, Adam po neki put ne zaslužuje da živi....
ADAME JEBO TE ONAJ KO TE NAPRAVI!
Mudrost dobijena tako što smo pukli nešto bez smisla, a to nešto dobije neki smisao.
(a ko još zna kako smo mi došli do toga, dal kroz razmišljanje i kontemplaciju ili smo, što bi u narodu rekli, izvalili nešto, pa to neko zapisao).
:Vladika Petar i ekipica koja se malo zapila, Crna Gora:
X član ekipice:
"Jebem ja onu Milevu, drzim malog, ali vidim on posustaje"
ekiica: "A HAHAHAHA!"
X član:
"Ova pala u vatru i ruku da joj gurneš ne bi osetila, iskoristim ja šansu trknem do magaze i nadjem končanku"
ekipica: "KOČANKU VELIS, A HAHAHAH!"
X član: "Vratim se i nabijem joj kočanku, a ona samo vrišti i viče:
Kako ti je ubojita kara, kako to je ubojita kara."
ekipica: "A HAHAHAHA!"
VP:
:zmirka na jedno oko liska neko vinsko sirće što su mu poklonili ovi iz Srbije:
:pa se jednom onako istinski od srca nasmeja:
:i kroz smeh i slince koji su mu izleteli kroz nos onako preko stola dobaci:
"U rukama našega junaka, biće svaka puška ubojita!"
......AHAHAHA.......
VP: "CEK, CEK.....mali dodji vamo, piši..."
VP:
"Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti,
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!"
VP: "IMAM KRAJ, IMAM KRAJ!!!"
:ustane i ode do susedne odaje, donese vina, al onog dobrog, iz Makedonije:
VP: "PIJTE JUNACI, SUTRA IZDAJEMO KNJIGU!"
.......................2009.......Čačak.......osnovna škola......
nastavnik: "Ajde Mitriću da izrecituješ ono što smo se dogovorili."
Mitrić: :ponosno ustaje:
"Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti,
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!"
nastavnik: "Bravo Mitriću.....jel vidite deco kako je mudar bio Vladika Njegoš, pa vama je dovoljno samo ovaj deo da zapamtite, pola životne filozofije sadržano je u ovih par redova..."
Cesta pojava kod nas, jer ko-sta, koga-cega, u Srbiji se i dalje misli da ako doguras do saltera neke javne zadruge, da si povukao Boga za onu stvar. Svi koji dodju do tog polozaja, misle da su vickasti, da su njihove sale zajebale vek, i da im se jednostavno moze...
Situacija u posti, red do vrata mi nabijeni svi u redu, i doslo podne, fajront. matorac sto sljaka, ustaje nevoljno, skida naocare i ide prema vratima da zakljuca da ne ulecu nove osice.
posle nekih dobrih 30sekundi, deda seda na vrata i lupa, moli ga da ga puste..
deda: ajte ljudi, kak'i ste to, pa dos'o sam cak sa Bosutskog puta do'vde... Gde ce vam dusa??
Sljaker zajebant: ma ne moze vise, pa i ja moram da idem kuci, sta ti mislis kako je meni, da se meni sa vama radi ceo dan ovde! (sad kao za sebe govori) misli sto ima 70 godina da sve moze, ma ajte...(lupa pecatom, da otpada malter sa zida u tom momentu)
Deda: (du,du,du,du,du) molim vas, kak'i ste to ljudi...pa da ne dolazim sutra, da sve danas odjedared uradim, i na pijaci sam bio...
(posle nekoliko minuta smaranja i ubedjivanja)
Sljaker: sta je cica?? dokle ces ti tako da lupas?? vidis da ne moze vise ??
Deda: ajde molim vas, moram racune da platim!!
Sljaker: kakve bre racune, ja mislio ti po penziju dosao!! idi bre kuci!
Deda: ma moram da ih platim danas!
Sljaker:(vec vidno iznerviran, ide prema vratima)Kakve racune? sta treba da platis?
Deda: moram da platim smece, danas mi je zadnji rok!
Sljaker: vidi budalu, pazi da ti ne iseku smece!!! (Smeh, i okrece se i gleda sva najsmejana lica u posti i divi se svom uspehu) ja mislio nesto ozbiljno, dodji sutra!!
(a sto je deda sa 75 godina skupio snage da dodje, to nikom nista, ipak je on mudo PTT-a)
najvazniji deo dana, jer kako raspolozeni izadjete iz wc-a takav ce vam i dan biti ili u nekim okolnostima i vece.
Primer 1(nervozan dan):
Muz izlazi u sred zime iz wc-a u majici na kratke rukave.
Zena- Dragi jel si ti normalan uzmi majicu prehladices se LEDENO JE !!!!!
Muz- Pusti me bre zeno vidis da me muci ovaj TVOJ rucak od juce.
Zena- To ti je dragi jer samo gutas hranu i nista ne zvaces.
Muz- Budes li mi pomenula jos jednom to zvakanje obecamav ti bice svasta, a sad mi dodaj tu rolnu toalet papira i pusti me vise.
Primer 2(srecan dan):
Kada zena posle 4 sata sredjivanja i sminkanja za posao izadje iz wc-a i onako sva skockana i nasminkana ne zakaci slucajno vrata ili joj se sminka ne razmaze.
(u suprotnom i to je veoma nervozan dan)
Primer 3(veoma ljutit dan):
Covek je u wc-u i brije se kada krene da zvoni telefon u kuci.
Covek- O sunce ti poljubim ko god da si, sta me sad zoves?!?! Da li si ti normalan!!!! Pa jel znas da se ovako rano ne zove na telefon debilu jedan poremeceni!!!
Telefon- Zvr, zvr, zvr...
Covek- Pa gde zovnis bre, gde si???? OOOOOO kad ne mozes da nadjes telefon ima da ubijem nekoga danas. Ko bre u ovoj kuci krije telefon!
(Napokon telefon staje da zovni).
Covek- O hvalim ti se boze, sad da nastavim brijanje
(U medjuvremenu pena sa brade je zavrsila po celoj kuci od neprestalnog trcanja i trazenja telefona. Covek je ponovo u wc-u i opet krece da se brije).
Telefon- Zvr, zvr, zvr....
Covek- U mamu ti tvoju upornu pa bre jel znas.....
Primer 4(mamuran dan):
Kada covek ustane ujutru i veoma pospan ode u wc da obavi malu nuzdu ali posto nema snage ni oci da otvori umesto wc-solju on pogodi zid oko nje, kadu sa leve strane, korpu za ves sa desne.....
Primer 4(optimistican dan):
Tinejdzer udje u wc i sprema se za grad 2 sata i napokon izlazi sav skockan i namirisan.
Sin- Majka idem u grad.
Majka- 2 sata i da se vratis kuci.
Sin- Daj majka veceras je posebno vece pusti me duze da ostanem.
Majka- 2 sata i to je to.
Sin- Cale daj reci nesto, ocu da pratim devojku ako je veceras nadjem, a ja se tome nadam, kuci.
Cale- Daj joj pare za taksi i dodji kuci za 2 sata, tako rade dzentlmeni.
Sin- E pa niste mi dali toliko para, ipak cu ostati ja duze.
Primer 5(NAJGORI OD SVIH DANA):
2 prijatelja gledaju utakmicu i u toku je 88. minut a oni se cak ni za vreme polu vremena nisu pomerili sa svojih stolica.
Prijatelj 1: Au jos 2 minuta.
Prijatelj 2: Jos malo, jos malo.
