
Brutalan prvi kontakt sa prebivalištem u povratku sa letovanja.
Dovoljno da se opušten čovek otrezni od normalne države, nasmejanih i ljubaznih ljudi i pripremi za nenormalne okolnosti u kojima živi.
U magnovenju na trotoaru spazim klinju od 7-8 godina: nosi trubu, uparađen (bela košulja, crna leptir mašna, crne pantalone, bele lakovane cipele) i sam samcat baza u gluvo doba noći!!
Glasno se iščuđavam tom prizoru kad se čuje škripa kočnica i dok se lagano zaustavljamo na pešačkom prelazu čujemo iz susednih kola:
-Mamicu ti jebem kurvinsku, ovde si našla da prelaziš?!!
-Ženo, devojče preteče za malo! Ne gledaj u tog debila, nervozan je i prebiće nas. Ostao suvih dlanova, eno...devojče utrčalo u taksi.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Ko je ugazio u govno? Pogušićemo se!
-Pa gde smo mogli da ugazimo kad smo se zaustavljali na samo na fensi pumpama? Nije to.
-Onda ugasi klimu, nešto se sjebalo.
-Nije do klime, to nam Beograd smrdi.
-E jeste nam dobrodošlica.
Ekscentrični i nadasve poseban komšija prijatelj ili poznanik. U suštini, veoma zanimljiva ličnost čiju pojavu okolina različito interpretira. Iako veoma pametan, duhovit tip, većina misli da je, zbog specifičnog glasa à la Tomo Zorić i psihotične pojave, potpuni sociopata. Šta god on priča, pomisliš da je latentni manijak i bomba koja će svaki tren da eksplodira. Pored suštinske normalnosti koju poseduje kao ličnost, uvek ga prati veo mračne ličnosti, koji dolazi do izražaja u svakodnevnoj interakciji sa običnim ljudima. Ipak, kad malo bolje upoznaš lika, vidiš kolika je to faca, car, lord.
Dobar dan, komšija!
- Ovaj... dobar dan!
Šta radiš? Šta si se preplašio tako k'o da si đavola video?
- Ma, nije, nego... ono, malo se zamislih...
Da, da, 'oće to. Nego, dobra ti ta majica, je l' to "Bad Religion"?
- Aha...
Do jaja su, ja sam ih gotivio dok sam bio mlađi. Dok sam bio u fazonu taslačio sam uz njih, ali, jebi ga, sad sam mator, malo sam suptilniji, ako me razumeš, buihihi.
- Da, da, to nekad bio fazon. Sad su svi nešto kao fensi i u sentiš fazonu. Nego, hoćeš da sečem lagano ili da bude laka i brza smrt?
A?! Nemojte, komšija, molim vas, neću nikome reći da smo pričali!
- Buihihi, zajebavam se, komšija, koji ti đavo!
Idi, bre, jeb'o te, koji si Kris Voken!
Mobilni telefoni koji imaju dugmad i na koje se danas gleda kao na nešto zastarelo.
- E brate, koliko ima sati?
- Ček' da vidim. :vadi Soni Erikson k810i:
- Ne seri da se i dalje bakćeš sa tom dugmetarom?! Au, brate, pa gde ti živiš, 2012. je godina čoveče! Daj, ako nemaš kintu za novi, skupićemo ti mi da se ne brukaš bre.
- Kao prvo, ta moja dugmetara vredi više nego sva ta vaša fensi sranja jer mogu da ga roknem 130 puta o zemlju i ništa mu neće biti. To mogu odgovorno da tvrdim zato što sam to već isprobao i apsolutno radi. Drugo, ja ne živim u svetu u kojem sam opterećen da li je sve što posedujem brendirano, tako da možete slobodno da mi se sagnete sa tim govnima. A ti umesto što si bacio te pare na to sranje, mog'o si da odeš na neko ubrizgavanje inteligencije.
Rečenica izgovarana kada se vidi ženska osoba koja je daleko izvan tvoje lige. To je ona devojka koja samim pogledom baca u stanje zanemelosti. Ponekad, ako se desi da progovori sa običnim smrtnikom, može doći do bulažnjenja i nesvesno primitivnog ponašanja. Ako se nekim čudom i zainteresuje za običnog dečka, on najverovatnije neće biti sa njom jer kao što je napisano, neke tehnologije su jednostavno presofisticirane i zahtevaju nemoguće stvari. Samo najbolji hakeri mogu da se nose sa tim. To su oni manekenski tipovi, sa parama, bemveom i facom u stilu: "Braćala, ja ovo jebem". Retko se viđa takav primerak, al' kad se pojavi, kod muškaraca dolazi do iščašenja vrata usled refleksnog okretanja glave za sto osamdeset stepeni, saobraćajnih nesreća i svršavanja u gaće.
Lik1:"Brate, pogledaj ono".
Lik2:"Dečko, ja sam to video pre nego što si ti pomislio. Vidiš da sam sline obrisao do sad".
Lik1:"A brate, šta bi ti radio da imaš jednu takvu"?
Lik2:"Eh, šta bih. Stavio u izlog i gledao. Nije to za nas. Neke tehnologije su presofisticirane".
Lik1:"Ma 'de bre, sve se da smuvati".