Prijatelj 1: Ma bre covece jos 2 minuta a meni se ide u wc, sta da radim?
Prijatelj 2: Idi, vidis da je 0:0 i da nema sanse sad na kraju da daju gol, bolje to nego da se upisas ovde.
Prijatelj 1: Ali osecam da ce sad nesto dobro da bude. A opet mi se mnogo ide u wc. Ma odoh u wc
(Dok je on u wc-u i otkopcava slic iz sobe se cuje)
Prijatelj 2: JAOOOOOOOOOOOOOOOOO KAKAV GOL !!!!!!!! DODJI BRZO DA VIDIS !!!!!!!!! AUUUUUUUU MAJSTORIJA !!!!!!!!!!
Prijatelj 1(utrcavajuci u sobu): Pu jebem ti i wc i pisanje i sve ti jebem kad propustim gol. E kakva sam ti ja nesreca, ne mogu da verujem.
Prijatelj 2: E steta sto si ga propustio, ovako nesto nece skorije da se ponovi.
Prijatelj 1: E pa ako nece onda odoh sad na miru da se ispisam.
(Opet u wc-u i opet otkupcava slic a iz sobe se opet cuje).
Prijatelj 2: OOOOOOOOOOOOOOOLE PA OVO JE NEVEROVATNO 2 GOLA U 2 MINUTA !!!!!!!! JA BOLJU UTAKMICU ODAVNO NISAM GLEDAO !!!!!!!
Prijatelj 1(ponovo utrcavajuci u sobu): O jebem ti sudbinu da ti jebem, pa jel si sad nasao da dajes golove govno pokvareno.
Primer 6(Veoma opusten dan):
Kada covek ode u wc, opusti se i izbaci sve iz sebe, a posle ga pitaju "zasto se toliko dugo tusiras???".
(To su ta za muskarce veoma znacajna "duga tusiranja").
Lik srednjih godina ili stariji covek, kojeg stalno vidjamo ispred Maksi diskonta ili drugog maloprodajnog objekta.
ON pije pivo ili vinjak, dere se na okolne pijance (inace drugove iz mladosti koji ga se plase jer ih je tukao kad je bio fizicki nadmocan), dobacije zenama koje nisu u pratnji muskaraca i mrsti se u izlog prodavnice.
Lokalni siledzija sedi sa drugarima, lokalnim pijancima, ispred kioska "S.T.R. DUGA".
Lucidno ispija svoje pivo, omalovazava prisutne drugare. Oni ga gledaju kao Boga i smeju se njegovim "smesnim" doskocicama. Povremeno dobaci kojoj zeni, ili isproziva dete od 12 godina , jer mu se nije svideo nacin na koji ga je dete pogledalo.
Staje neki namunjeni dzip.
Zatim iz kola izlazi prelepa devojka.
Sise, dupe, faca, koza, klima , kuka - riba nema manu.
Lokalni siledzija uvidi da je sama izasla, te joj dobacuje:
"Ohohoho! Gde si pile!! Kupio ti jebac dzipa, da nadomesti lose jebanje, a?! Dodji kod cika Miroslava da te malo protrese!"
Devojka ga zabezeknuto pogleda. Medjutim eto iznenadjenja.
Kola nisu bila prazna.
U njima je, iako ga nije siledzija video, sedeo decko doticne devojke.
Momak izlazi iz kola.
Momak? Grmalj od dva metra. Kiklop.
Kiklop: "Alo matori , sta to pricas bre, oces sad da te polupam?
Siledzija : "Sta , nisam te dobro cuo...Nista ja nisam rekao, ja sam samo..."
Ne stize da zavrsi recenicu nas lokalni siledzija,a Kiklop ga vec podize sa zemlje, okrece i ponizavajuce sutira u dupe.
Psuje ga jos nekoliko puta, a zatim sa devojkom ulazi u kola i odlazi.
Kada je video da su se kola udaljila, ovaj ustaje i dobacuje:
"Ma sta je bilo, nemoj da ti ja..." - primecuje da mu se drugari tiho smeju.
Sutira prvog koji mu je u blizini.
Odlazi kuci.
Prebija zenu jer ga nije sacekala spremljena vecera cim je usao u kucu.
Pije pivo i odlazi da spava.
I tako svaki dan:)
Nekada retka pojava, skoro da je potpuno zamenila muškarca kao radnika naše najpopularnije sportske ustanove , iz prostog razloga jer će on za manje od mesec dana početi da se kladi sa dnevnim pazarom, dok je njoj potrebno i po više godina. Naizgled obična dok joj ne uhvatiš pogled. Američki pilot koji je proveo deset godina zarobljeništva u Vjetnamu, deleći septičku jamu sa bradavičastom svinjom ima više optimizma i životne radosti u očima. Čovek se seti Rutgera Howera u "Blade Runneru", rečenice "Video sam x-zrake kako svetlucaju u tami, i bojne brodove kako gore na ivici Orionovog prstena" tj. "Videla sam Maksu kako uzima pod kamatu tri hiljade evra i ostaje bez dvospratne kuće za godinu dana pošto su mu prethodno polomili noge." Biti svedok tolikoj količini ljudskog razočarenja, ne može da ne ostavi trajne psihičke posledice.
-U sine, snimi one dve tamo, nisu loše a?
-Ona jedna je super živa vatra, a ona druga ko da je pecala hladnjače po Dunavu.
-Ajmo ih startujemo!
-Ae.
-Ćao devojke! Ja sam Kole, najlepši autolimar u Kragujevcu hehe, a ovo je Zoki, vozi autobus za Zurich, hehe... Može pićence?
-Može Kojo taman mi ti trebaš, čuknula sam malopre Puntom jednog pedera na parkingu. Ja sam Jana i pijem pivo, a ovo je Mica i njoj daj štabilo duplo žestoko.
-A što Mica ćuti ovako?
-Duga priča. E molim vas, NE POMINJITE fudbal, Barsu, Inter i ta sranja inače će skroz da se izbedači i posle od pičke nema ništa.
-GULP-Kako to misliš...
-Šta kako mislim lelemudu limarski, ja ispeglam tebe ti ispeglaš Punta, šta filozofiraš tu, jel si muško ili nisi? Aj živeli, crkla sam žedna, kopala sam ceo dan! Živeli Mico!
-Hvala Jano... I ja sam baš baš žedna...
-A vas dve radite zajedno?
-Da neda Bog! Mica radi u kladionici, pogledaj kakva je... Svaki dan joj makar jedan iseče vene ili se rokne ispred. Ne bi ti ja radila taj poso ni za kakve pare!
-A ti se baviš nekom poljoprivredom...?
-Jok bre, ja radim na groblju gore na Bozmanu, čist vazduh milina, nego bile Zadušnice pa nas naguzili da sredimo malo. Aj pij to pa didemo!
-Pa ja ovaj ne znam, auto mi na servisu, ovaj...
-Pa imam ja ovog slupanog Punta, al neće se guzimo po kolima, kad imam gore praznu kapelu. Ej ti, kakobeše, Cirih dodji ovamo, PAZI mi na Micu,nek popije još tri dupla, pa je vodi, I NEMOJ da si joj jednu modricu napravio inače će drugar da ti isproba pogodnosti naših grobnica. Jadna žena se dovoljno napatila u životu, nije lako raditi na takvom mestu, ne znamo mi šta je muka i nesreća, mi sa normalnim poslovima. Ajde jebač polazi! Davorike, dajke, davorike daaaaj, daj, daj, samo malo daaaaj!
Pored onih kojima se ne svidja koje nadimke imaju ili kako ih ostali zovu postoje i oni koji ne vole da budu oslovljavani po pravom imenu.
Nadimak:
Milan- E "crni" dodji cas da vidis ovo.
ALEKSANDAR- Brate sto me opet zoves CRNI???? Jel znas da ne volim to??? Nije mi za dzabe kum dao ovako lepo ime pa da ga ne koristis, daj zovi me po imenu a ne crni.
Milan- Daj bre crni ne se*i nego dolazi ovamo da vidis ovo.
Aleksandar- E nazoves li me tako jos jednom necu da pricam sa tobom vise.
Milan- E crni ne zajebavaj, brzooooooo bre jos malo i proslo je.
Aleksandar- E nemoj vise da mi se obracas, ako me zoves CRNI necu da ti se javljam od sad.... Samo se na ALEKSANDAR odavivam ubuduce.
(izlazi iz prostorije)
Milan- Pa gde ode???? Jaoooo debilu nisi video onu zenu u zgradi pored, presvlacila se, bila je GOLAAAAAAAA BREEEEEEEEE..... CRNIIIIIIIIIII gde si???????
Ime:
Sandra- E STEFANE??? STEFANE !?!?!?!?!?!? STEFAAAAAAAAAANE???
Stefan- A? Sta? Molim? Jel mene zoves?
Sandra- Pa ti si valjda Stefan???
Stefan- Pa jesam ali me niko tako ne zove.
Sandra- A sto kad je to bas lepo ime?
Stefan- Pa nije da nije lepo ali jednostavno nisam navikao da me iko tako zove.
Sandra- E pa ja cu da te zovem STEFAN.
Stefan- Daj nemoj da me zezas, znas mi nadimak i tako me zovi.
Sandra- AAAAAAAAAA necuuuuuu, nadimak ti je ruzan, msm nije ruzan ali ime je lepse.
Stefan- Ali Sandra niko me tako ne zove molim te nemoj ni ti.
Sandra- Kako bas niko?? Kako te ostali zovu??
Stefan- Pa drugovi "AKSEN", profesori "AKSENTIJEVIC", babe i dede "OMLADINAC", majka "SINE", otac "KONJU JEDAN", bas niko ne zove tako.
Sandra- A devojka kako te zove ona?
Stefan- To nemam.
Sandra- E pa onda cu ja da te zovem Stefan i onda mozes da kazes da te neko zove STEFAN.
Stefan- E ukoliko nastavis tako da me zoves necu da pricam sa tobom.
Vrijeme je stalo... pod uslovom da vrijeme posmatramo kao subjektivnu kategoriju, jelte.
Tor sjedi u nekoj ogromnoj stolici i masira čeoni sinus suzdržavajući se da ne zaplače, dok mu dvije Valkire purnjaju rac. Na drugom kraju kosmosa Ares se uhvatio za glavu od šoka i ignoriše na stotine tvitova u kojima je tagovan kako bi mogao iznijeti svoje mišljenje o onom što se upravo desilo.
Buda se ustaje po prvi put još od kad je umro Ipče Ahmedovski i krsti se.
Bodiroga je izgasio mobilni a Kaletu je svečano uručen otkaz.
Svega par trenutaka prije nego što će se sve navedeno desiti planeta zemlja je, da se tako bez lažnog proseravanja izrazim, otišla u kurac. Naime, istu je potresla najveća društvena katastrofa u njenoj istoriji.
Ono od čega se strepilo milenijumima iako se znalo da će kad tad morati da se desi. Ono zbog čega se i razmišljalo da li ljude uopšte treba stvoriti. Desila se kulmunicija postojanja ljudskog društva koje je, malo je reći, otišlo sa stilom.
Došao je čas da se slovenski i germanski narodi obračunaju jednom za sva vremena. Da se zna ko kosi a ko vodu nosi i da se vidi ko je imao veću kurčinu Hitler ili Staljin, pošto se već zna da je Hitler imao samo jedno jajo (prim. aut: ali vrijedno)
I evo nas! Diglo se i staro i mlado. Nejač, invalidi, Mujo i Haso, moja baba i tvoja baba i Bata Živojinović. Ma sve živo i mrtvo kreće ka granici između Austrije i JXXSFRJ (Jubilarna Dvadeseta Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija).
Svi su spremni za bitku sa posljednjom kraljicom našeg bitisanja kao naroda - Njemačkom i njenim vazalima Austrijom i Švajcarskom dok cijeli svijet gleda na nas u iščekivanju da se desi nešto fantastično.
Ameri neće da šalju mirovne snage jer je ministar odbrane odlučio da obrne roštilj taj dan.
U Japanu je neradni dan a u Nepalu uvode struju jednom selu iz kojeg zbog snijega nijesu mogli doći da gledaju direktan prenos.
U Sjevernoj Koreji uvode televiziju.
Njemci zatvaraju fabrike i vrše genocid nad gastrabajterima. Usput ubijaju i Turke i još 50 miliona jevreja kako prenosi "Glas Jerusalima."
Takođ pale pogranične gradove kako varvari ne bi mogli koristiti njihovu naprednu infrastrukturu u slučaju da ih zauzmu.
Sa druge strane u Moskvi Putin LXIV sjedi u svom kabinetu i grize cigar razmišljajući kako da kaže ovima iz JXXSFRJ da bi najradije da se odloži okršaj tamo neđe do poslije miholjskog ljeta jer kako tradicija kaže, na Rusiju se zimi ne ide.
Reći će im da mora da ide na krštenje neko. To će morati da ispoštuje čak i neokomunistički režim Jugoslavije.
Otključava telefon i kreće tražiti broj druga Radisava ali pali se govorna pošta: "Drug Radisav je otišao da jebe mater Njemačkoj bagri i povali švalerku u Klagenfurtu, ali kako mu je švalerka u 8. mjesecu trudnoće ipak će samo jebati mater Njemcima."
Drug Putin spušta glavu na ruke naslonjene laktovima na krilo i počinje da jeca.
Drug Dimitri ga tapše po ramenu i pita da li treba da mu popuši.
Drug Putin odbija.
Za to vrijeme Blagoje iz Popovih Drača, pukovnik u penziji koji već duže vrijeme ima problema sa alkoholizmom stoji na granici i drži govoranciju o tome kako su Njemci pobili
4 milijarde Jugoslovena u IV svjetskom ratu i kako je došlo vrijeme da pojedu sva govna koja su izasrali.
Poručnik Sinan Polumenta, koji je inače neki pra-pra-pra...-pra unuk Dada Polumente (iako on to ne zna) a koji je stajao najbliže granici u tom trenutku, diže ruke i uzvikuje "Tako'e!"
Ne shvata da je ušao u kazneni prostor desnim laktom... Ustvari shvata...
Zju!
...ali kasno.
"Ubiše Sinana!" odjeknu masom. Poručnik Blagoje viče na ljude da se ne uzrujavaju nego da počnu sa primjenom plana B (koji je u suštini bio isti kao plan A, samo je razlika bila u tome da se sačeka da Njemci prvi udare).
Masa se zalijeće preko granice. Ima momentum. Njemačke trupe situirane u Austriji padaju kao pokošene pred najezdom ove horde.
Grad po grad pada u ruke Jugoslovenskih trupa. Prave se pauze od po 15 minuta da ljudi ukradu po kojeg lava sa kapije kao suvenir... Niko nema pojma da Albanci zauzeše pola teritorije JXXSFRJ za to vrijeme. Ni Albanci nemaju pojma da Grci zauzeše Albaniju, a Grci nemaju pojma da Turci zuazueše Grčku...