Lik2:"Da se, da, ali ti nemaš posao, a to traži banku, pogle' samo odeću i šminku. A gde bi ju izveo? Kod "Mite"? Ne mere, to sam' u fensi kafiće. Šetanje? Jedino ako si ju dovezao nečim. Ponašanje? Pa za takvu moraš da budeš džentlmen, kakvo psovanje, kakve gluposti, nema toga. Sve lepo, divno i krasno. Previše je to za nas, bolje idi muvaj onu obično-neobičnu, to se ceni."
Vrsta savremene zene i istovremeno jedna od najzastupljenijih bolesti modernog doba poznata i pod latinskim nazivom Tunus kompleksianus.Ove zene sastoje se od velikog broja vestackih delova nakalemljenih na nekad postojecu prirodnu osnovu koji zajedno cine funkcionalnu celinu.Uobicajeno je da je jedina stvar u njihovoj anatomskoj strukturi koja ostaje u osnovnom obliku mozak(to je velika greska)koji sadrzi fabricku gresku i koji u ovakvoj vestackoj sredini ima ulogu stranog tela.To dovodi do toga da mozak sve teze odrzava korak sa stvarnoscu.Ova zene karakterisu se viskom kompleksa svih vrsta u organizmu i potpunim odsustvom samopostovanja.Postoje brojne karakteristike kojima se odlikuju ove zene:
-vecito nezadovoljstvo sopstvenim izgledom
-vise plastike na njima nego u Lego fabrici
-lice im je zategnutije od izraelsko-palestinskih odnosa
-vise vremena provode pred ogledalom nego ona kraljica sto nije gotivila Snezanu
-lice im izgleda kao oguljena narandzina kora ili ugljenisani komad mesa
-uvek su sredjene kao predsednicki apartman
-omiljena rec u vokabularu im je operacija
-mozak im je prazan kao budzet Grcke
-kao slavu slave Svetog Hirurgija
-sveto mesto je solarijum gde odlaze jednom svake nedelje ostavljajuci dobrovoljne priloge
-krecu se coporativno,obicno ponosno jezde glavnim gradskim ulicama
-tri puta kazu fensi prije nego sto sastave prvu recenicu od ukupno pet reci
-izlaze na ekskluzivna gradska okupljalista
-okruzeni su napaljenim predstavnicima suprotnog pola koji su suvise zaslepljeni belinom njihovih zuba da bi videli stvarnu sliku i koji poseduju dzep dubok kao arteski bunar
Najpogodnije tlo za razvoj ove vrste zena je bogato okruzenje,a novac je osnovno sredstvo koje podstice razvoj.Bolest koja dovodi do nastanka ove vrste zena se u pocetnom stadijumu obicno javlja u mladosti,a jedan od glavnih faktora koji uticu na dalji razvoj je popustljivi bogati tatica(kasnije ovu ulogu preuzima bogati muz).Bolest koja se stekne u mladosti tesko se lijeci i obicno napreduje do najtezeg stadijuma koji nastaje obicno nakon 50.godine.Tada zene koje odbijaju prirodne tokove starenja zapocinju fazu konacne destrukcije.Ona se sa sastoji u potpunom pretvaranju ovih zena u vostane lutke.
Nekada davno je srpski gazda pripadao u redu ljudskih bića. Međutim, po dobijanju ogromnih para (uglavnom od mamice i tatice koji arbajtuju u Njemačkoj ili Ojstrihu) ili dizanjem nekog kredita za pokretanje samostalnog biznisa, munjevitom brzinom postaje najgora noćna mora svakog radnika koji se kod njega zaposlio.
Transcendentalna brbljanja, pametovanja i proseravanja o tome kako treba obaviti neki posao (u koji se inače ne razume), kako treba raspodeliti zaradu (na način koji je gori od najgoreg za radnika), kako treba postupati sa radnikom (da sme postupao bi sa njima kao da je upravnik Golog Otoka). Sve to zaliva pričom o tome kako ovaj narod ništa ne radi (a on bi bio prvi u lelemuđenju da postoji takvo takmičenje), kako svi kradu (a on prvi ne plaća porez i sve ostalo što po zakonu mora da plati), kako radnici samo zabušavaju pa ih zato menja (a zahvaljujući tim radnicima ima tri kuće u selu, dva stana u gradu i vikendicu na tri sprata na moru) i kako je on široke ruke (za sebe naravno) i da se i on patio kod raznoraznih gazda i u raznim firmama pa razume radnike i tu je da im pomogne (on da razume nešto i da hoće da pomogne on bi odavno rešio svet muka i sam sebi presudio).
Izgled varira od debele, masne spodobe koja se "frlja sas padeži" (a ovamo je inteligentan kao "precednik"), pa do fensi seljačića zalizanog kao da mu je Peđa Mijatović otac. Ima ih takođe i urbanih, tipično gradskih likova, koji su tu iz kraja i ono kao ortaci su radnicima i tu su i da zaposle ortake ako nemaju kintu. E, tek tad se pokaže koliko cene svoje ortake. tako ih ujašu i zatrpaju poslom da je to strašno.
Mada. moram priznati da ima zaista fer, korektnih i poštenih gazda (odnosno poslodavaca - lepše zvuči). Njima kapa dole, oni čine sliku lepšom.