Austrija je na koljenima... Isto i sa Poljskom jer su se njemci sjetili da je napad najbolja odbrana.
Južni sloveni kreću da čiste pogranične gradove u Njemačkoj. Njemci stižu na 20 kilometara od Moskve... Snijeg ovog puta neće pasti...
Putin zove Dimitrija da ovaj Zovne Sergeja pa da on zovne onog malog što radi sa onim bombama i da mu kaže da lansira pola na Berlin a pola na Ameriku i da prije nego bombarduju Ameriku pošalju njihovom predsjedniku poruku u kojoj piše da im se seru u usta kapitalistička.
Par minuta kasnije Njemci su na 10 kilometara od Moskve.
Američki predsjednik odgovara sa ženinog telefona: "Važi. Ovo mi je ženin broj, nemoj da je cimaš slučajno." i priprema kontranapad.
Na bliskom istoku su protesti jer ne učestvuju u ratu. Izbija građanski rat u kojem umire 10 jevreja i pola miliona Arapa. U Bijelu Kuću stiže izvještaj da je poginulo 5 milijardi jevreja i dvadeset hiljada Arapa. Amere boli kurac.
Ovima iz Kine isto dosadanu pa odlučuju da bombarduju Afriku jer njih niko neće a onda da unište i sami sebe... Prije toga na državnoj televiziji puštaju Valtera po posljednji put.
Francuska proglašava kapitulaciju i...
Bum!
Fast-forward par sati kasnije...
Savjet božanskih bića donosi odluka da je potrebno promijeniti pristup društvenom inžinjeringu i da su dinosaurusi zapravo bili najbolje riješenje i da je sve poslije njih bila čista komercijala.
Nedugo zatim, negdje u Kaliforniji, jedan krokodil se uspio zavući u rušvine dvospratne kuće koju je već počinjao smatrati svojom. Našao je nečiju ruku i krenuo se sa njom u čeljustima probijati kroz nered koji mu je blokirao put do dnevne sobe u kojoj je nanjušio ostatak svog obroka.
Taman kada se spremao ući u pomenutu, čuo je nešto što nikada ne bi očekivao u ovakvoj situaciji.
Čuo je kucanje na vratima a nedugo zatim i riječi koje su odzvanjale kroz cijelu kuću: "Došli smo da porazgovaramo o spasitelju."
...
Ide uz "Sram vas bilo!" i "Kakva je ova danasnja omladina, jel vidite komsinice? Bruka", i upotrebljava se u GSP-u (guranju sa penzionerima) od strane onog P, tj penzionera.
Primer 1: Covek, moja procena 50ak godina, sedi i mrsti se, pored njega stoji devojka od nekih 20ak godina.
Na stanici, cova ustaje, okrece se ka devojci: Sram vas bilo! Ne znate da ustanete coveku! Osnovno obrazovanje nemate!
Ceo autobus gleda budalu koja je sedela sve vreme, i kuka zato sto je devojka samo ustala da bi on seo, umesto da se polomila da mu oslobodi mesto.
Primer dva:
Devojka sama sedi u autobusu. Ostala mesta prazna. Ulazi deda sa cegerom, i gleda je ljutito: "Kako te samo nije sramota? Da neces da ustanes starijem coveku! Bruka bre!
Osnovno obrazovanje nemate!" Devojka ustaje, on seda na njeno mesto gundjajuci.
Primer tri: Video momak mesto u autobusu, odmah iza stakla kod vrata. Prolazi do mesta, i taman da provuce nogu, deda sa drugog kraja autobusa skace, udara u staklo, odbija se i pada u sediste. Nakon te vratolomije poprima izgled bolesnog starcica i pocinje da strelja decka optuzujucim pogledom.
Primer cetiri: Decko u polu-praznom autobusu, dolazi do mesta. Baba mu prilazi sa ledja, mrtva ladna ga gurne i sedne. Ovaj u soku gleda, ne zna da li da bije babu, baba poprima izgled bolesljive bakice.
Primer pet: Prazan autobus. Decko sedi. Deda dolazi, uvredjeno ga gleda. "Osnovno obrazovanje nemate, da necete da ustanete coveku u autobusu!"
Decko: "E deda sad ces da sednes na patos picka ti materina! Dodji da ti pomognem!"
Primer sest: Baba koja vam je zabila lakat na vratima kad ste ulazili. Sedite na sedistu, baba pored vas.(uspeli ste nekako ispred nje!)
"Baba, oces da sednes?"
"Hocu."
"E pa nema mesta!"
Sve do petog su proverene price, ostalo nameravam da oprobam prvom prilikom.
Osoba koja vas žešće može izblamirati u restoranu,u kom će se u tom trenutku obavezno naći vaši poznanici,jeste deda,koji se zbog slabog sluha,kada priča dere da svi to čuju,tako da drugi mogu čuti sve o njegovim bolestima,a i ne srami se da jede kako mu je volja,pa pogledi uprti ka vašem stolu mogu biti česta pojava.
Deda dobija poziv od izvesne firme.Poklanjaju ručak u restoranu za 5 osoba,sve je besplatno,dobija se i jedan jastuk,samo se tokom ručka treba slušati promocija proizvoda te firme.Deda,uvek raspoložen za hranu,poziva svoju ćerku,i poziva njenu četvoročlanu porodicu da podju sa njim.Nekoliko dana kasnije došlo je vreme za polazak na taj čuveni besplatni ručak...
-(čovek priča o proizvodima njegove firme)naš kontur jastuk,mekan je kao bebina guza,nećete imati problema dok spavate,jer...
-(dedi postaje dosadna sva ta priča pa se obraća ćerki i to veoma glasno)ćero,šta ovaj trabunja svo vreme,što nas bre ne ostavi na miru da jedemo ko ljudi?
-(tiho)nemoj tako tata,to je uslov zašto ovde jedemo,ćuti i jedi...
-(glasno)kako da ćutim kad ovaj priča o nekim dupetima,bre kaži mu da ućuti...prccccccccc
-tata,u restoranu smo!
-(glasno)izvini ćero što imam proliv,al ne mogu ništa protiv toga,prccccc,idem ja,moram kući za lekove protiv proliva...
-gde ćeš!sedi tu,blamiraš nas...
-(odlazi do onog čoveka)izvinte gospodine,ali ja sam star čovek,imam proliv,oni prdeži su bili od strane mene,moram kući po lekove,ali eno je moja ćerka(pokazuje prstom na ćerku koja se pokriva rukom),ona će da sluša to vaše trabunjanje...
-nema veze gospodine,idite slobodno...
-(glasno)jelte!A gde je onaj jastuk o kome ste pričali?Rekli ste da dajete besplatan jastuk,dajte pa da idem...
-evo izvolite gospodine,dovidjenja
-(glasno)dovidjenja,ajde ćero u zdravlje,i dodji sutra kod mene,treba da me kupaš...
Nasuprot stvarima koje radiš iz poštovanja prema sebi, postoje i one koje NE radiš iz istog razloga. Nebitno da li si trezan, pijan ili drogiran u datom trenutku, ne vredi, ne ide. Mozda i hoćeš, ali jednostavno ne možeš. Džaba ti je verovanje u onu jednom se živi, džabe ubedjivanje samog sebe ili od strane ortaka, džabe i sve pare ovog sveta kad znaš da bi te sećanje na taj trenutak progonilo do kraja života. Jednostavno, postoji granica tolerisanja sopstvenog idiotizma koju ne želiš da predješ.