Nije problem u kapitalizmu. Problem je što se najgora bagra obogatila u onim ludačkim vremenima kada su pošteni propadali jer su bili vaspitani sa visoko moralnim standardima. ovi bogataši skorojevići su izrodili decu, sa kraterom umesto usta, napunili im glavu najgorim sranjima i dali im da vode posao.
Krik koji se kad tad otme iz usta ovdašnjeg prosečnog potrošača kada vidi kako mu voditelji, novinari i slične medijske ličnosti promovišu razne dijete, modne stilove, kulinarske recepte, letovanja, dekoracije dnevnog boravka itd.
Potrošač/ica gleda TV program:
1)Feng Šui dijeta: Za ovu dijetu vam je potrebno 150 grama limuna, 112 grama zelenog limuna, jedan nosorogov rog u prahu, pola litra mleka od žirafe, nar star ne više od 12 sati, 2 tartufa srednje veličine i čaj od manga. Zatim sve to...
Potrošač/ica: Pa koliko mi para treba za to pička ti materina?!
2) "Fensi pentsi" modna emisija
Voditeljka: Totalni hit ovog leta biće Ray Ban naočari, Levis farmerke, Gucci cipele sa visokom štiklom i Dolce & Gabbana bluzice koje se mogu kupiti u njihovim ovlašćenim radnjama. Zatim Cartier nakit od belog zlata koji se odlično slaže uz...
Potrošačica: Pa znam ja to i sama, a koliko mi para treba za to pička ti materina?!
3)"Mojtuki" emisija o putovanjima
Voditelj: Kao što vidite, Havajska ostrva predstavljaju savršeno mesto za odmor sa svojim rajolikim predelima, visokim palmama i kristalno bistrom vodom. Ovo mesto se karakteriše kao idealno za odmor i relaksaciju od gradske vreve i burnog života. Devojke su prelepe i u ovom hotelu su vam na usluzi 24 sati dnevno zato vam toplo preporučujemo...
Potrošač: Sve je to lepo, a koliko mi para treba za to pička vam materina?!
Prolaziš gradom i iz dana u dan ti se čini da se samo krećeš kroz jednu ogromnu skoro pa homogenu masu koju čine ljudi između kojih je lakše pronaći par desetina sličnosti nego jednu razliku. Vremenom počneš da misliš da si ti jedini koji je svjestan svog postojanja i počinješ da tripuješ kako je sav ovaj svijet zapravo jedan lucidni san koji će se završiti kad i tvoj život.
I tako će ti se činiti i sjutra i preksjutra i za mjesec dana i tako sve dok ne sretneš nekoga drugačijeg. Nekoga ko te ubjedi da ta gomila nije tako homogena kako ti se čini na prvi pogled... ili možda da svako ko se nalazi u njoj nije odmah i dio iste.
Da se razumijemo, ne mislim tu na likove koji žele privući pažnju na sebe. Oni su samo ornament rulje i takvi su oni kvazi-umjetnici hipsteri sa sve fensi naočarama i adilovskim šalovima i žemske u mrežastim čarapa i štiklama dužine omanjeg kolca za razgraničenje imanja, za kojima se okrećeš dok ti kroz glavu prolazi scena kako ih u nekoj kancelariji odvaljuješ na stolu dok ti je palamar izbačen kroz šlic a u pozadini se čuje ono kultno "Breeeejzeeers."
Ne, ne mislim na ništa od toga, već mislim na one ljude koji imaju to neko lice koje izgleda drugačije... Znam da zvuči glupo ali iskreno, ne umijem to mnogo bolje opisati.
Jednostavno, to lice ne mora biti ni previše lijepo a ni previše ružno... onako, uglavnom je solidna šestica na skali od jedan do deset ali ipak ima nešto karakteristično na njemu. Nešto što ti ga ureže u sjećanje duže vrijeme i tjera te da misliš da je ta osoba drugačija od ostalih... predodređena da bude nešto više od običnog smrtnika.
Mislim, zamislite da nas sjutra napadnu neki kurati vanzemaljci i traže od nas da im damo sve žemske ako ne želimo da nas anihiliraju metodom sekundarno a jedino drugo riješenje koje nam nude, jeste da neki naš hrabri izazivač izađe na megdan njihovom najmoćnijem ratniku i savlada ga. E sad, zamislite da taj tip ima facu kao Darko Lazić... Nešto baš i ne ide, složićete se.
Ili recimo da je Hitler izgledao kao Bora Drljača (prim. aut: uz puno poštovanje prema liku i djelu prijeđašnjeg). Ne ide ni to, brate...
Elem, izraz se često koristi u borilačkim sportovima ili bolje reći za analizu budućnosti karijere nekoga koga prvi put srećete u dvorani.
Iskusni treneri i borci znaju po vašem predstavljanju da li ćete biti nešto... Možete vi imati dva metara i pedes' kila ili metar i po i sto pedeset, ako imate to nešto, možete biti šampion.
Naša verzija bi bila papučar, al nije to to. Simp je mnogo mnogo gori.