R: Kad če stigne taj tvoj?
D: Samo što nije, maločas sam pričao sa njim. Mi smo se dogovorili? 30?
R: Je'te bate. Imaš pivo?
D: Nemam više,zveknuo sam zadnje jutros. :kuc kuc: Aha, evo ga! :otvara vrata:
M: Dobro bre Dule, šta je to toliko hitno da nisam mogao ni babi da odnesem lekove?
D: 'Ajde udji brate, da te upoznam sa nekim, ovo je Rada.
R: Mamangava. Znaći to je taj? 'Aj, skidaj se, nemam ceo dan.
M: Šta je bre ovo koji kurac?
D: Dodji čas ovamo, izvini Rado, raskomoti se ti, sad će on.
M: Gde ću bre, jesi ti normalan?
D: Slušaj, imaš sat vremena, evo brat časti, moji nisu tu, ja cu da prosetam malo, kondo...
M: Čekaj bre čoveče, polako, koji ti je,o čemu pričaš?
D: O Radi, skoncentriši se.
M: Čekaj bre, ti si to meni platio debelu ciganku sa tri zuba i većim brkovima nego što ih je imao pokojni deda Samuilo?
D: Jebi ga brate, nisam imao kinte za bolje. Poklonu se u zube ne gleda, znaš?
R: Čavalen, ja počinjem da štopam!
D: Eto ti ga sad, 'ajde požuri, upadaj tamo.
M: Ti nisi normalan, keve mi Nevenke! Gde bre da upadam? Kod onog stvora tamo? Ne pada mi na pamet.
D: Dobro bre, a šta bi ti falilo? Nisi pendrečio ništa još od kad si raskinuo sa Marinom, ima tome godinu dana, a sad mi tu nešto glumiš? Da ti se nije osladilo da šamaraš majmuna svaki dan?'Ajde bre, ulazi unutra i nemoj da me brukaš!
M: Brate, radije ću da mlatim majmuna još godinu dana nego jebem ono. Ako je odradim, neću moći da poštujem sebe ujutru. Nema šanse.
D: Ok brate, razumem... Samo šta koji kurac sad da radim s' njom?
M: Ja koliko znam, ni ti nisi jeb'o ništa mesecima, što se ti ne izrkćeš?
D: Jesi lud bre, ' si vid'o na šta liči?
Podgorica, glavni grad Crne Gore, tokom svoje istorije imala je što je malo ko na ovaj svijet imao, prije svega premasu naučnika (zipa tebra ovo "premasu", da se zna da je vođe prvi put upotrijebljeno), filozofa i ostalih gadova što na grbaču države žive, ništa ne rade pod ovom kapom nebeskom i prdi im guzica i za izbore i za poplave i za Kosovo i sve za čime prost narod umije suzu puštit' o vikendu i većim svecima.
E, u takvoj sredini, bezbožničkoj, tu se Aristotel od milošte zvan Risto najjače izdvajaše. Familija mu bijahu otac i majka izbjeglice iz Grčke jer bijaše neko sranje zapalo Grčku pa ovi odma bjež' preko granice u Albaniju jer su tripovali da će se spasit tamo. No, kad viđoše u kakav Pakao su se našli, oni opet bjež' i stigoše do Podgorice ravne i tu mu se otac zaposli kao autolimar i poslije nekih tri godine dođe i Risto na svijet.
Da ne peglam sad sa pričom kako je odrastao, dobio prve brke, zamomčio se i ostalo, skočiću do nekijeh 15 godina kada se viđelo da je drukčiji u odnosu na ostale vršnjake. Na svakom času fizičkog oće on košarke, a ne fusbala ka ostali drugovi mu. Neka to, nego svi u srednju vele ajmo svi dolje u Budvu gostuje Who See u Trokadero a Risto veli kako ne želi da sluša govna te su isti Montenigersi i veli ajmo pare da skupimo da Pink Flojd dovedemo da nam svira na matursko, Shine on you crazy Diamond i ostale hitove.
Tu preživljava prvi atentat. Nijesu mnogi voljeli Pinka Flojda i vjerovatno tu treba tražiti uzrok za taj prvi atentat, ali, kako to i nije mnogo bitno za ovu priču, prođe sve to, prođe srednja, maturiraše uz Aca Pejovića i sve se učinje u prvi mah da će biti dobro i da će Risto od tada pa do kraja svojeg života provesti u sreći, miru i veselju.
Ali, sudbina je za njega druge planove imala. Nije moga na faks jer familija nije imala da mu plati to. Iako je izrastao on u finoga mirnoga mladića koji radi u Mex market, ima curicu i sve lagano ali Risto nikad nije bio zadovoljan time. Shvatio je nema se mnogo pa ne smije da se sanja, proklinjao je familiju i što se rodi među ovakve raspadove siromašne, ali, što će, ne može ništa, iz ove se kože u drugu ne može, BRATEU!!!
Završava on jedan dan smjenu u Mex u 10 sati naveče i ne oćaše mu se doma ići te on zapali malo na Goricu da iskulira. Stiže on na vrh sa bocom Bravo Multivitamin-a omiljenog mu pića, iskapi je za 37 sekundi i zapita sam sebe "što ja radim od života svoga jeba me pas" i "dal je Kosovo i dalje srce Srbije, srce Srbije, srce Srbije" i tu mu odjedanput sinu, potrefi ga nešto po sred mozga, odluči Risto da ga boli kurac za sve i hoće da ide na put oko svijeta i puca mu kurac i trk kući spremi ruksak odjeće, brašnjenik hrane, četiri sata sna i bijaše spreman da sa svojih 700 eura ušteđevine uzme autobus do Golubovaca u Zetu i tu na aerodrom sa prijateljem pilotom iz osnovne brže bolje kroz neku priču dogovori da ga pušti u avion za bilo koju zemlju. Koju, pitate se Vi! Koju? A nije bitno, jadan, koju bilo, jadan, ovaj pristade i krenu Risto za Japan. ZA JAPAN? Za Japan!
Poslije puno sati letenja, gdje je svoje mjesto u avionu dijelio je sa par kufera, stigoše, pozdravi se sa prijateljem, zahvali se na časti, ali, čim siđe sa aviona dolaze mu tri momka, svaki metar i ćevap i ovaj srednji mu veli "HADOUKEN" i zaslijepi Rista neka plava svjetlost i on pada u nesvijest. Ko zna koliko je dugo on u toj nesvijesti bio, budi ga miris ribe, ne može oči da otvori ali shvata da je zavezan za krevet a nepoznati glas mu se obrati ovim riječima:
- Dragi Aristotele, ti znaš da su CG i Japan i dalje u ratu!
- Kakvom crnom ratu? - zapita se Aristotel, još u nemogućnosti da otvori oči.
Ali, barem je saznao da razgovara sa nekim starcem.
- Đe sam ja ovo što je ova muka što sam vezan?
Starac ništa ne odgovori. Odjedanput Risto čuje TAHA TAHA TAHA, tri metka pa još tri pa još tri ukupno je izbroja 66, neko mu par trenutaka kasnije skidaše lisice, konačno progleda na oči svoje, prizor koji ga je čekao nije bio prijatan ni malo, na podu leži u lokvi krvi stari čiča izrešetan. Viđe Risto da se nalazi u nekoj staroj ćeliji, oko njega četiri momka kao vile građeni i konačno Risto ciknu
- Oće li mi ko objasnit što je ova muka?
Okrenu se ovaj najbliži do njega, zapali cigar i poče:
- Brate, ka što si i sam čuo, Crna Gora je i dalje u ratu sa Japanom a sve to datira iz početka 20. vijeka kad je neko mudo Crnogorsko otkinulo ruku sabljom prejakom Japanskom Samuraju. Tu su ovi iz CG mislili da je fajt gotov no Japanci ludi nikako ne mogu preć preko toga da ih neki šesti lik iz šeste države tako ponizi u ratu i evo skoro vijek tajne organizacije u službi vlade Japana se spremaju da krenu na Crnu Goru da vam jebu mater i vrate svoju ukaljanu čast a tebe su oteli jer su htjeli informaciju znaju da si na crno ušao u zemlju i niko ne bi zna da si nestao ali mi smo špijuni te je Milo poslao da pazimo ođe da se masu ne pomame Japanci, BRATEU!!!
Vrćelo se Ristu u glavu previše informacija, juče bijaše prodavačica u Mex a danas je u sredini rata te zatraži kocku šećera i malo vode i posle 2-3 minuta se povrati i konačno shvati da je ovo ono što je čeka cijeloga života, ovo je ta velika avantura, ovo je ono što želi:
- E pa fala vam momci na ovome aj mene sad vi recite kako ja mogu pomoći stvarno želim!!!
Osmjeh na licu ovoga do njega ga raspoloži i rekoše mu da su se nadali da će to reći i da imaju odmah zadatak za njega. Naime, izgubili su vezu sa Crnom Gorom pa treba Risto da se odmah vrati i obavijesti lično Mila Đukanovića o planovima Japanaca. Rado pristade Risto i evo ga u avion, piči put Podgorice, prva klasa, naočare, odelo sav u topu eeej, pa ne srijeće se prvi put Gospodar Milo, eeej, opet autobusom od Golubovaca do Podgorice i trk do restorana Maša i eno ga Milo sjedi za sto, pije mohito i razgovara sa nekim preko telefona i prosto odiše stilom nekim, tim, karakterističnim. Mala trema ufati Rista ali što se mora mora se, uputi se put Mila i na 20 metara od njega nailazi žutać ka od brda odvaljen i radi Ristu iz sve snage ŠARIJOUKEN te pada Aristotel na licu mesta mrtav.
Primer sve objasnjava. (cita se od nazad) P.S. Likovi su izmisljeni, ako postoji bilo kakva veza sa stvarnoscu ona je slucajna i nenamerna. :D
17:00 PINKI: ti si izgleda mozgonja nevidjenix razmera
16:58 Canis Lupus: ето видиш... како је то дивно
16:58 PINKI: 89
16:57 Canis Lupus: `90
16:57 Canis Lupus: `90
16:57 Canis Lupus: није мозак за свакога
16:57 Canis Lupus: ау
16:57 PINKI: ?????????????????
16:56 PINKI: reci bre nemoj se plasiti volim ja malu decu?
16:54 Canis Lupus: као и ти
16:54 Canis Lupus: питао си ме већ, и одговорио сам ти
16:54 Canis Lupus: ма јок...
16:54 PINKI: koje si godiste
16:53 PINKI: sta si ti neki veliki mozak
16:52 Canis Lupus: незнам... спојено или одвојено?
16:51 PINKI: neznam kako se zvase ona skola
16:50 Canis Lupus: :)
16:50 PINKI: oslepo sam o slepo sam aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
16:50 Canis Lupus: у коју школу идеш пинки?
16:49 Canis Lupus: можда си ослепео?
16:49 PINKI: izgubio sam pojam o vremenu
16:48 PINKI: verovatno ,nesam video svetlost nekoliko meseci
16:47 Canis Lupus: зато си тако мрачан и зајебан
16:46 Canis Lupus: јбг
16:45 PINKI: nemam prozore to je problem
16:43 Canis Lupus: и све видиш, као да си напољу
16:43 Canis Lupus: има једна фора,, подигнеш ролетну (под условом да имаш прозоре)
16:42 Canis Lupus: ванредно лепо
16:41 PINKI: kakvo li je vreme napolju nisam izasao ceo dan?
16:40 Canis Lupus: ти зато дркај док ти не отпадне, али то нема поенте, зар не? само дркање? пробај да нађеш нешто женског пола
16:38 PINKI: ljudi ja neznam sta li je ovo,sto visem drkam sve mi vise raste
16:37 Canis Lupus: мада, то је и боље од секса
16:36 Canis Lupus: ау... па ето видиш како природа уме да буде сурова.... велика алатка, а целог живота дркаш...
16:35 PINKI: I ne samo mudonja,vec i kuronja,imam kitu ko telecu nogu
16:34 Canis Lupus: да... чуо сам ја за тебе. баш си мудоња...
16:33 PINKI: pojeo bi ja rado moja al su mnogo velika pa ne mogu
16:32 Canis Lupus: ти?
16:31 Canis Lupus: кокошја, нојева... углавном та преферирам, али сад је пост, па једем само рибу
16:31 PINKI: kakva te jaja spopala ??
16:28 Canis Lupus: не сери... како је теби до јаја
16:27 PINKI: evo me u kesi dodji me istresi
16:21 Canis Lupus: `де си ПИНКИ?
To su one situacije, kad neko ima neizmernu zelju da kaze nesto, sto on misli da ne moze da se izbegne, a u stvari kurcu ne znaci nista, i samo moze da vam podigne pritisak i da vas iznervira.
fudbalska utakmica
"i jedan- nulaaaa!!! kako vazan gol, 43-ci minut, jako bitan pogodak! Najbitniji su golovi pred sam kraj poluvremena, to je svima poznato!!
(a sta da je dao gol, kad je pocelo drugo, onda bi kao bio nebitan, sve bi nas boleo kurac jer nije kraj prvog??)
Moj cale
(izlazi iz wc-a kod mene)
Vidi koji si ti gnom, pa cetka za wc solju ti je sva crna!!
( pa kakva cetka za wc moze da bude?? nece sigurno to braon na njoj biti cokolada!! )
Keva
Sto nisi jutros otisao po mleko, kad sam znala da u 11 vec neces da ga nadjes!!
Kevo, nisam bio kuci od jutros, i svaki drugi put sam ga nasao u podne !!
Ma znala sam ja, samo nikad nista ne bude kako sam ja rekla!!
(kad je sve tako znala, sto ga ona nije donela u 8 ujutru, jos sa muzilice, nego cim prvi put fali, odma' udri po meni!!)
Komsija Milenko
Meni auto staje, i na parkingu ispred zgrade dizem haubu, da vidim sta je, iako znam u kolima jedino da sipam vodu za sofersajbnu, i to uvek prospem)
o, komsija, cujem ja jos juce kako ti auto nesto stekce, to ti je ajnspric pumpa, slabo vuce gorivo!
nije pumpa komsija, znam da je cale nesto menjao pre 2 meseca oko toga!
ma kad ti ja kazem, tako je i meni bilo na mom pezejcu pre 15 godina!!!
komsija, aj' dodji na sekund da vidis, ti bi to mogao izvaditi sve ako treba..
ej komso, stvarno zurim, moram gore do Zorice, cekaju me na kartama.
(sto onda koji moj kurac kenja, i palamudi, kad svaki put ako treba i ulje da proveri, on negde mora da zuri)
I tako primera u nedogled, svaki zakljucak bolji od prethodnog, a pritisak samo ripava, sto kaze Zika Milenkovic u Vrucem Vetru...