To su ljudi, biološki fenomeni, beskičmenjaci a sisari, koji svaku ali svaku žensku osobu obožavaju kao da je Boga uvatila za muda, više puta. Nema veze koliko ih žene terale u kurac od konja, oni su tu da budu sluge pokorne i da joj poližu đon kad u gomno ugazi. Što je još gore, ovi ljudi nisu mazohisti, ne loži ih to, nego ih je reddit sakati (i slična sranja sa zapada) potpuno ubedio da su žene neka sveta svemoćna bića, koja su tu da bi ih oni, smrtnici, veličali. Ubedljivo najgora stvar kod ovakvih pojava je do kog jebenog ekstrema oni idu. Ne, oni neće pičke. Oni duboko u svom umu veruju da to ne zaslužuju. Ne, oni ne glume da bi nešto dobili (nudes, ili još bolje, ausvajs), oni su jednostavno pukli. I jezivo je. Ovi likovi su oni koji kupuju nošene gaće, čarape, uloške i tampone (da - korišćene), znoj koji je neka maramica upila, dlake i slično i to za 500+ evra bajo. Šta s tim rade, Bog sveti zna. Verovatno se mole pre spavanja i ujutru kad ustanu, ne znam. Tampon u džep za sreću. I naravno, ovakav sjeban um odgovara droljetinama koje izgledaju kao onaj morž iz filma Tusk a ličnost im je na nivou nadrkanog zamorca pa rade šta hoće s ovim debilima. Ovi ljudi su razlog zašto svaka kučka ima preko 5000 pratilaca na bilo čemu a kvalitet nula. Oni su razlog zašto postoji ovo novo e-girl sranje na internetu. Pored toga što kupuju ono što sam naveo, takođe i PLAĆAJU RIBE DA IGRAJU SA NJIMA LOL/KANTER/ŠTAGOD PO DVESTA EVRA SAT KRSNA SLAVO!!! Ja protiv prostitutki nemam ništa, to su žene koje pošteno zarađuju za leba, al OVO. Jebote mogo bi i ja da prodajem slike levog malog prsta na nozi možda bi i dobio koji dinar. Vrhunac ove zajebancije je kad je neka klošarka sa Instagrama ili odakle već, kojoj je ćale kupio komp, uzela da prodaje vodu iz kade u kojoj se kupala, i svoj URIN. U nekim fensi teglicama, još i etiketu ima kao neki stiker, simbol kvaliteta šta znam. Ovo (bukvalno) govno se prodalo odma. Pa je izbacila novu turu i digla cenu.
Dan ti jebem. Sve je otišlo u sto kuraca.
• Oh draga moja, bukvalno bi dozvolio da mi iglama isteraju oči pa da me onda jebu tri crnca samo da omirišim stolicu na kojoj si sedela pre 6 godina
• Drkam na tvoj dlakavi, znojavi pazuh, poslao sam ti 600e za 10 slika <3
• Neka kurva na internetima: Oh da, simpovi ne postoje, svaka devojka zaslužuje da joj se klanjaju.
Pozitivna stimulisuca floskula koju, u vidu komplimenta, zasluzis drasticnom psihofizickomentalnom promenom svog lika i dela.
butikaca:
(snima pacijenta koji je upravo izasao iz kabine probajuci pantalone)
-Jaaao, straaava kaaaako ti feeensiii vrrrhuuunskiii stoooje, vidi najezila sam se.
pacijent:
(svalerski smesak, krv u glavu, ispravlja ledja, uvlaci stomak, podize ramena)
-Malko me kanda stezu u butinE.
(izbacuje kukove kao Dzon Vejn, ruke savijene u laktovima naslonjene nad kukove, ogledajuci se podize i obrve, smesak prelazi u izraz lica pun samopouzdanja, nema vise ni seljackog rumenila u faci)
A znaci dogno' sam se veoma mlogo ,jos onu rozomalina kOsulju i moz'didemo? (svalerski pogled prema butikaci, potom i prema trezvenom drugaru)
butikaca:
E, izgledas u njima vrh strava ekstra super, kao milion dolara, jos tu kosuljicu ekstra, i drugi covek, definitivno, vrh fensi superiska.
trezveni zrtvin drugar:
-DragOljube, nAzuj i tu kOsulju, pa'Ajmo'te mi leepo nazad u nase lepe VukOjEbince, a ova gospojica(klimajuci glavom prema butikaci) nek nAplati tEm drugEm covEku.
A svira. Realno, svi sviraju. Verovatno jedina nacionalna manjina, fala Bogu sa većim pravima od ostalih, i najvećim procentom muzičkih znalaca. Čim se rodi dobije trubu da vežba, da ne kažem podjebava komšiju pod prozorom. A napuni tri, četiri godine, eto ti njega ispred opštine. I već bezobrazan Sunce ti ne jebem. Pa stani jebote, ’de ćeš! Jok najbolje, ti ih pravi, ja ću da i’ ’ranim. Ne mere tako!!!
Koji će mu klinac sedmoro dece! Ne može ni sebe da odhrani, a pravi toliku decu! Sednem u restoran eto ti njega, uze kesicu sa šećerom i blene umene dok mu ne dam pare. A ja ne dam! Iz inata! Dok god ljudi daju, oni će da prose! Pa da sednem i ja pored tebe, kad vam tako dobro ide! Na šta to liči! Idem u banku da platim račune, znojim se u redu, čekam, eto ti ciganke preko reda, socijalnu pomoć diže! Od moji’ para što uplatim porez! A koji ona porez plaća? I još piša po meni, dok nas 30 stoji u redu. A neš kume! I sme da traži opet pare od mene, da udelim, čim izađem iz Pošte. Misli, imam garant siće od kusura!
A ne mrzim ja cigane. Nisam ja rasista. Čak sam se i slikao sa crncem! Al ciganisanje ne podnosim! Ajde što se on ponižava, ponižava mene! Sedi prosi, boli me klinac, al nemoj me ščepati za ruku i kleti kad te molim! Sreće ti! jelte cigani uvek imaju sreće
A razvili su biznis majku mu. Izjutra peru kola na semaforu, mrljnu dvaput i iskaju pare. Kako Sunce izadje, eto jedna polovina uz zid, uglavnom ona starija, po rangu dužnosti viša, a druga ide redom od ljudi i kukumavči. Popodne se grebu po nekim fensi restoranima, po kojima im žao da ih izdevetaju po gujici što smetaju gostima, i uveče opet truba uruke. Čim vidiš 10 – 12 trubača, znaj odma’. Dobre si sreće ako četvorica sviraju, ostali se vrte u krug i traže da im staviš na trubu po koju paru. Pa da sviraš pa i da ti dam!
Siroma’, beda, kaže ova moja. Jest’, ko što si i ti siroma. Nego neće da uči, ’oće da džepari, i lenčari, to je problem. Do dvaeste se uda, do dvaespete već ima četvoro dece. Snaći će se, a i ako se ne snađe, skupiće za Beč. A tamo, ima jedno sto, sto pedeset rođaka, lako će ga uvesti u biznis. Ja u Italiji, sakri’ se ispod streje, ciganka dođe prosi od nas. Ortak promrmlja meni nešto na srpskom, eto ti nje, „sine, udeli babi“, pa ’de treba da idem, u atomskom skloništu bi me našli! I opet ispadnem smešan, jer svi koji me znaju znaju da imam averziju prema „dotičnima“, a njima smešno.
ja, izlazim iz Pošte, istiniti događaj
„Ona“: Sineee, udeli babi živ mi ti! Sreća te pratila! Pomozi babi na današnjeg Sveca, baba da kupi ’leba...
Ja: Pa gde me nađe! Gde mene studenta, sad dadoh poslednju ’iljadarku na prijavu ispita, i od mene tražiš! Ajde, ostalo mi još za leba, da kupim, pa po pola!
„Ona“: A neeee, daj ti meni pare, pa ću ja kupiti posle!
Ja: Molim? More murš!!!
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Za takvu svadbu se kaže – bio si, a k’o da nisi. Posle 7-8 godina zabavljanja konačno su odlučili da se venčaju. Ali ne na staromodan, primitivan i aut način kako to velika većina džibera i seljaka radi. Oni su urbani, gradski likovi, kul, in. I gnušaju se od onih „seljačkih svadbi“ sa puno gostiju, masnom hranom, domaćom rakijom, veselom muzikom i veselim društvom. Nema sanse da oni prave takvu svadbu. Oni su posebni, razlikuju se od mase. Njihova svadba mora da bude nesto posebno. Mlada nije na ceremoniji uzela mladoženjino prezime, nije ga čak ni dodala, jer je emancipovana. A sada svadbeno veselje. Prvo, taj seljački izraz „svadba“.. to nije kul.. Bolje da se zove „wedding party“ i da se hepeninguje na nekom fensi mestu, pored nekog bazena. Drugo – društvo malo ali odabrano, ne vise od 20 ljudi, jer sve preko toga nije gradski fazon. Rodbina nikako nije na spisku zvanica, to su sve seljaci. Eventulano roditelji ako bas moraju i rodjeni brat i to je to. Nema sedenja, to je glupo, na svadbi treba da se đuska, a ne da se sedi i da se jede. Švedski sto i ćao! Muziku će puštati DJ, jer su bendovi prevazidjeni. Eventualno može da nastupi neki gudački kvartet. Muzika isključivo strana, a od domaće može samo ona makrobiotička – Aleksandra Kovač, eventualno Ana Stanić ili Aleksandra Radović. Hrana. Nikako ona prosta i masna hrana, nego to mora da bude originalno – bademi, lešnici, masline, pečurke, salatice razne. Zaboga, niko nije došao na venčanje da se prejeda, to treba da bude više ukras nego posluženje. U suprotnom ispadaš šaban u svom snobovskom društvu. Za piće se nikako ne služi rakija i ostala ružna i zla pića sa ovog podneblja. U obzir dolaze isključivo šampanjac i čileansko vino, a za aperitiv kokteli. Garderoba. Nikako bela venčanica, to je toliko staromodno.. Mlada će verovatno biti u nekoj skupocenoj žutoj ili bež haljini, a mladoženja u sakou, pantalonama i belim patikama. Ukupno trajanje veselja ograničiti na max dva sata, jer posle toga se ide u diskoteku. Veselje da poludiš. Inače, hit u svetu.