Primer tipične slave u Srbiji:
19-ti decembar, sneg navejao nekih 15 cm, ('ladno dete mu jebem) u kuci domaćina sve po propisu postavljen sto, na stolu kiseo kupus, turšija i sve ostalo sto ide uz rakiju staru 15 godina (racepila se) koju je tek natočio domaćin iz "ono" bure koje čuva za svadbu svoga sina. Naravno kao sto je i red sin slavi na spratu sa njegovim društvom ( da mogu na miru da jebu mamu "onoj" rakiji) a otac u prizemlju sa već učestalim gostima koji dolaze kod nas još od kad je Crvena Zvezda osvojila kup evropskih šampiona... Gosti se očekuju u 18h...
18:01h kuc kuc otvaraju se vrata ulazi kum sa ženom i dvoje male dece (tačan kao švajcarac, gde kum da zakasni)
Domaćin: oooooooooo kume a baš gledam na sat 18:01h, umalo te ne nazvah na mobilni da vidim što kasniš
Kum: Dobro veče dobro veče kume srećna slava, ma ova moja me zadrža ti znaš da ja nikad ne kasnim pogotovo kod tebe na slavu
Domaćica: Ajde ajde raskomotite se, sedite
(kum skida jaknu sedi, žena do njega a mali Lazar skida jaknu i pravac u uglu sobe drž' za vazu koju je majka kupila u Grčku kad su išli na more još 1981 godine)
Kuma: Lazo nee (trassss, puca vaza)
Domaćica: Jao Lazo sine jesi li se posekao? (a misli se: a sto nisi moj sve bi ti glavu lupala o frižider)
Kum: Kume jel' ovo ona rakija u ono bure do zid?
Domacin: Baš ta kume
Kum: Pa gde baš nju, znaš kad sam je zadnji put pio da sam udario u onu banderu ispred Slavkovu kuću, pola sela nije imalo struje 3 dana
Kuma (mrmlja): Vidi sad pa se opet oduzmi
Mali Laza već našao šrafciger i gura u trofaznu utičnicu, domaćica ugledavši to skoči sa stolice uzima detetu šrafciger iz ruku
Domaćin: Jao sva sreća pa sam juče isključio tu utičnicu ( briše znoj sa čela)
Kum: U bre kume pa deca su to... A Lazo Lazo jesmo se dogovorili da budeš dobar (nastavlja da ispija rakiju)
Na spratu kod sina već uveliko se pije druga flaša "one" rakije, tu je i Ivan sa svojom ribom koji pije kiselu vodu i sve mu neprijatno al' ne može zbog ribe, jedva je smuvao pre desetak dana posle x propijene noći zbog nje, i gde sad da ona vidi kako može da udari na ex litar belo i da ugasi sa pivo (takođe na ex).
Sa kompa već uveliko ide Đani (uživo) -Ja stalno pijem...
Domaćin mlađi: Daj brate Ivane koji ti je k...c nagriza ti jetru ta kisela, daj drmni makar jednu, nema smisla (nadovezuju se ostali drugari:
-Ajde brate samo jednu mojne da si sisa, vidiš Srećka drugi put ide da povraća al' nije sisica (Srećko nadahnut hvalom udara na ex još dve domaće)
Ivan: Ajde sipaj jednu, mada me nešto boli stomak ( grohot smeha u sobi svi znaju da je do ribe)
4 sata kasnije, ostali njih četvorica, Srećko (koji spava u sobi pored sa lavorom pored glave) , Ivan (koji je odvezao ribu kući i stigo za to vreme da se ubije ko mačka) , domaćin mlađi i još jedan drug koji pokušava u vrlo pripitom stanju da mobilnim telefonom upali klimu
Ivan: Brate nisam ja sisa neka hiiik..uf... pa da ne ispoštujem mog brata hiik...uff... idi brate donesi litar litar i budi Srećka ništa čovek ne popi...
Posle izgovora iste i odigranog meča "pro PES-ovci" ostaju kraći za 3.186 dinara.
Marko: Eee brate, šta radiš, aj dodji da te pocepam malo, odavno nisam. Skinuo sam nove pecheve.
Nikola: E, evo ništa, smaram se, dolazim, spremi pivo.
Marko: Ajde, biramo na na KOCKU, koj' se tim prvi padne igramo s' njim
Nikola: Može!
Marko: Ma daj bre molim te od ovoliko timova pali mi se meksikanci Pačuka !!
Nikola: Haha, ko te jebe, sad ja biram.
Nikola: Ohoo, Mančester Siti!!
Marko: Koja si ti guzica, ne mogu da verujem! Jao Bože ima li te.
Nikola: Daj koj' kurac više praviš tu formaciju pola sat' kao da ćeš da pobediš!
Marko: Nikad se ne zna.
Nikola: Jaooooo Božeee prazan gol promašio jebem ti Teveza zašto li sam ga pustio!! I sad ćeš gol da mi daš na kontri!!!
Marko: Ma da, daću ti ovaj Benitez štakor ima spid 63, Milijaš je brži od njega!
Nikola: Molim te 83 minut, znao sam znači brate ovo je neverovatno, ima da izvučeš nerešeno i na penale da me pobediš!!! Jaoooooo!!!
Nikola: Tačno sam znao, izuk'o si se mrtvaku jedan, šansu nisi imao bre!! Nisi mrdnuo tokom celog meča!!!
Marko: Ma ko te jebe kad ne znaš, baš zbog toga sad ima da te šibam, dupe ima da ti pomerim posle!!
Nikola: Koga ćeš bre da pobediš, pa ti ako me pobediš neću više zaigrati PES, dzojstike ima da pobacam momentalnio. Planirao sam da te pustim, da ne kukaš ali neću sad izinata!!!!
Nikola: I da znaš nema u sredini da se šutira penal!!!!
Marko: Toooo Perezzzz!!!! 1:0
Nikola: Silvaaaaaaaaaaa!!! 1:1
Marko: To lunaaa srce mo'e!!! 2:1
Nikola: Tuuu jebem ti sve da ti jebem, nikad sreću da nemaš, jebem ti Balotelija!! 2:1
Marko: Moooontes kakva golčina!! 3:1
Nikola: Ti si bre pička najveća nevidjena, ona ljigava ljigavče jedan propali pa rekli smo nema u sredini!!!
Marko: Ma ko te jebe zadržao sam strelicu u levo!!!
Nikola: Ooooo pleme ti jebem, jebem ti Zabaletu, k'o šporet da šutira!!! Pa zadržao sam strelicu na dole, zajebi me više sa ovim kradjama. Neću da igram višee da se nerviram!!! Prokleti fudbal i sve ima da ga izbrišem kad dodjem kuci!!!!!!
Marko: Ajde idi polako puko si ko vodenjak, idi smiri živce i vežbaj kući!!!
Nikola: Ko je bre puko pederu jedan balavavi, nemoj ti meni tako nemoj da te razvalim sad tebe i ovaj tvoj prokleti dzojstik!!!
Marko: Ajdee, opravljaj se!!! Treniraj kod kućee, reko si da ideš!!
Nikola: Ajde da biramo ponovo nove timove!!!
Marko: Neću!
Nikola: Ma ti si pička najveća. IDEM!! I ovaj prokleti dzojstik kog ću sad da ga razvalim od zemlje
Marko: Samo da ti kažem ost'o si kraći za 3.186 dinara.
Nikola: Znam. Aj revanš!!