Jako delikatna situacija. Zadnja garnitura gostiju. Prasetine ima još uvek, ali, jagnjetina je skoro utihnula. Neće biti da se najedu. Sreća da Živadinka, snaja kuma Đure ne jede jagnjetinu. A tu je i rođak Spasoje, kome je ovo danas šesta slava i nadamo se da neće dosta pojesti. Ali, uzimajući u obzir kako tamani Pro Corde ne bi se baš reklo da je bio već na pet slava. Tako i treba kada hoćemo da se kurčimo s ovim fensi pićima. Kod njega samo rakija, pivo i ono grobljansko vino. Darko se uhvatio onog Jagermeistera, ko pijan plota. Šaljem mu sms : " lakše s tim, nije ti to očevina pička li ti materina. To je za obraza " - Kreće supa. Jebeš supu ! Uvek je ima ! Voda ne valja ni u cipelama. Dalje sarma ! Nisi Srbin, ako sedam dana posle slave nemaš za ručak da jedeš sarmu. Stiže meso. Srebrenko se hvata odmah jagnjetine, i ubacuje dva komada. Mamu jebo prokletu. Stevo je svestan situacije i posle jedog komada jagnjetine, prelazi na svinjetinu. Posle 5 minuta ocu teče znoj niz čelo. Ja gledam onu jagnjetinu, u nadi da će se makar malo okanuti nje. Otac me pokretom očiju zove u špajiz. I onda ide ono standardno : " Majmune jedan, jesam li ti rekao da ne zoveš ovoliko svojih kurajbera. Zbog tebe ne mogu svoje goste da ugostim. Konjino jedna glupa " Vraćam se u sobu. Na stolu su još dva komada jagnjetine. Izgleda da je sve stid da uzmu poslednje komade. Uh, preživeli smo. Kolača hvala bogu ima. Toga se ne bojimo. Otac me opet igrom očiju zove u špajiz i kaže : " S kakvim se ti šljokadžijama družiš . Nema više Jelena ! Trči u zadrugu da kupiš " Letim do prodavnice, kad u pičku materinu, nema Jelena, samo Lav. Kupim lav, hajde kontam, neće puno popiti jer mešaju piva. Kad tamo nosim i kažem, nema Jelana , samo lav. Onda oni kažu, daj vamo da rasteram ove Jelene, ili daj Lava da ga sabijem.
Jebi ga, najgore je prošlo. Sledeće godine ćemo kupiti veče jagnje.
Pitbullova vila na Floridi. Prošlo je 3 meseca otkako je izašla poslednja njegova pesma, i zbog smanjenog priliva keša, vreme je da se smišlja novi hit. Dotični umetnik i njegov menadžer ispijaju skivi čekajući inspiraciju.
P: E, ovako imam super ideju. znači kao, dovedemo neke ribe, neka kolica, litre pića, ja naravno u nekom fensi odelu sa nekim super-duper šalom, sedim na kauču sa meleskinjom i pričam nešto sebi u bradu. Naravno, neki ritam koji tera sve da skakuću kao da su na spidu je nezaobilazan. A, nije loše?
NjM: Ali ''biku iz blata'', takve su nam prethodne 3 pesme
P: A pa... E, a može ovako: Dovedemo nekog Španca što ume da zavija, odemo mojim Buggatijem u Pustinju i nas dvojica tamo kao skačemo, vičemo, prizivamo kišu... A?
NjM: Svaka čast, sviđa mi se, mala doza originalnosti. A 'de su ribe?
P: E, jebi ga... Ovaj put Španac dobija ribe, oko mene će se možda muvati jedna mala par sekundi, ali to je to! Šta da se radi, kriza, a ni ja više nisam tako mlad.
1. Dve do tri flase piva. U mom kraju je to Lav ili Jelen, obavezno. Neki su samo, Bog da im oprosti jer nisu znali sta cine, to odradili uz MB! Ali dobro, malo ih je i to se vise ne radi. Moraju biti bas dve ili tri flase, jer ako je vise onda necete moci kasnije pricati: "E kako sam se ja odvalio prvi put, jebote - samo od dva zidarska!", a to je fora zato sto naglasavate tu pricu uz vase "sesto/sedmo/osmo" pivo od kojeg vas "sada samo malo 'vata"! Alkoholicarski staz i iskustvo je statusni simbol!
2. Dalje, moguce je postici prvo pijanstvo i uz 4-5 casica radze koju ste ukrali iz budzaka u kom cale drzi najnoviju "sljivu" ili "mesanku". Donesete litru, okupi se jedno poslepodne vas 6-7 kod drugara na gajbi, razvalite se kao p**ke! Dogegate se kuci uvece mamurni ili jos pod dejstvom, cale vas poslednji put nalema i od tada posmatra malo drugacije, a keva se pravi da to necete vise nikad raditi.
3. Vino je vec za egzotike. Tj, za one koji vole da filozofiraju, da glume odrasle, sa stilom, da se prave da kao osmaci znaju da pridju ribi u kaficu sa bambusom u rukama. Kul je sve dok vino ne pocne da deluje. Poznato je da ono uzima maha tek posle oko sat vremena, ali vi to ne znate tada. Pricali su vam, ali: "Ma ja sam baja, izdrzacu!". Oni sa slabijim zeludcom peglaju vise puta, oni malo jaci jednom-dvaput. Na kraju, poberete svu slavu u zamrljanoj fensi kosuljici pred klinkama koje se ne gade prizora.
4. Moze da bude i sve od navedenog, u kombinaciji. Bezobzirno. Na petnaestom ili sesnaestom rodjendanu kod drugara kuci. To je vec gadno. Ako ima neko malo stariji tamo, brinuce se o vama jer je doziveo slicno, ako nema, sanse da odete na ispiranje u obliznji Dom zdravlja su oko 90%. To je ona druga strana medalje u odnosu na prve tri stavke koje su manje-vise bezazlene.
5. Drugari i/ili drugarice zajedno sa vama, poslepodne ili uvece, u kuci/stanu ili dvoristu, sa najvise 3-4h slobodno za 'eksperiment'.
Deviza strastvenog pratioca svih sportova u rasponu od fudbala do trčanja na 100 metara s' kamen pod mišku kad opisuje idealnu ženu života svog.
"Ništa tebrex ako ona ne čita Večernje novosti od pozadi i misli kad kažem d'imam dojavu i d'idem u kladžu u stvari idem da ga umočim u neku Sladžu.Pa nisam ja ko klinac ljubio album Italia '90 svako jutro kad ga vadim ispod jastuka i lepio Piksijev poster na vrata da mi ona tamo ne zna sta je ofsajd. Može Cosmo i te fensi novine al samo oni delovi gde piše kako se dobro blajva i peku kobaje kad ti dođe ekipa da gledaš tekmu. O tome ti pričam. Još ako n'ume da žvizdi i da navija,e pa baćo pa to odma' znači da nju Marakana videla nije, nema dalje ja šta tu da pričam s' njom. Ma da. E Ljubice daj te liste i daljinac i pitaj ljude šta piju. Aj' pomozi Bože..."
Izgovor za presipanje supljeg u prazno kod studenata. Ko god vam kaze kako ima poseban metod za ucenje, budite sigurni da taj sve drugo radi, samo ne uci.
1. "Ja prvo podvlacim, pa tek onda ucim podvuceno"
Da, naravno... Kada vidite nekog sa 5 markera u razlicitim bojama i jos 10 olovaka kojima podvlaci ono sto je vec presao markerom, znajte da taj pravi bojanku, jer mu je to zanimljivije od Fukoove teorije diskursa. Realno. Mozda ce umeti da je nacrta na ispitu, ili bar oboji...
2. "Ja izvlacim teze u svesku, pa onda ucim odatle"
Ah, divno, taj prvo kupi penkalo, pa fensi ukoricenu svesku, pa krasnopisom pocne da prepisuje sve ono sto vec ima u knjizi. Dok rukopis ne zalici na Miroslavljevo jevandjelje, sa ucenjem se ne pocinje. Znaci do sledeceg roka.
3. "Ja prvi put okvirno procitam, drugi put podvucem bitno, treci put naucim podvuceno"
Aha. Prvi put cita svaki deseti red, drugi put podvuce nesto sa ukljucenom petinom mozga, treci put ne postoji, to laze k'o pas.
4. "Ja se preslisavam naglas, jedino tako mogu da ucim"
Savrsen izgovor da se okrive okolnosti za neucenje, jer je u blizoj okolini naravno uvek neko ko smeta u glasnom preslisavanju. Cale, keva, mladji brat, komsija, Bog...
5. "Ja mogu da ucim samo u citaonici"
Savrsen izgovor broj dva za neucenje. Citaonica je daleko, ima kratko radno vreme, nema mesta, deru se studenti unutra... Pa ko jos moze da spremi ispit tako?
6. "Ja sebi kucam skriptu za svaki ispit, ne mogu da ucim iz tudjih"
E, ovo je vec kralj. Posto se smara sa prekucavanjem kojecega i buljenjem u komp, na kraju mu naravno ne ostane vremena da nauci ono sto je iskucao. Ali zato sve kolege kojima je razdelio skriptu poloze na njegov trud. Bravo za filantropa, zelimo mu da studira dok nam svima ne zavrsi faks!
Opis nečega što je lako svarljivo, razumljivo i gledljivo. Jednom rečju - pičkin dim.
Ono što je inferiorno u odnosu na uzvišeno i kvalitetno. To je ono što se prodaje i konzumira naširoko.
- Profesore, što radimo ovaj sa 2 zvezdice? Ima iznad njega zadatak bez zvezdice.
- Pa?
- Pa, mi smo društveni smer...
- Vi ste u gimnaziji. Ovaj iznad je zadatak za široke narodne mase. Takoreći, pičkin dim. Ako me razumeš.
------
- Ćale, donela sam ti neke CD-ove za auto.
- Daj da vidim!
- Evo, tu imaš Vladu Gejorgejeva, Sergeja Ćetkovića i Zdravka Čolića...
- Ćero, ćeriće. Ćero...ovo su pičkopaćenički "pevači" za široke narodne mase. Donesi mi nešto bez ljubavi i patnje!
------
- Odmah i sad!
- Eee, ne može tako. Moraš prvo malo da me izvedeš po fensi restoranima, pa da mi kupuješ poklone. Onda ću ti možda dati.
- Te paćeničke etape u vezi su za široke narodne mase i pičkice. Ja želim da TI budeš posebna. Zato i hoću odmah da te načnem. Kapiraš?
- Ako je tako, onda OK.