Gadniji od vijetnamskog, uvrnutiji od štokholmskog...
Totalna psihološka i emocionalna konfuzija. Sindrom se u različitim okolnostima, različito manifestuje, pa će se tako jedna osoba obolela od ovog sindroma, svakog 25.maja ( dan mladosti ) sa suzom u oku setiti onih lepih vremena, kada je u žutim helankama na stadionu JNA, ruku pod ruku sa braćom Hrvatima, Slovencima, Crnogorcima,Makedoncima i Bosancima, u čast rodjenja druga Tita, pevao i igrao. U slučaju da mu tog za njega veoma emotivnog dana, pomenete bilo šta negativno vezano za taj period, on može postati verbalno agresivan i uvući vas u dugotrajnu i zamornu raspravu o zemlji iz njegovih snova ...
Sa druge strane će ta ista osoba na primer 4.avgusta svake godine (dan početka akcije oluja), doživeti neopisivi izliv gneva prema svemu što dolazi iz do juče bratske mu Hrvatske. Zaboraviće sve ono što je grčevito branio 25.maja te iste godine, a pored oluje setiće se i 1914-te, Jasenovca itd. A onaj ko mu tog dana pomene bilo kakvu asocijaciju na tu njemu nekada bratsku zemlju, može biti i povredjen...
25.05.2012 negde u Srbiji, za vreme dnevnika...
-Eeeeee kad se setim kakva je to zemlja bila. Druženje, radne akcije, JNA, bratstvo i jedinstvo. Znaš li ti sine da smo mi sa svojih 10 prstiju gradili auto put Beograd-Zagreb? Kakve crne mašine, Čume i kompanija...Budak pa udri, radili smo i pevali u isto vreme, uveče zezanje, gitara, ma bilo je prelepo... Sećam se jedne Hrvatice, uh kakva je to ženska bila...
- Pa što ste se posle klali sa njima ćale, ako vam je toliko bilo lepo?
-Ne kenjaj bre šta ti znaš balavče balavi, sve su to zasrala ona trojica, neću ni ime da im pomenem, narod nije tu kriv. Pa znaš li ti da je meni u vojsci najbolji drugar bio Hrvat, bre delili smo sve, poslednju cigaru, poslednje parče leba. Pre tvoje majke devojka koju sam najviše voleo je bila Slovenka. Bila bre lepa zemlja i ljudi su bili dobri. Znaš li ti balavče balavi da sam ja onda imao platu 1500 maraka u IMT-u? A pogledaj sad!
A te priče nisi smeo da slaviš slavu, da ideš u crkvu i ostalo, to su najobičnija baljezganja, bili smo bre slobodniji nego ikada, ceo svet nas poštovao ! Eh što ne požive Tile još malo, sve bi sad bilo drugačije...
---------------------------------------------------------------------------------------------
4.8.2012, negde u Srbiji za vreme dnevnika....
- Ccccc, pogledaj molim te, organizuju proslave dana oluje! Joj majku vam vašu ustašku, što se još jednom ne zarati, da vam jebemo nanu naninu za sve skupa i za 1914-tu i 1941-vu i 1995-tu zajedno! Sve na jedan račun da vam ispostavimo, nanu li vam zločinačku. Biće vama kad tad, ja vam kažem, Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, al ovog puta neće biti oproštaja! Nema više onog ustaše Tita da vam poklanja teritorije!
-Ej ćale utišaj malo TV da te pitam nešto... Idem do Ideje da kupim nešto kevi, jel treba tebi nešto??
-Molim? Dodji ovamo! Ponovi, gde reče da ideš?
-U Ideju ćale da kupim nešto kevi. Šta ti je šta se mrštiš?
-Nemoj ti meni šta mi je! U ideju ćeš da ideš? Njima si našao da ostavljaš pare, ustašama, zločincima. Znaš li ti sinko šta je Jasenovac!? Znaš li ti da je tamo ubijeno preko 700 000 Srba!? Znaš li ti da su ti isti Hrvati pod barjakom Austrougara, klali i pustošili po Srbiji, a medju njima i onaj zločinac Tito!? Znaš li ti koliko je Srba pobijeno i proterano u Krajini?
- Jbt ćale kakav si ti čovek, a gde se denu ono bratstvo jedinstvo, ribe Hrvatice, ortak Hrvat i ostalo?
- Ne kenjaj ti ćeš da mi soliš pamet, to je bre takvo vreme bilo . DIKTATURA. Jel si čuo ti za Goli otok i UDB-u? Čuo si ti moj kurac, trebalo je preživeti to vreme. Gde sam smeo da kažem nešto protiv nekog, odma bi me ubili! Nego si morao da ćutiš i praviš se da uživaš. Znaš li ti karikaturo ljudska, da ja slavu nisam smeo da slavim tada, zbog onog Hrvatskog diktatora?
-Dobro bre ćale, nemoj da me smaraš, idem u Maxi...
-E tako u Maxi bre, jeste i on lopovčina, ali je bar naš, čarapan!
Kada doboš stane i brojevi se pojave, dobitnik narodne lutrije završi svoj srednovečni život sa srčanom kapljicom. No, šta ostane bagateli nego da blagoglagoljivo veliča ili kudi heroja današnjice, kome su džepovi filovaniji za par miliona evra.
(1. lik) - Au, čuli, čuli ti ono majke ti? Lik ni pet ni šes uplati loto, otišo da opere kola i dok je čeko veli: "Aj možda mi se osmehne sreća pa dobijem 100-200 dinara" kad ono ni pet ni osam opali sedmicu... A mora se čoveku ime sačuvati zbog lopova, oće da ukradu.
(2. lik) - Čuo sam. Cifra je nešto nenormalna... Kolko ono bi? 2 ipo miliona? 2 i sedamsto? Koe su to pare, reci ti koje su to pare? Joooooooooj ne treba ti posao ceo život, ni tebi ni tvoje naredne 3 generacije morale da rade. Odma bih napustio fakultet.
(1. lik) - Ih pa dobro ja ne bi napuštao fakultet, moram da imam čisto da se kaže, eto znaš, za svaki slučaj da ne budem neki bezveznjak, čisto nek tu ima.
(3. lik) - Znaš šta bi ja s tim parama uradio? Ma ejjjj, ja bi, e ja bi kupio BMW-a, ma čuli BMW kupio bi dva BWM-a jednog za mene a jednog za ćala i kevu nek imaju, uplatio bi im da idu na more Karibi ma bilo gde, put oko sveta. I tebi bi brate moj kupio jedan autić jer si mi ko brat dodji (obavija mu ruku oko ramena) kupio bi ti... NEMOJ DA SE SMEJEŠ ozbiljan sam!!
(1. lik) - Haaahaa daj nemoj zezati nisi mi još vratio onih 100 kinti za pivo što sam ti pozajmio, beži bre. Slušaj, ja bi to odma ali ODMA ostavio u banku pa nek stoji, nek stoji i nek se nakupi imo bih puno. Otvorio bih neki kafić ili restoran, elitan znači dolazila bi samo elita, elitan...
(2. lik) - E to treba, tako da ti se vraća i kupio bi stan u Bgu jedan da imam za svaki slučaj. A žena ko paprati a ja samo vičem DE STE BILE KAD SAM BIO NIKO!! HEHEEHE. A dao bi nešto u dobrotvorne svrke...
SVI: Kako ne, kako ne!!
konobar: Momci, cevčite to pivo već šes sati, aj kupite prnje i vozi iz kafane.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.