Ubedljivo najdosadniji, najbljutaviji i najbezobrazniji način reklamiranja. Zaživeo u zemlji zvanoj Srbija krajem 90ih i održao se do dana današnjeg. Za cilj ima da uzme pare od naroda koji je bez njih odavno ostao. A da bi se u toj nemogućoj misiji uspelo, mora se malo i potruditi. Najbolje efekte postiže kada se pusti između dve jednočasovne epizode neke megapopularne španske serije, jer je upravo tada najpoželjnija klijentela uz TV. Efekat je utoliko veći, ukoliko se baš tada potrefi neka reklama za ženski deo populacije. Svi ostali vidovi reklamiranja su koliko toliko suptilini, traju desetak sekundi, imaju nešto novo da kažu i naravno nigde eksplicitno ne pomiju cenu proizvoda. Ne, Top-Shop je pametniji od svih njih. On direktno kaže: sve što od vas tražimo je da kupujete u što većim količinama budalaštine kojih su nam prepuni hangari i ne znamo šta ćemo sa njima. I što je najgore, ljudi kupuju. Zaboravih da napomenem, nijedan njihov reklamni spot ne traje kraće od 10 minuta!
Svaka reklama počinje ovako:
- Kako ćete danas kupovati? Kupovaćete iz vaše fotelje – obraća nam se već dobro poznati muški glas, dok se na malom ekranu našeg TV prijemnika vrte sličice fantastično udobnih fotelja.
Zatim sledi niz crnobelih scena gde se domaćice muče u svojim kujnama, kupatilima, i sl, pokušavajući da skinu neku, kako to oni zovu, zagorelu masnoću, mrlju od kamenca, fleku na tepihu, da zakrpe skupocenu tkaninu, naprave sebi fensi frizuru, vežu maramu oko vrata (sećate se „fešn-kvid“ kopče), zatim ih muči džinovski usisivač koji neće da usisava, krevet na naduvavanje koji neće da se izduva (jes bezobrazan), rende koje neće da renda kad se okrene naopačke, i da ne nabrajam dalje, sigurno je još mnogo toga reklamirano. Dalje naravno sledi deo u koloru, ma u HD-u, kada izlazi onaj ćelavi čičica, baca sa nekog stola gomilu nekih flaša i samouvereno veli: od danas za pranje automobila, sudova, odela, pravljenje frizure, skidanje šminke, farbanje kose, i svega što vam može pasti na pamet koristićete samo ovu bočicu. Jes da košta 10.000 din, ali ako odmah pozovete, dobićete dve za neverovatnih (uvek koristi samo taj izraz) 19.999din, a ako budete toliko brzi da me ovog trenutka dobijete na mobilni, dobićete tri flašice i ovu lizalicu što držim za neverovatnih 29.999din.
Nakon ovoga sve se ponavlja bar još pet puta, cena se promeni triput do kraja reklame, a vaš želudac počne da reaguje (znate i kako).
Sigurno se sećate priručne lampe koja sija u svakoj vrsti mraka (bilo da je podrumski, tavanski ili ovaj običan, noćni), sklopive hoklice na kojoj smete da sedite bez bojazni da će da pukne, magičnih folmastera koji boje papir kada ih vučete po njemu, super –secka koji od neoljuštenih krompira pravi reš pomfrit, super-krečka koji omogućava i predškolskoj deci da budu pravi profesionalci (kome još trebaju moleri), kauča na naduvavanje kad vam dođu gosti, pa da imate gde da ih smestite, usisivača (zaboravih mu ime) koji radi na dve baterije od 1.5V i razvija snagu od 1500W („toliko je znažan da raskiva brodski pod, čupa keramičke pločice, a parket pretvara u drva za potpalu“), i može da se zavuče u mišju rupu, čuvenog super-praška koji svojim statičkim elektricitetom hvata i parališe i oveće bubašvabe, jedno 17 modela raznih sprava za mršavljenje (te reklame su najžešće, kad se one debeljuce muče u teretani, a onda im ona ribetina prkosi svojom zategnutom guzom), „sauna-masaž“, ab-toner i sl, nekoliko modela bruseva koji od potkožnih čireva prave pameline sise, „za samo 2 sekunde“ (bitan detalj), tiganja u kome smete da pržite jaja i na oko, a i kajganu, itd.
Zaista više ne mogu da se setim, sigurno da mi je nesto i promaklo.:-)
Prekor roditelja usled dolaska mrskih nam gostiju. Malo mudriji roditelji koriste i onu poznatu: „Izađi da vidiš ko nam je došao“ (verovatnoća da iste poznaješ je cenim manja od 1%) ne bi li na prevaru izvukli svog zelota od sina ili ćerke da se pojavi.
- Ajde izađi napolje konju jedan nevaspitani. Po ceo dan buljiš u taj ekran. Pozdravi se barem sa ljudima.
- Kojim ljudima?
- Došli kum Ivica i kuma Zdenka iz Zagreba da obiđu kuću pa navratili kod nas.
- A u pičku materinu! Jel moram?
- Doneli ti neki fensi telefon i veliku milku.
- Pa ajde, kad su već tu, da ih skinem s kurca.
- Ne psuj!
2 minute kasnije
- Dobar dan.
- Ajme meni! Vidi ga Ivice, al je porastao.
- Gospe mi, momčina i po. Ganjaš li cure po škveru? A, a?
- Pa ajde reci nešto kad te ljudi pitaju. Jao, on je tako stidan. Ne znam šta da radim više.
-------------------------------
- Saša? Izađi da vidiš ko nam je došao.
- Ko je sad, jebo ga bog? Jesam li rekao kevo da me ne dižeš kad sam na team speaku? I nije meni došao već tebi.
- Izlazi napolje!
- Evo idem bre. Šta se tripuješ?
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.